Beginning

Naslov i pozdrav

1 Pavao, pozvan za apostola Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Sosten, ² crkvi Božjoj koja je u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima koji na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Gospodina našega Isusa Krista, njihova i našega. ³ Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

Zahvala

⁴ Zahvaljujem Bogu svojemu uvijek za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu, ⁵ što se u svemu obogatiste u njemu, u svakoj riječi i svakom spoznanju, ⁶ kao što se svjedočanstvo o Kristu u vama utvrdilo, ⁷ tako da ne oskudijevate ni u jednom milosnom daru dok iščekujete otkrivenje Gospodina našega Isusa Krista. ⁸ A On će vas i utvrditi do kraja, da budete besprigovorni na Dan Gospodina našega Isusa Krista.^{[a] 9} Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.

Razdor među vjernicima

¹⁰ Molim vas, braćo, poradi imena Gospodina našega Isusa Krista, da svi budete složni u istupu i da među vama ne bude razdora, nego da budete savršeno ujedinjeni u istom umu i u istoj misli. ¹¹ Jer dojaviše mi o vama, braćo moja, neki od Klojinih da među vama ima svađa. ¹² Mislim na to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. ¹³ Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas, ili ste kršteni u ime Pavlovo? ¹⁴ Zahvaljujem Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja,^{[b] 15} kako tko ne bi rekao da ste kršteni u ime moje. ¹⁶ Da, krstih i Stefanin dom; inače ne znam krstih li još koga drugoga. ¹⁷ Jer Krist me ne posla krštavati, nego navješćivati Evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da ne izgubi značenje križ Kristov.

Mudrost svjetska i mudrost Božja

¹⁸ Jer je govor o križu onima koji propadaju ludost, a nama je koji se spasavamo sila Božja. ¹⁹ Jer je pisano: »Upropastit ću mudrost mudrih i razumnost ću razumnih odbaciti.« ²⁰ Gdje je mudrac? Gdje književnik? Gdje mislilac ovoga vijeka? Ne učini li Bog mudrost ovoga svijeta ludom? ²¹ Budući, naime, da u mudrosti Božjoj svijet ne upozna Boga svojom mudrošću, svidje se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju. ²² Jer i Židovi znake ištu i Grci traže mudrost, ²³ a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima pak ludost, ²⁴ ali onima koji su pozvani, i Židovima i Grcima, Krista, Božju silu i Božju mudrost. ²⁵ Jer je ludost Božja mudrija od ljudi, i slabost Božja od ljudi jača. ²⁶ Ta promotrite svoj poziv, braćo: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. ²⁷ Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre; i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; ²⁸ i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije da uništi ono što jest, ²⁹ da se nitko ne bi dičio pred Bogom. ³⁰ Od Njega je pak da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama postade mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, ³¹ da bude, kao što je pisano: »Tko se diči, neka se diči u Gospodinu.«

2 I ja, došavši k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam Tajnu Božju.^{[c] 2} Jer odlučih ni za što drugo među vama znati do Isusa Krista, i to raspetoga. ³ I ja se pojavih među vama u slabosti, i u strahu, i u veliku drhtanju. ⁴ I moja riječ i moje propovijedanje nisu bili u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile,^{[d] 5} da vaša vjera ne bi počivala na mudrosti ljudskoj, nego na sili Božjoj.

⁶ A mi navješćujemo mudrost među savršenima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni vladara ovoga svijeta, koji propadaju, ⁷ već navješćujemo mudrost Božju u Tajni, onu sakrivenu, koju predodredi Bog prije vjekova za našu slavu. ⁸ Nijedan vladar ovoga svijeta nije ju upoznao, jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raspeli. ⁹ Nego, kao što je pisano: »Što oko ne vidje, i uho ne ču, i što u srce čovječje ne uđe, to Bog pripravi onima koji ga ljube.« ¹⁰ A nama to Bog otkri po Duhu; jer Duh sve proniče, čak i dubine Božje. ¹¹ Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim čovjekova duha koji je u njemu? Isto tako ono Božje nitko nije spoznao, osim Duha Božjega. ¹² A mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga, da znamo čime nas Bog obdari. ¹³ To i navješćujemo, ne naučenim riječima mudrosti ljudske, nego onima naučenim po Duhu, izričući duhovno duhovnim izričajima. ¹⁴ Naravan čovjek ne prima ono što je od Duha Božjega, jer njemu je to ludost i ne može spoznati, jer se to duhovno prosuđuje. ¹⁵ Duhovan pak prosuđuje sve, dok njega nitko ne prosuđuje. ¹⁶ »Jer tko je spoznao um Gospodnji, tko će ga poučiti?« A mi imamo um Kristov.

Ponovno o razdorima

3 I ja, braćo, nisam mogao vama govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao maloj djeci u Kristu. ² Mlijekom vas nahranih, ne jelom; jer još ga niste mogli primati, a ni sada ne možete, ³ jer ste još tjelesni. Jer čim je među vama zavist i svađa, niste li tjelesni i po ljudsku živite? ⁴ Jer kad jedan govori: »Ja sam Pavlov«, a drugi: »Ja Apolonov«, niste li samo ljudi? ⁵ Pa što je Apolon? I što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - i svaki od njih kako mu Gospodin dade. ⁶ Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog je učinio da raste. ⁷ Tako niti je što onaj tko sadi, niti onaj tko zalijeva, nego Bog koji čini da raste. ⁸ A onaj tko sadi i onaj tko zalijeva jedno su, i svaki će primiti svoju plaću prema svojemu trudu. ⁹ Jer mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja gradnja.

¹⁰ Po milosti Božjoj koja mi je dana, ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi nadograđuje. A svatko neka pazi kako nadograđuje! ¹¹ Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga već postavljena, koji je Isus Krist. ¹² Nadograđuje li pak tko na tom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - ¹³ svačije će djelo bjelodanim postati, jer će ga onaj Dan pokazati, budući da će se u ognju razotkriti. I oganj će pokazati kakvo je čije djelo. ¹⁴ Opstane li čije djelo, primit će nagradu onaj tko ga je nadogradio. ¹⁵ A čije djelo izgori, taj će biti na gubitku; on će pak sam biti spašen, ali kao kroz oganj.

¹⁶ Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji u vama prebiva? ¹⁷ Razara li tko hram Božji, Bog će razoriti njega, jer hram je Božji svet, a taj ste vi.

¹⁸ Neka nitko sam sebe ne zavarava; ako tko među vama misli da je mudar na ovome svijetu, neka postane lud da bi postao mudar. ¹⁹ Jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom. Jer je pisano: »On hvata mudre u njihovu lukavstvu.« ²⁰ I opet: »Gospodin zna da su namisli mudrih isprazne.« ²¹ Zato neka se nitko ne diči ljudima! Jer sve je vaše, ²² bilo Pavao, ili Apolon, ili Kefa, ili svijet, bilo život, ili smrt, bilo sadašnje, ili buduće; sve je vaše, ²³ a vi ste Kristovi, a Krist Božji.

Apostolska služba

4 Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima Božjih tajni. ² Štoviše, od upravitelja se traži da pokažu vjernost. ³ A meni nimalo nije do toga sudite li mi vi ili koji ljudski sud; pa ni ja sam sebe ne sudim. ⁴ Jer ničega protivu sebe nisam svjestan, no time nisam opravdan. Onaj koji meni sudi je Gospodin. ⁵ Zato nemojte prije vremena suditi, prije no što dođe Gospodin koji će rasvijetliti ono što je sakriveno u tami i razotkriti namisli srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

⁶ Ovo sam pak, braćo, primijenio na sebe i Apolona zbog vas, da na nama naučite ono: »Ne preko onoga što je pisano«, da se ne nadimate pristajući uz jednoga protiv drugoga. ⁷ Jer tko te čini različnim od drugoga? Što li imaš a da nisi primio? A ako si primio, zašto se dičiš kao da nisi primio? ⁸ Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste, pa da se i mi zakraljimo s vama! ⁹ Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao osuđenike na smrt, jer postadosmo prizorom svijetu: i anđelima i ljudima. ¹⁰ Mi ludi poradi Krista, a vi mudri u Kristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi bez časti. ¹¹ Sve do ovoga časa i gladujemo i žeđamo, i u prnjama smo i udaraju nas, i beskućnici smo, ¹² i mučimo se radeći svojim rukama. Pogrđivani blagoslivljamo, proganjani podnosimo, ¹³ izvrijeđani tješimo. Kao smeće svijeta postadosmo, svačiji otpad sve dosad.

Opomene

¹⁴ Ne pišem ovo da vas posramim, nego da vas urazumim kao svoju ljubljenu djecu. ¹⁵ Jer da imate i na tisuće učitelja u Kristu, nemate mnogo otaca. Jer, u Kristu Isusu ja vas po Evanđelju rodih! ¹⁶ Molim vas, dakle: budite moji nasljedovatelji! ¹⁷ Stoga vam poslah Timoteja, koji je dijete moje ljubljeno i vjerno u Gospodinu. On će vas podsjetiti na moje putove u Kristu Isusu, kako posvuda u svakoj crkvi poučavam.^{[e] 18} Neki se uzniješe, kao da ja neću doći k vama, ¹⁹ ali ja ću brzo doći k vama, ako Gospodin htjedne, i upoznat ću ne samo govor ovih koji se uzniješe, nego i njihovu moć. ²⁰ Jer kraljevstvo Božje nije u riječi, nego u moći. ²¹ Što želite? Da dođem k vama sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?