Beginning

Ne po tijelu nego po Duhu

8 Nikakve dakle sada nema osude za one u Kristu Isusu.

² Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi te od zakona grijeha i smrti.^{[a] 3} Ono, naime, što je Zakonu bilo nemoguće, jer bijaše slab zbog tijela, učinio je Bog poslavši Sina svojega u obličju grješna tijela i za grijeh; osudi grijeh u tijelu, ⁴ da se pravo Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. ⁵ Jer oni po tijelu drže se tijela; a oni po Duhu, onog od Duha. ⁶ Namisao je tijela, naime, smrt, a namisao Duha život i mir. ⁷ Jer je namisao tijela neprijateljstvo prema Bogu: ne podređuje se zakonu Božjemu, a niti može. ⁸ A koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu. ⁹ Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako inače Duh Božji obitava u vama. Ako pak tko Duha Kristova nema, nije njegov. ¹⁰ No ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. ¹¹ Ali ako Duh Onoga koji Isusa uskrisi od mrtvih obitava u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela po Duhu svojemu, koji obitava u vama. ¹² Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo. ¹³ Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je; ako li pak Duhom tjelesna djela usmrćujete, živjet ćete.

Djeca Božja

¹⁴ Jer svi koji su vođeni Duhom Božjim, sinovi su Božji. ¹⁵ Ne primiste, naime, duha ropstva, da ste opet u strahu, nego primiste Duha posinjenja u kojem vičemo: »Abba, Oče!« ¹⁶ Sam Duh susvjedoči s duhom našim da smo djeca Božja. ¹⁷ Ako pak djeca, onda i baštinici; baštinici Božji i subaštinici Kristovi, ako inače s njime zajedno trpimo da se zajedno s njime i proslavimo.

Patnje i slava

¹⁸ Smatram, naime, da patnje sadašnjeg vremena nisu jednakomjerne sa slavom koja se ima otkriti u nama, ¹⁹ jer: sve stvorenje čeznutljivom žudnjom iščekuje otkrivenje sinova Božjih. ²⁰ Jer sve stvorenje bi podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego od onoga koji ga podvrgnu, u nadi ²¹ da će i samo stvorenje biti oslobođeno ropstva raspadljivosti - u slobodu slave djece Božje. ²² Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i zajedno trpi u porođajnim mukama sve dosad. ²³ A ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvinu Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, otkupljenje svojega tijela. ²⁴ Jer nadom smo spašeni. Ali nada koja se vidi nije nada. Ta tko se nada onome što vidi? ²⁵ Ako se pak nadamo onome što ne vidimo, onda to s ustrajnošću iščekujemo. ²⁶ Tako i Duh supotpomaže našu slabost. Jer što i kako treba moliti, ne znamo, te se sam Duh zauzima uzdisajima neizrecivim.^{[b] 27} A Onaj koji proniče srca zna koja je namisao Duha, da se po volji Božjoj zauzima za svete.

Božji naum

²⁸ Znamo pak da Bog daje da sve surađuje na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su po naumu pozvani. ²⁹ Jer koje predvidje, one i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, da on bude prvorođenac među mnogom braćom. ³⁰ A koje predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. ³¹ Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? ³² On koji ni svoga vlastitoga Sina ne poštedje, nego ga za sve nas predade, kako nam onda neće s njime podariti sve ostalo?

Ljubav Božja u Kristu

³³ Tko će optužiti izabranike Božje? Bog, Onaj koji opravdava? ³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus, Onaj koji umrije, štoviše, koji bi i uskrišen, koji je zdesna Bogu i za nas se zauzima?^{[c] 35} Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ³⁶ Kao što je pisano: »Zbog tebe nas ubijaju cijeli dan, smatraju da smo kao ovce za klanje.« ³⁷ Ali u svemu tome mi i više nego pobjeđujemo po Onome koji nas uzljubi. ³⁸ Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni ono što je sada, ni ono što će doći, ni sile, ³⁹ ni visina, ni dubina, ni bilo koji drugi stvor, neće moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu.

Tuga zbog Izraelaca

9 Istinu govorim u Kristu, ne lažem, susvjedoči mi savjest moja u Duhu Svetome,

² da je velika tuga i neprekidna bol u srcu mojemu.

³ Jer bih želio ja sam proklet biti i odijeljen od Krista, a poradi braće svoje, sunarodnjaka svojih po tijelu.

⁴ Oni su Izraelci, i njihovo je posinjenje, i slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje, i obećanja.

⁵ Njihovi su i oci, od njih je i Krist, po tijelu, koji je nad svime Bog, blagoslovljen u vjekove. Amen.

Djeca tijela i djeca obećanja

⁶ To nije kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji su od Izraela, ⁷ niti su svi djeca zato što su potomstvo Abrahamovo, nego: »Po Izaku će se nazivati tvoje potomstvo.« ⁸ To jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u potomstvo. ⁹ Jer je riječ obećanja ovakva: »U ovo ću vrijeme doći, i Sara će imati sina.«

¹⁰ I ne samo to, nego je i Rebeka samo od jednoga imala djecu, od Izaka, našega oca. ¹¹ Jer dok oni ne bijahu još ni rođeni, niti počiniše što dobro ili zlo - da bi Božja odluka o izabranju ostala, ¹² ne po djelima nego po Onome koji poziva - bilo joj je rečeno: »Stariji će služiti mlađemu«, ¹³ kao što je pisano: »Jakova zavoljeh, a Ezava zamrzih.«

Kod Boga nema nepravednosti

¹⁴ Što ćemo dakle reći? Da je nepravednost kod Boga? Nipošto! ¹⁵ Jer Mojsiju govori: »Bit ću milosrdan komu god hoću biti milosrdan, sažalit ću se nad kim god se hoću sažaliti.« ¹⁶ Nije dakle do onoga koji hoće, niti do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. ¹⁷ Jer Pismo kaže faraonu: »Zato te i podigoh da na tebi pokažem svoju moć, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.« ¹⁸ Milosrdan je dakle komu hoće, i otvrdnjuje koga hoće.

¹⁹ Ti ćeš mi dakle reći: »Zašto nas onda još kori? Jer tko da se volji njegovoj suprotstavi?« ²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da proturječiš Bogu? Zar će tvorevina reći Onomu koji je stvori: »Zašto me načini takvom?« ²¹ Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od iste smjese načini jednu posudu plemenitu, a drugu običnu? ²² Što ako je pak Bog, hoteći pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, s velikom snošljivošću podnio posude svojega gnjeva, pripravljene za propast, ²³ da obznani bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa koje unaprijed pripravi za slavu, ²⁴ pa i na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?

²⁵ Kao što kaže u Hošei: »Nazvat ću ne-narod moj narodom svojim i neljubljenu ljubljenom.

²⁶ I na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste narod moj, tamo će se nazvati sinovi Boga živoga«.

²⁷ A Izaija viče o Izraelu: »Pa bude li broj sinova Izraelovih kao pijeska u moru, ipak će se samo Ostatak spasiti.

²⁹ I kao što je prorekao Izaija: »Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi potomstva, postali bismo kao Sodoma i bili bismo Gomori nalik.«

Do pravednosti - po vjeri, a ne djelima

³⁰ Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu težili za pravednošću postigoše pravednost - pravednost po vjeri. ³¹ A Izrael koji je težio za zakonom pravednosti, do zakona ne stiže. ³² Zašto? Jer ne htjedne vjerom, nego djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, ³³ kao što je pisano: »Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; ali tko u njega vjeruje, neće se postidjeti.

Podvrći se Božjoj pravednosti

10 Braćo, želja je srca mojega i molitva Bogu za njih da budu spašeni. ² Jer svjedočim za njih da imaju revnost Božju, ali ne po spoznaji. ³ Ne prepoznajući, naime, Božje pravednosti te tražeći uspostaviti svoju pravednost, Božjoj se pravednosti ne podvrgoše. ⁴ Jer Krist je dovršetak Zakona na opravdanje svakomu koji vjeruje. ⁵ Mojsije, naime, piše o pravednosti koja je od Zakona: »Čovjek koji ovo izvršuje živjet će od toga.« ⁶ A pravednost koja je od vjere govori ovako: »Ne reci u srcu svojemu: 'Tko će uzaći na nebo?'« - to jest, Krista svesti. ⁷ »Ili: 'Tko će sići u bezdan?'« - to jest, Krista izvesti od mrtvih. ⁸ Nego što govori? »Blizu ti je riječ, u ustima tvojim i u tvojemu srcu«, to jest riječ vjere koju propovijedamo. ⁹ Jer ako ustima svojim ispovijedaš da je Isus Gospodin, i vjeruješ u svom srcu da ga Bog uskrisi od mrtvih, bit ćeš spašen. ¹⁰ Jer srcem se vjeruje za opravdanje, a ustima ispovijeda za spasenje. ¹¹ Pismo doista kaže: »Tko god vjeruje u njega, neće se postidjeti.« ¹² Nema razlike između Židova i Grka, jer je isti Gospodin sviju, koji bogato daje svima koji ga prizivlju. ¹³ Jer: »Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.«

Vjera - riječju Kristovom

¹⁴ Kako dakle da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? I kako da povjeruju u onoga o kome nisu čuli? I kako da čuju ako nitko ne propovijeda? ¹⁵ I kako da propovijedaju ako nisu poslani? Kao što je pisano: »Kako li su krasne noge onih koji navješćuju dobro!« ¹⁶ Ali ne odazvaše se svi Evanđelju. Jer Izaija govori: »Gospodine, tko povjerova poruci našoj?« ¹⁷ Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.^{[e] 18} Nego pitam: Zar nisu čuli? Štoviše! »Po svoj zemlji pronese se glas njihov, i do krajeva svijeta riječi njihove.« ¹⁹ Ipak pitam: Zar Izrael ne spozna? Prvo Mojsije govori: »Učinit ću vas ljubomornima na one koji nisu narod, i narodom nerazumnim razgnjevit ću vas.« ²⁰ A Izaija smjelo govori: »Nađoh se kod onih koji me nisu tražili, očitovah se onima koji za mene nisu pitali.« ²¹ A o Izraelu govori: »Cijeli dan pružah ruke svoje narodu neposlušnom i tvrdoglavom.«