Beginning

Rasprava pred Feliksom

24 Nakon pet dana siđe velesvećenik Ananija s nekoliko starješina i s nekim odvjetnikom Tertulom, te oni izniješe pred upravitelja tužbu protiv Pavla. ² Kad ga dozvaše, Tertul ga stade optuživati: »Veliki mir što ga po tebi uživasmo, i promjene nabolje što tvojom providnošću dolaze ovome narodu, ³ u svemu i posvuda primamo, vrli Felikse, sa svom zahvalnošću. ⁴ Ali da te dulje ne zadržavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko saslušaš. ⁵ Jer otkrismo da je ovaj čovjek kuga i da pokreće pobune među Židovima po cijelome svijetu, te da je kolovođa nazarejske sljedbe, ⁶ da je i Hram pokušao oskvrnuti, pa ga uhitismo. ^{(7) [a] 8} Od njega možeš i sam, ako ga ispitaš, doznati o svemu za što ga mi optužujemo.«

⁹ A podržaše ga i Židovi, potvrđujući da je to tako.

¹⁰ Kad mu upravitelj dade znak da govori, Pavao odvrati:

»Znajući da si već mnogo godina sudac ovom narodu, drage se volje branim. ¹¹ Sam možeš saznati da nema više od dvanaest dana otkako uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. ¹² I nisu me našli ni u Hramu da se s kime prepirem ili da izazivam pobunu naroda, ni u sinagogama, ni po gradu. ¹³ Niti oni mogu tebi dokazati ono zbog čega me sada optužuju. ¹⁴ Ja ti pak ovo priznajem: prema Putu koji oni nazivaju sljedbom služim Bogu otaca, vjerujući u sve što je prema Zakonu i što je zapisano u Prorocima, ¹⁵ imajući nadu u Boga, kao što i oni sami iščekuju, da će biti uskrsnuće i pravednih i nepravednih.^{[b] 16} U tome se i sam trudim da stalno imam besprijekornu savjest i pred Bogom i pred ljudima. ¹⁷ Sad poslije mnogo godina dođoh da donesem milostinju svome narodu i prinose, ¹⁸ kad me u tome nađoše Židovi iz Azije već posvećena u Hramu, bez ikakve svjetine i bune. ¹⁹ Neki pak Židovi iz Azije - oni su trebali biti ovdje pred tobom i podnijeti tužbu, ako što imaju protiv mene! ²⁰ Ili neka ovi sami reknu kakav zločin na meni nađoše kad sam stajao pred Vijećem, ²¹ osim ako nije zbog one jedne riječi što je uzviknuh dok stajah među njima: 'Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!'«

²² Feliks, koji je bio pomnije upućen s obzirom na Put, odgodi parnicu rekavši: »Kad dođe zapovjednik Lizija, riješit ću vaš slučaj.« ²³ A stotniku zapovjedi da Pavla čuva, te da ima povlastice i da nikomu od njegovih ne priječi da ga poslužuje.

²⁴ Poslije nekoliko dana dođe Feliks sa svojom ženom Druzilom, koja bijaše Židovka, i posla po Pavla te ga sasluša o vjeri u Isusa Krista. ²⁵ Ali dok je Pavao raspravljao o pravednosti i uzdržljivosti i budućem Sudu, Feliks prestrašen reče: »Idi zasad, pozvat ću te kad budem imao vremena!« ²⁶ Ujedno se i nadao da će mu Pavao dati novaca, i zato ga je često pozivao i s njim razgovarao.

²⁷ A kad se navršiše dvije godine, dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. A Feliks, hoteći ugoditi Židovima, ostavi Pavla u okovima.

Suđenje pred Festom

25 Fest dakle, stigavši u pokrajinu, poslije tri dana uzađe iz Cezareje u Jeruzalem. ² A glavari svećenički i židovski prvaci podniješe mu tužbu protiv Pavla te ga stadoše moliti ³ i iskati da im protiv njega bude naklonjen, te da ga pošalje u Jeruzalem. Jer su spremali zasjedu da ga smaknu na putu. ⁴ Fest im tada odgovori da se Pavao čuva u Cezareji te da će on sam uskoro otići onamo. ⁵ »Neka stoga neki od vas koji mogu«, reče, »pođu sa mnom, pa ako na tom čovjeku ima kakve krivnje, neka ga optuže.«

⁶ Pošto ne ostade među njima više od osam do deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu, zapovjedivši da privedu Pavla. ⁷ Kad se on pojavi, opkoliše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema, iznoseći protiv njega mnoge i teške optužbe koje nisu mogli dokazati. ⁸ Pavao se branio: »Ničim se ne ogriješih ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara.« ⁹ Ali Fest, da bi se pokazao naklonjen Židovima, odgovori Pavlu: »Hoćeš li uzaći u Jeruzalem da ti se ondje preda mnom sudi za ove optužbe?« ¹⁰ Pavao nato reče: »Ja stojim pred carskim sudištem, gdje mi se treba suditi. Židovima ništa nisam skrivio, kao što i sam veoma dobro znaš. ¹¹ Ako sam, dakle, čemu kriv ili počinih išta što zaslužuje smrt, ne odbijam umrijeti. Ali ako ništa od ovoga za što me optužuju ne stoji, nitko me ne može njima izručiti. Prizivam se na cara!« ¹² Tada Fest, posavjetovavši se sa vijećem, odgovori: »Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!«

Fest i Agripa o Pavlu

¹³ Kad prođe nekoliko dana, siđoše kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. ¹⁴ A kako su ostali ondje više dana, izloži Fest kralju to o Pavlu, govoreći: »Ima neki čovjek što ga je Feliks ostavio kao sužnja ¹⁵ protiv koga, kad bijah u Jeruzalemu, glavari svećenički i židovske starješine izniješe tužbu, zahtijevajući osudu. ¹⁶ Ja im odgovorih da u Rimljana nije običaj izručiti nekog čovjeka prije no što se optuženik sučeli s tužiteljima i dobije priliku za obranu od optužbe. ¹⁷ Kako dakle oni zajedno sa mnom dođoše ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih da toga čovjeka dovedu. ¹⁸ Kad tužitelji ustadoše, nisu protiv njega iznosili optužbe ni za kakva zlodjela kako sam očekivao,^{[c] 19} nego se prepirahu s njime o nekim pitanjima svoje vjere te o nekom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je živ. ²⁰ Ne snalazeći se pak u takvoj raspravi, pitao sam bi li htio poći u Jeruzalem da mu se ondje sudi u vezi s time. ²¹ Ali kako se Pavao prizvao da ga se zadrži do presude carskog veličanstva, zapovjedih da bude zadržan dok ga ne pošaljem caru.«

²² Na to će Agripa Festu: »I ja bih htio čuti toga čovjeka.« »Sutra ćeš ga«, reče, »čuti«.

Pavao pred Agripom

²³ Sutradan dakle dođoše Agripa i Berenika s velikim sjajem i uđoše u sudnicu zajedno sa zapovjednicima i najuglednijim gradskim muževima. Na Festovu zapovijed privedoše Pavla.

²⁴ Tada Fest reče: »Kralju Agripa i svi vi ovdje s nama nazočni! Pogledajte ovoga zbog koga mi je cijelo mnoštvo Židova navaljivalo i u Jeruzalemu i ovdje, vičući kako ovaj više ne smije živjeti. ²⁵ Ali ja ustanovih da nije učinio ništa što bi zasluživalo smrt, a kako se on sam prizvao na carsko veličanstvo, odlučih ga tamo i poslati. ²⁶ Ali nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru, pa ga stoga i izvedoh pred vas, a osobito preda te, kralju Agripa, kako bih nakon ove istrage imao što napisati. ²⁷ Čini mi se, naime, nerazložnim poslati sužnja a ne navesti optužbe protiv njega.«

Pavlova obrana pred Agripom

26 Nato Agripa reče Pavlu: »Dopušta ti se o sebi govoriti.« Tada Pavao ispruži ruku i stade se braniti: ² »Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas pred tobom mogu braniti od svega onoga za što me Židovi optužuju, ³ osobito stoga što si poznavatelj svih židovskih običaja i nesuglasica. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.

⁴ Dakle, moj život već od rane mladosti, koji provedoh u svome narodu i u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi. ⁵ Budući da me poznaju od početka, mogu, ako hoće, svjedočiti da sam prema najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. ⁶ I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje što ga Bog dade našim ocima - ⁷ koje se, naših dvanaest plemena ustrajno služeći Bogu noću i danju, nada postignuti. Zbog te me nade, o kralju, Židovi optužuju! ⁸ Zašto se među vama smatra nevjerojatnim da Bog mrtve uskrisuje?

⁹ Pa i sam sam smatrao da protiv imena Isusa Nazarećanina trebam učiniti sve što mogu. ¹⁰ Tako i učinih u Jeruzalemu, te sam mnoge svete sam zatvorio u tamnice primivši za to ovlast od glavara svećeničkih. Kad su ih pogubljivali, dao sam svoj glas protiv njih. ¹¹ Po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule, i prekomjerno bijesan na njih progonio ih čak u tuđim gradovima.

¹² Kad radi toga pođoh u Damask, s ovlašću i dopuštenjem glavara svećeničkih, ¹³ vidjeh na putu o podne, o kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i one koji su išli sa mnom. ¹⁴ Kad svi mi na zemlju popadosmo, začuh glas što mi hebrejskim jezikom govori: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je bosti se s rogatim.' ¹⁵ A ja rekoh: 'Tko si, Gospodine?' A Gospodin reče: 'Ja sam Isus koga ti progoniš. ¹⁶ Nego ustani i stani na noge svoje, jer ti se ukazah stoga da te odredim za slugu i svjedoka i onog kako si me vidio i onog što ću ti pokazati.^{[d] 17} Izbavljat ću te i od tvog naroda i od pogana među koje te šaljem ¹⁸ da im otvoriš oči, kako bi se obratili od tame k svjetlu i od vlasti Sotonine k Bogu, te da vjerom u mene prime oprost grijeha i udio među posvećenima.'

¹⁹ Otada, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju, ²⁰ nego sam najprije onima u Damasku i u Jeruzalemu, a zatim i po cijelom području Judeje i poganima, propovijedao da se pokaju i obrate k Bogu, čineći djela dostojna pokajanja. ²¹ Zbog toga su me, dok sam bio u Hramu, Židovi zgrabili i pokušavali ubiti. ²² Pomoć dakle Božju zadobivši, sve do ovoga dana stojim svjedočeći malima i velikima, ne govoreći ništa osim onoga što proroci rekoše da se ima dogoditi, a i Mojsije: ²³ da će Krist trpjeti i da će kao prvi uskrsli od mrtvih navijestiti svjetlo svom narodu i poganima.«

²⁴ Dok se on tako branio, reče Fest jakim glasom: »Luduješ, Pavle! Veliko te znanje dovelo do ludila.«

²⁵ Pavao pak odvrati: »Ne ludujem, vrli Feste, nego zborim riječi istine i razbora. ²⁶ Ta znade za to kralj, komu otvoreno govorim, jer sam uvjeren da mu ništa od ovoga nije nepoznato, jer se to nije događalo u nekakvu zakutku. ²⁷ Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!«

²⁸ A Agripa će Pavlu: »Zamalo pa me uvjeri te me učini kršćaninom!« ²⁹ Nato će Pavao: »Molio bih Boga da - i za malo i za mnogo - ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu takvi kakav sam ja, osim ovih okova.«

³⁰ Nato ustade kralj i upravitelj i Berenika i oni koji su s njima zasjedali ³¹ te, udaljivši se, stadoše među sobom govoriti: »Ovaj čovjek ne učini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.« ³² Agripa pak reče Festu: »Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.«