Beginning

Na putu u Jeruzalem

21 Pošto se otrgnusmo od njih, isplovismo i ploveći pravo stigosmo u Kos, sutradan u Rod, a odande u Pataru. ² I našavši lađu koja je plovila prijeko u Feniciju, ukrcasmo se i isplovismo. ³ Ugledavši Cipar, ostavismo ga slijeva, ploveći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru, jer je ondje lađa trebala iskrcati tovar. ⁴ Pronašavši učenike, ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu Pavlu govorahu da ne ide u Jeruzalem. ⁵ Ali kad nam istekoše ti dani, krenusmo na put. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, sve do izvan grada. I kleknuvši na obali pomolismo se, ⁶ oprostivši se jedni s drugima. Mi se ukrcasmo na lađu, a oni se vratiše k svojima. ⁷ Završivši plovidbu, mi stigosmo iz Tira u Ptolemaidu, i pozdravivši braću ostadosmo jedan dan s njima.

⁸ A sutradan krenusmo i stigosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, ostadosmo kod njega. ⁹ On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale. ¹⁰ Kako ostadosmo više dana, prorok imenom Agab siđe iz Judeje ¹¹ i dođe k nama te uze Pavlov pojas, sveza sebi ruke i noge pa reče: »Ovo govori Duh Sveti: 'Čovjeka čiji je ovaj pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke poganima.'« ¹² A kad smo to čuli, stadosmo i mi i mještani moliti Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. ¹³ Tad Pavao odgovori: »Što to činite, plačete i slamate mi srce! Spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.« ¹⁴ I kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: »Gospodnja nek bude volja!«

¹⁵ Nakon tih dana, spremljeni za put, uzlazili smo u Jeruzalem. ¹⁶ A s nama pođoše i učenici iz Cezareje, koji nas odvedoše k nekom Mnasonu Cipraninu, dugogodišnjem učeniku, kod koga smo odsjeli.

Pavao u Jeruzalemu

¹⁷ Kad pak stigosmo u Jeruzalem, braća nas primiše radosno. ¹⁸ Sutradan Pavao pođe s nama k Jakovu, gdje dođoše i sve starješine. ¹⁹ Pozdravivši ih, stade im redom pripovijedati što je Bog učinio među poganima po njegovoj službi. ²⁰ A oni su, čuvši to, proslavljali Boga. Onda mu rekoše: »Vidiš, brate, kolike su tisuće među Židovima uzvjerovale, i svi su revnitelji Zakona. ²¹ A o tebi im je rečeno da naučavaš na otpad od Mojsija sve Židove koji su među poganima, govoreći da ne trebaju obrezivati djece, niti se pridržavati Öbičaja. ²² Što dakle? Zasigurno će čuti da si došao. ²³ Stoga učini što ti kažemo: u nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet. ²⁴ Njih uzmi, posveti se zajedno s njima i plati za njih da obriju glave, te će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi rečeno, nego da si i sam na pravu putu i držiš Zakon. ²⁵ A onima koji su uzvjerovali među poganima napisali smo što odlučismo: kloniti se mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva.«^{[a] 26} Tada Pavao uze one ljude te je sutradan, posvećen zajedno s njima, ulazio u Hram, proglašujući dovršetak dana posvećenja - kad će se za svakoga od njih prinijeti prinos.

Pavao uhićen

²⁷ Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki Židovi iz Azije, ugledavši ga u Hramu, stadoše zbunjivati svu onu svjetinu te podigoše ruke na njega, ²⁸ vičući: »Izraelci, upomoć! Ovo je čovjek koji sve posvuda uči protiv naroda i Zakona i ovoga mjesta, pa još i Grke uvede u Hram i oskvrnu ovo sveto mjesto.« ²⁹ Jer već ranije bijahu s njime u gradu vidjeli Trofima iz Efeza za koga mišljahu da ga je Pavao uveo u Hram.

³⁰ Sav se grad uskomeša i nastade strka naroda te, zgrabivši Pavla, stadoše ga vući iz Hrama i odmah zatvoriše vrata. ³¹ I dok su ga nastojali ubiti, stiže glas do zapovjednika kohorte da je uzbunjen sav Jeruzalem. ³² On odmah uze vojnike i stotnike pa dotrča dolje k njima. A kad oni ugledaše zapovjednika i vojnike, prestadoše tući Pavla. ³³ Zapovjednik se tada približi, uhvati ga i naredi da ga vežu dvojim lancima, te stade ispitivati tko je i što je učinio. ³⁴ Jedni su pak iz svjetine vikali jedno, a drugi drugo. Kako zbog meteža nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da ga odvedu u vojarnu. ³⁵ Kad Pavao stiže do stubišta, vojnici su ga morali nositi zbog nasrtljivosti svjetine. ³⁶ Jer mnoštvo ih je naroda slijedilo, vičući: »Smakni ga!«

³⁷ Samo što ga ne unesoše u vojarnu kad Pavao reče zapovjedniku: »Je li mi dopušteno nešto ti reći?« A on ga upita: »Zar znaš grčki? ³⁸ Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji se prije nekoliko dana pobunio i odveo u pustinju četiri tisuće bodežara?« ³⁹ A Pavao reče: »Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin znamenita grada. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu!« ⁴⁰ Kad mu on dopusti, Pavao stade na stubište mahnuvši rukom narodu. Kako nastade velika tišina, on im se obrati hebrejskim jezikom:

Pavlova obrana pred mnoštvom

22 »Braćo i oci, poslušajte sad što vam imam reći u svoju obranu!«

² Čuvši pak da im se obraća hebrejskim jezikom, još više utihnuše. A on reče:

³ »Ja sam Židov rođen u Tarzu cilicijskom, ali sam odrastao u ovome gradu, gdje sam do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu, postavši revnitelj za Boga, kao što ste svi vi danas. ⁴ Ja sam na smrt progonio ovaj Put, vežući i predajući u tamnice muškarce i žene, ⁵ kako za mene može posvjedočiti velesvećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku te sam i išao onamo da i one ondje svezane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni.

⁶ Dok sam putovao i približavao se Damasku, odjednom me, oko podneva, obasja velika svjetlost s neba. ⁷ Padoh na zemlju i začuh glas koji mi govori: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' ⁸ A ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' A on mi reče: 'Ja sam Isus Nazarećanin, koga ti progoniš.' ⁹ Oni koji su bili sa mnom svjetlost su doduše vidjeli, ali glasa Onoga koji mi govoraše nisu čuli. ¹⁰ Tada rekoh: 'Što da činim, Gospodine?' A Gospodin mi reče: 'Ustani, pođi u Damask i tamo će ti se kazati sve što ti je određeno učiniti!'

¹¹ A kako zbog sjaja one svjetlosti bijah obnevidio, oni što su bili sa mnom za ruku me povedoše te dođoh u Damask. ¹² A neki Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, o kome su svi tamošnji Židovi dobro svjedočili, ¹³ dođe k meni, stade preda me i reče mi: 'Savle, brate, progledaj!' I ja ga u isti čas ugledah. ¹⁴ A on reče: 'Bog naših otaca unaprijed te odredi da upoznaš njegovu volju i da vidiš Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta, ¹⁵ jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima o onome što si vidio i čuo. ¹⁶ I što još sad čekaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivajući ime njegovo!'

¹⁷ Pošto se vratih u Jeruzalem, i dok sam se molio u Hramu, padoh u zanos ¹⁸ i vidjeh Njega gdje mi govori: 'Požuri i izađi žurno iz Jeruzalema, jer oni neće primiti svjedočanstva tvojega o meni.' ¹⁹ A ja rekoh: 'Gospodine, i sami znaju da sam ja bacao u tamnice i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u tebe; ²⁰ pa i kad se prolijevala krv tvojega svjedoka Stjepana, i ja sam ondje stajao i odobravao, te čuvao haljine onih koji su ga ubijali.' ²¹ A on mi reče: 'Idi, jer ću te poslati daleko, k poganima!'«

Pavao - rimski građanin

²² Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: »Makni sa zemlje takvoga, jer nije pravo da živi!« ²³ Dok su oni vikali i derali svoje haljine i bacali prašinu u zrak, ²⁴ zapovjednik naredi da ga uvedu u vojarnu, te reče da ga pod šibama ispitaju, kako bi saznao razlog zbog kojeg tako viču na njega. ²⁵ Kad ga remenjem rastegoše, reče Pavao stotniku koji tu stajaše: 'Zar vam je dopušteno bičevati rimskog građanina, i to još neosuđena?« ²⁶ Čuvši pak to, stotnik ode k zapovjedniku i izvijesti ga: »Što ćeš učiniti? Jer ovaj je čovjek Rimljanin.« ²⁷ Pristupi mu zapovjednik i reče: »Kaži mi, jesi li ti Rimljanin?« A on reče: »Jesam.« ²⁸ A zapovjednik odgovori: »Ja stekoh to građanstvo za veliku svotu.« A Pavao mu reče: »A ja sam se s njime i rodio.« ²⁹ Odmah dakle odstupiše od njega oni koji su ga trebali ispitati; a i zapovjednik se uplašio saznavši da je Rimljanin, a on ga je bio svezao.

Pavao pred Vijećem

³⁰ Sutradan pak kad je htio točno saznati zašto ga Židovi optužuju, odriješi ga te zapovjedi da se sazovu glavari svećenički i cijelo Vijeće, izvede Pavla i postavi ga pred njih.

23 Pavao pak upravi pogled na Vijeće i reče: »Braćo, ja sam posve čiste savjesti živio pred Bogom sve do ovoga dana.« ² Nato velesvećenik Ananija zapovjedi onima koji su stajali pored njega da ga udare po ustima. ³ Tada mu Pavao reče: »Tebe će udariti Bog, zide obijeljeni! Ti sjediš da mi sudiš po Zakonu, a protuzakonito zapovijedaš da me udaraju?« ⁴ Oni pak koji su ondje stajali rekoše: »Zar velesvećenika Božjeg pogrđuješ?« ⁵ A Pavao reče: »Ja nisam znao, braćo, da je on velesvećenik; jer, pisano je: 'Glavara naroda svojega ne proklinji!'«

⁶ A Pavao, znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, poviče u Vijeću: »Braćo! Ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade i uskrsnuća od mrtvih meni se sudi!« ⁷ Čim on to reče, nastade svađa između farizeja i saduceja, i mnoštvo se razdijeli. ⁸ Jer saduceji govore da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, dok farizeji to sve priznaju. ⁹ Nato nastade velika vika te ustadoše neki pismoznanci iz farizejskog dijela pa se suprotstavljahu: »Mi nikakva zla ne nalazimo na ovom čovjeku. A što ako mu duh progovori, ili anđeo?«^{[b] 10} Kako nastade golema svađa, poboja se zapovjednik da ovi Pavla ne rastrgnu, te zapovjedi vojnicima da siđu, ugrabe ga od njih i dovedu u vojarnu. ¹¹ Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Budi hrabar! Jer kao što si o meni posvjedočio u Jeruzalemu, tako ti treba svjedočiti i u Rimu.«

Urota protiv Pavla

¹² A kad osvanu dan, Židovi skovaše urotu i zakleše se jedan drugome da neće ni jesti ni piti dok Pavla ne ubiju.^{[c] 13} Urotnika koji su prisegnuli bilo je više od četrdeset. ¹⁴ Dođu oni k svećeničkim glavarima i starješinama te rekoše: »Zakletvom smo se zakleli da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ Vi stoga sada zajedno s Vijećem predočite zapovjedniku da ga izvede pred vas, kao da kanite pomnije ispitati njegov slučaj, a mi smo spremni smaknuti ga prije no što se približi.«

¹⁶ Ali sin Pavlove sestre, čuvši za urotu, dođe, uđe u vojarnu i dojavi Pavlu. ¹⁷ A Pavao dozove jednog stotnika pa reče: »Ovog mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu ima nešto priopćiti.« ¹⁸ On ga onda uze, odvede k zapovjedniku i rekne: »Sužanj Pavao me dozvao i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi, jer da ti ima nešto reći.« ¹⁹ A zapovjednik uze mladića za ruku pa se izdvoji s njime nasamo te ga stade ispitivati: »Što mi imaš priopćiti?« ²⁰ A on reče: »Židovi su se dogovorili da te zamole kako bi sutra izveo Pavla pred Vijeće, kao da bi pomnije ispitali njegov slučaj. ²¹ Nemoj ih poslušati, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset njihovih ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne smaknu. I sad su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.« ²² Tada zapovjednik otpusti mladića, zapovjedivši: »Nikomu ne kazuj da si mi to otkrio.«

Pavla otpremaju u Cezareju

²³ Dozove zatim dvojicu stotnika i reče: »Pripremite dvije stotine vojnika, tako da poslije treće noćne ure mogu krenuti u Cezareju, te sedamdeset konjanika i dvije stotine kopljanika. ²⁴ Pripremite i živinu na koju će se posaditi Pavao i sigurno dovesti k upravitelju Feliksu!«

²⁵ I napisa pismo ovakva sadržaja:

²⁶ »Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu pozdrav!

²⁷ Ovoga čovjeka uhitiše Židovi i tek što ga ne smakoše, kad ja dođoh s vojnicima i izbavih ga, doznavši da je Rimljanin. ²⁸ Želeći saznati razlog zašto ga optužuju, izvedoh ga pred njihovo Vijeće. ²⁹ Pronađoh da ga optužuju zbog pitanja oko njihova Zakona, te da nema nikakve krivnje zbog koje bi zaslužio smrt ili okove. ³⁰ A kad mi bi dojavljeno da se tomu čovjeku sprema zavjera, odmah ga poslah k tebi, zapovjedivši njegovim tužiteljima da svoju tužbu protiv njega iznesu pred tebe.«^[d]

³¹ Tada vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i noću ga odvedoše u Antipatridu. ³² Sutradan pak pustiše konjanike da idu dalje s njim, a oni se vratiše u vojarnu. ³³ Ovi po dolasku u Cezareju uručiše upravitelju pismo te mu privedoše Pavla. ³⁴ Pošto pročita, zapita ga iz koje je pokrajine te, saznavši da je iz Cilicije, ³⁵ reče: »Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji.« I zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru.