Beginning

Timotej

16 Onda dođe u Derbu i u Listru. I gle, bijaše ondje neki učenik imenom Timotej, sin vjernice Židovke i oca Grka. ² O njemu su pohvalno govorila braća u Listri i Ikoniju. ³ Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima; jer svi su znali da mu je otac Grk. ⁴ Dok su prolazili gradovima, predavali su im za obdržavanje odredbe što su ih apostoli i starješine donijeli u Jeruzalemu. ⁵ Crkve su dakle jačale u vjeri i broj im se svakodnevno povećavao.

Poziv u Makedoniju

⁶ Prođoše pak područje Frigije i Galacije, jer ih je Duh Sveti spriječio navješćivati Riječ u Aziji. ⁷ Došavši do Mizije, pokušavali su ući u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. ⁸ Prošavši pored Mizije, siđoše u Troadu. ⁹ I Pavlu se noću ukaza viđenje; neki je Makedonac stajao i molio ga: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!« ¹⁰ Čim on vidje viđenje, nastojasmo odmah otići u Makedoniju, zaključujući kako nas Bog poziva da im navješćujemo Evanđelje.^[a]

Lidija

¹¹ Isplovivši iz Troade zaputismo se pravo u Samotraku, a sutradan u Neapol. ¹² A odande u naseobinu Filipe, koji je prvi grad onoga dijela Makedonije. U tom smo gradu ostali nekoliko dana.

¹³ U subotnji dan izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i razgovarasmo s okupljenim ženama. ¹⁴ Slušala je i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire, čije srce Gospodin otvori te se ona prikloni onome što je Pavao govorio. ¹⁵ A kad bi krštena ona i njezin dom, zamoli nas: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite.« I prisili nas.

Pavao i Sila u tamnici

¹⁶ Dok smo jednom išli u bogomolju, susretne nas neka sluškinja koja je imala duha vračarskoga; ona je, proričući, pribavljala veliku zaradu svojim gospodarima. ¹⁷ Slijedeći Pavla i nas, vikala je: »Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega koji vam navješćuju put spasenja!«^{[b] 18} I to je činila mnogo dana. Pavla to ogorči pa se okrene i reče duhu: »Zapovijedam ti u ime Isusa Krista da iz nje izađeš!« I duh izađe istoga časa.

¹⁹ Kad njezini gospodari vidješe da im propade nada u zaradu, zgrabiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred glavare. ²⁰ I privedoše ih pretorima te rekoše: »Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su ²¹ i proglašuju običaje koje nama Rimljanima nije dopušteno prihvatiti ni držati.« ²² I svjetina se pridruži protiv njih, te im pretori strgoše odjeću i zapovjediše da ih išibaju. ²³ Pošto im zadaše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu te zapovjediše tamničaru da ih pomno čuva. ²⁴ Tamničar ih, primivši takvu zapovijed, baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

²⁵ Oko ponoći Pavao i Sila moleći pjevahu hvale Bogu, dok su ih drugi sužnji slušali. ²⁶ Iznenada nastade velik potres tako da se temelji zatvora uzdrmaše; odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. ²⁷ Tamničar se probudi, pa vidjevši otvorena tamnička vrata izvuče mač i htjede se ubiti, misleći da su sužnji pobjegli. ²⁸ A Pavao povika jakim glasom: »Ne čini sebi nikakva zla, jer svi smo ovdje!« ²⁹ Tada on, zaiskavši svjetlo, uletje te se dršćući baci pred Pavla i Silu. ³⁰ Onda ih izvede van i upita: »Gospodo, što mi treba činiti da budem spašen?« ³¹ A oni rekoše: »Povjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen ti i dom tvoj!« ³² I navješćivali su riječ Gospodnju njemu i svima u njegovu domu. ³³ On ih još tog noćnog sata uze sa sobom i opra im rane; i odmah bude kršten on i svi njegovi. ³⁴ Onda ih uvede u dom i prostre stol, te se zajedno sa svim domom uzradova što je povjerovao Bogu.

³⁵ Kad osvanu dan, poslaše pretori liktore s porukom: »Pusti te ljude!« ³⁶ Tamničar te riječi priopći Pavlu: »Pretori poručiše da vas pustim. Izađite sada dakle i pođite u miru!« ³⁷ A Pavao im reče: »Javno nas neosuđene išibaše, premda smo rimski građani, i baciše u tamnicu. A sad da nas kriomice otpuste? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!« ³⁸ Liktori priopće te riječi pretorima. A oni se prestrašiše čuvši da su Rimljani. ³⁹ I dođoše te se ispričaše pa, pošto ih izvedoše, zamoliše ih da odu iz grada. ⁴⁰ Izašavši iz tamnice, dođoše k Lidiji. I vidjevši braću utješiše ih te otiđoše.

U Solunu

17 Prošavši Amfipol i Apoloniju dođoše u Solun gdje bijaše židovska sinagoga. ² Pavao, po svom običaju, uđe k njima i tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama, ³ objašnjavajući im i razlažući da je: »Krist trebao trpjeti i uskrsnuti od mrtvih«, i: »Ovaj Krist je Isus koga vam ja navješćujem.« ⁴ I neki se od njih uvjeriše te se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemali broj uglednih žena. ⁵ Židovi se pak ispuniše zavišću pa pokupiše neke opake dangube s trgova te, skupivši tako svjetinu, uzbuniše grad. Navalivši na kuću Jasonovu, tražili su da ih izvedu pred narod. ⁶ Ne našavši ih, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare, vičući: »Ovdje su ovi što svijet uzbuniše, ⁷ a Jason ih je primio. I svi ovi rade protiv carskih naredaba govoreći da postoji drugi kralj, Isus.« ⁸ Tako uznemiriše svjetinu i gradske glavare, kad oni dočuše o tome. ⁹ I uzevši od Jasona i ostalih jamčevinu, pustiše ih.

U Bereji

¹⁰ A braća odmah noću otposlaše Pavla i Silu u Bereju. Oni, čim stigoše, otiđoše u židovsku sinagogu. ¹¹ Ovi bijahu plemenitiji od onih u Solunu; primiše Riječ sa svom spremnošću, danomice istražujući Pisma, je li to tako. ¹² Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih Grkinja, pa i muškaraca. ¹³ A kad solunski Židovi doznaše da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, dođoše onamo te pokrenuše i uznemiriše svjetinu. ¹⁴ Tada braća odmah poslaše Pavla neka ode sve do mora, dok Sila i Timotej ostadoše ondje.

¹⁵ Ljudi koji su vodili Pavla dovedoše ga do Atene pa se vratiše, primivši zapovijed za Silu i Timoteja da što je moguće brže dođu k njemu.

U Ateni

¹⁶ Dok ih je Pavao čekao u Ateni, ozlojedi se u duhu gledajući kako je grad pun idola. ¹⁷ Stoga je u sinagogi raspravljao sa Židovima i s bogobojaznim ljudima, a na trgu svaki dan s onima koje bi ondje zatekao. ¹⁸ A i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa stadoše raspravljati s njim, te su jedni govorili: »Što bi ovaj skupljač zrnja htio reći?« A drugi: »Čini se da je navjestitelj nekih tuđih bogova«, jer je navješćivao Evanđelje o Isusu i uskrsnuću. ¹⁹ Onda ga uzeše i dovedoše na Areopag, govoreći: »Možemo li znati što je to novo učenje o kojemu govoriš? ²⁰ Jer nam nekakvim čudnim stvarima puniš uši. Željeli bismo dakle znati što bi to imalo biti.«

²¹ A svi Atenjani, kao i stranci pridošlice, ni na što drugo ne troše svoje vrijeme nego da kazuju ili slušaju novosti. ²² Pavao stade nasred Areopaga i reče: »Atenjani! Po svemu vidim da ste pobožniji od drugih. ²³ Jer prolazeći vašim gradom i razgledajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojemu bijaše napisano: 'Nepoznatom bogu'. To dakle što vi ne poznajući štujete, to vam ja navješćujem.^{[c] 24} Bog koji stvori svijet i sve što je u njemu, On koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukom načinjenim hramovima. ²⁵ Niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi On što trebao, koji sam svima daje život i dah i sve ostalo. ²⁶ On od jednoga načini sav ljudski rod da se nastani po svem licu zemlje, odredivši im stanovita vremena i granice njihovih obitavališta, ²⁷ da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od koga od nas.^{[d] 28} Jer u Njemu živimo i mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: 'Njegov smo naime i rod!' ²⁹ Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo misliti da je božanstvo slično zlatu ili srebru ili kamenu, liku izrađenu umijećem i zamisli ljudskom. ³⁰ Previdjevši dakle vremena neznanja, Bog sada zapovijeda ljudima da se svi i svugdje obrate, ³¹ jer postavi Dan u koji će svijetu suditi po pravdi, po Čovjeku kojega odredi. I svima dade dokaz uskrisivši ga od mrtvih.«

³² Čuvši pak o uskrsnuću mrtvih, neki se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tome slušati!« ³³ Nato Pavao ode od njih. ³⁴ Ipak neki ljudi uz njega prionuše i uzvjerovaše, među kojima i Dionizije Areopagit i žena imenom Damara i drugi s njima.