Beginning

U Ikoniju

14 U Ikoniju uđoše zajedno u židovsku sinagogu. Govorili su tako da je uzvjerovalo veliko mnoštvo Židova i Grka. ² A Židovi nevjernici potaknuše i razjariše duše poganima protiv braće. ³ Oni se zato zadržaše dulje vrijeme, smjelo govoreći u Gospodinu, koji je svjedočio za riječ milosti svoje i davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa. ⁴ Mnoštvo se gradsko pak razdijeli: neki bijahu za Židove, a neki za apostole. ⁵ A kad nasrnuše pogani i Židovi sa svojim glavarima kako bi ih zlostavljali i kamenovali, ⁶ oni se, shvativši to, skloniše u gradove likaonske, Listru i Derbu i okolicu. ⁷ Ondje su navješćivali Evanđelje.

U Listri i Derbi

⁸ A u Listri je sjedio neki čovjek, nemoćan na nogama, hrom od majčine utrobe, koji nikada nije hodao. ⁹ Taj je čuo Pavla gdje govori, a on uprije pogled u njega i vidjevši da ima vjeru u spasenje, ¹⁰ jakim glasom reče: »Uspravi se na noge!« I on poskoči i stade hodati.

¹¹ Kad mnoštvo vidje što Pavao učini, podiže glas svoj, govoreći likaonski: »Bogovi, postavši ljudima nalik, siđoše k nama!« ¹² I prozvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer on bijaše onaj koji je vodio riječ. ¹³ A svećenik Zeusa - koji je pred gradom - pošto dovede pred vrata bikove s vijencima, htjedne, zajedno s mnoštvom, prinijeti žrtvu. ¹⁴ Kad to pak čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdrijevši svoje haljine skočiše među mnoštvo vičući: ¹⁵ »Ljudi, zašto to činite? I mi smo smrtnici kao i vi! Navješćujemo vam Evanđelje da se od ovih ispraznosti obratite k Bogu živomu, koji načini nebo i zemlju i more i sve što je u njima. ¹⁶ On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da idu svojim putovima. ¹⁷ Ipak, sebe ne ostavi neposvjedočena; dobro čineći i dajući vam kiše s neba i godine plodonosne, ispunjujući hranom i veseljem srca vaša.« ¹⁸ I tako govoreći, jedva spriječiše mnoštvo da im ne prinese žrtvu.

¹⁹ Onda dođoše iz Antiohije i Ikonija neki Židovi i nagovoriše svjetinu te, kamenovavši Pavla, odvukoše ga izvan grada misleći da je umro. ²⁰ A kad ga njegovi učenici okružiše, on ustade i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.^[a]

Povratak u Antiohiju

²¹ Pošto navijestiše Evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. ²² Potkrjepljivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri, jer da nam kroz mnoge nevolje treba ući u kraljevstvo Božje. ²³ Postaviše im starješine po pojedinim crkvama, te ih, pošto se pomoliše uz post, preporučiše Gospodinu, u koga su povjerovali. ²⁴ Prošavši zatim Pizidiju, dođoše u Pamfiliju. ²⁵ I navijestivši Riječ u Pergi, siđoše u Ataliju. ²⁶ A odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani milosti Božjoj za djelo koje dovršiše.

²⁷ A kad stigoše, okupivši crkvu navješćivahu im o svemu što Bog učini s njima i kako poganima otvori vrata vjere. ²⁸ I provodili su nemalo vremena s učenicima.

Prepirke u Antiohiji

15 Neki su, koji siđoše iz Judeje, učili braću: »Ako se ne obrežete prema običaju Mojsijevu, ne možete biti spašeni.« ² A kako između njih te Pavla i Barnabe nastade nemala buna i prepirka, odrediše da poradi tog pitanja Pavao i Barnaba i još neki od njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama. ³ Oni su dakle, otpravljeni na put od crkve, prolazili Fenicijom i Samarijom, pripovijedajući o obraćenju pogana, što je svoj braći donosilo veliku radost.

⁴ A kad dođoše u Jeruzalem, crkva, apostoli i starješine ih primiše, a oni izvijestiše o svemu što Bog po njima učini. ⁵ Onda ustadoše neki iz farizejske sljedbe, koji su uzvjerovali, govoreći: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da drže Mojsijev zakon.«

Sabor u Jeruzalemu

⁶ I sabraše se apostoli i starješine da izvide to pitanje.

⁷ Nakon velikog prepiranja ustade Petar i reče:

»Braćo! Vi znate kako me od prvih dana Bog između vas izabra da pogani iz mojih usta čuju riječ Evanđelja i uzvjeruju. ⁸ I Bog, Onaj koji poznaje srca, posvjedoči za njih, davši im Duha Svetoga kao i nama. ⁹ I nikakve razlike ne načini između nas i njih, vjerom očistivši njihova srca. ¹⁰ Zašto dakle sad iskušavate Boga stavljajući na vrat učenicima jaram koji ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? ¹¹ Mi, naprotiv, vjerujemo da ćemo biti spašeni milošću našega Gospodina Isusa na isti način kao i oni.«^[b]

¹² Nato sve mnoštvo ušutje, i slušali su Barnabu i Pavla, koji su pripovijedali kolika znamenja i čudesa Bog po njima učini među poganima.

¹³ Nakon što oni ušutješe, progovori Jakov: »Braćo, poslušajte me! ¹⁴ Šimun je ispripovjedio kako se Bog najprije pobrinuo između pogana uzeti narod imenu svojemu. ¹⁵ S time se slažu riječi proroka, kao što je pisano:

¹⁹ Zato ja smatram da ne treba uznemiravati one koji se iz poganstva obraćaju Bogu, ²⁰ nego im napisati da se suzdržavaju od onoga što je okaljano idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. ²¹ Jer Mojsije od najstarijih naraštaja ima u svakom gradu svoje propovjednike; čitaju ga u sinagogama svake subote.«

²² Tada apostoli i starješine sa svom crkvom zaključe između sebe izabrati koje će ljude poslati u Antiohiju s Pavlom i Barnabom: Judu, koji se zove Barsaba, i Silu, vodeće ljude među braćom. ²³ Po njima poslaše ovo pismo:

»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva u Antiohiji i Siriji i Ciliciji, pozdrav!

²⁴ Budući da smo čuli kako vas neki što od nas dođoše, a kojima nismo dali nikakva naloga, smetoše nekakvim riječima i duše vam uznemiriše,^{[d] 25} zaključismo jednodušno poslati k vama izabrane ljude zajedno s našim ljubljenima Barnabom i Pavlom, ²⁶ ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. ²⁷ Šaljemo vam dakle Judu i Silu, i oni će vam to isto priopćiti i usmeno. ²⁸ Jer zaključismo, Duh Sveti i mi, ne stavljati na vas nikakva daljnjeg tereta, osim ovoga što je nužno: ²⁹ suzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga pridržavali, dobro ćete činiti. Zdravi bili!«

Izaslanici u Antiohiji

³⁰ Oni tako otpravljeni siđoše u Antiohiju. I okupivši mnoštvo predadoše pismo. ³¹ Kad ga pročitaše, oni se obradovaše zbog ohrabrenja. ³² A Juda i Sila, i sami proroci, stadoše mnogim riječima bodriti i krijepiti braću. ³³ Pošto se zadržaše neko vrijeme, otpraviše ih braća s mirom k onima koji su ih poslali. ^{(34) [e] 35} A Pavao i Barnaba ostali su u Antiohiji, poučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.

Pavlovo drugo misijsko putovanje

³⁶ Poslije nekoliko dana Pavao reče Barnabi: »Vratimo se i obiđimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su.«

³⁷ Barnaba je htio povesti i Ivana koji se zvao Marko. ³⁸ Pavao je pak smatrao da ne treba uzimati sa sobom onoga koji se od njih odijelio u Pamfiliji te nije s njima pošao na djelo. ³⁹ Porodi se tako žestoka raspra da se razdvojiše: Barnaba uze Marka i otplovi na Cipar, ⁴⁰ a Pavao izabra Silu te otputova, povjeren od braće milosti Gospodnjoj. ⁴¹ Prolazio je Sirijom i Cilicijom, učvršćujući crkve.