Beginning

Petar se opravdava u Jeruzalemu

11 Dočuše pak apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju, ² pa kad Petar uzađe u Jeruzalem, stadoše mu obrezanici prigovarati, ³ govoreći: »Ušao si k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« ⁴ Tada im Petar započe izlagati, po redu, govoreći: ⁵ »Bijah u gradu Jopi moleći se, i vidjeh u zanosu viđenje: posudu gdje silazi poput velika platna, što se četirima uglovima spušta s neba, i dođe do mene. ⁶ Zagledavši se pomno u to, vidjeh četveronošce zemaljske i zvijeri i gmazove i ptice nebeske. ⁷ Onda začuh i glas gdje mi govori: 'Ustani, Petre, zakolji i pojedi!' ⁸ A ja rekoh: 'Nikako, Gospodine, jer nikada još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u moja usta.' ⁹ A glas s neba odgovori po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« ¹⁰ To se dogodi tri puta, i onda se sve opet povuče na nebo. ¹¹ I gle, odmah se tri čovjeka, poslana k meni iz Cezareje, pojaviše pred kućom u kojoj smo boravili.^{[a] 12} I Duh mi reče da pođem s njima ne premišljajući. Sa mnom pođe i ovo šestero braće, pa uđosmo u kuću tog čovjeka. ¹³ A on nam ispripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji stade i reče: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna prozvanog Petar; ¹⁴ on će ti navijestiti Riječ po kojoj ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj!' ¹⁵ A kad počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih kao i na nas u početku. ¹⁶ Sjetih se tada riječi Gospodnje, kako reče: 'Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' ¹⁷ Kad im dakle Bog dade isti dar kao i nama koji uzvjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao spriječiti Boga?«

¹⁸ Kad to čuše, umiriše se te stadoše proslavljati Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje za život!«

Crkva u Antiohiji

¹⁹ Oni dakle koji bijahu raspršeni zbog nevolje što se dogodi povodom Stjepana, prođoše sve do Fenicije i Cipra i Antiohije, nikomu ne navješćujući Riječ do samo Židovima. ²⁰ A neki među njima bijahu Ciprani i Cirenci. Oni, ušavši u Antiohiju, govorahu i Helenistima, navješćujući im Evanđelje Gospodina Isusa. ²¹ I ruka Gospodnja bijaše s njima, te se velik broj onih koji uzvjerovaše obrati Gospodinu.

²² Proču se pak ta vijest o njima sve do ušiju crkve u Jeruzalemu, te oni poslaše Barnabu da ode do Antiohije. ²³ A kad on dođe i vidje milost Božju, obradova se, te ih stade poticati da nakanom srca ostanu uz Gospodina; ²⁴ jer bijaše čovjek dobar i pun Duha Svetoga i vjere. I brojno se mnoštvo pribroji Gospodinu.

Barnaba i Savao u Antiohiji

²⁵ Pođe zatim u Tarz potražiti Savla. ²⁶ Pronašavši ga, dovede ga u Antiohiju. I cijelu su se godinu okupljali u toj crkvi i poučavali brojno mnoštvo. U Antiohiji učenike prvi puta prozvaše kršćanima.

Pomoć za braću u Judeji

²⁷ A u tim danima siđoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. ²⁸ Jedan od njih, imenom Agab, ustade pa po Duhu najavi da će uskoro biti velika glad po cijelome svijetu, koja nastade za Klaudija.^{[b] 29} Tada učenici odrediše da svatko među njima - kako je već tko bio imućan - pošalje pomoć braći, stanovnicima u Judeji. ³⁰ Tako i učiniše, poslavši je starješinama po Barnabi i Savlu.

Petrovo čudesno oslobođenje iz tamnice

12 Nekako u to vrijeme kralj Herod podiže ruke na neke iz crkve kako bi ih zlostavljao. ² Mačem smaknu Jakova, Ivanova brata. ³ Vidjevši pak da je time ugodio Židovima, on nastavi te uhvati i Petra - a bijahu Dani beskvasnih kruhova - ⁴ pa uhitivši ga, baci ga u tamnicu i predade četirima četverostrukim vojničkim stražama da ga čuvaju, hoteći ga nakon Pashe izvesti pred narod. ⁵ Petra su dakle čuvali u tamnici, dok je crkva za njega usrdno podizala molitvu Bogu.

⁶ A kad ga je Herod kanio izvesti, iste te noći Petar bijaše spavao između dvaju vojnika svezan dvojim lancima, dok su stražari pred vratima čuvali tamnicu. ⁷ I gle: anđeo Gospodnji pristupi i svjetlost zasja u ćeliji. On gurnu Petra u rebra i probudi ga, govoreći: »Ustani brzo!« I lanci mu spadoše s ruku. ⁸ A anđeo mu reče: »Opaši se i sveži svoju obuću!« I on učini tako. Onda mu reče: »Prebaci svoj ogrtač i slijedi me.« ⁹ Izašavši, on ga je slijedio, ne znajući je li to što se događa s anđelom zbilja; činilo mu se pak da gleda viđenje. ¹⁰ Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata što vode u grad koja im se sama otvoriše. I oni izađoše te prođoše jednu ulicu, a onda anđeo odmah odstupi od njega.

¹¹ A Petar, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znadem da Gospodin posla svojeg anđela i izbavi me iz Herodove ruke i od svega što je židovski narod iščekivao.« ¹² Shvativši to, dođe u kuću Marije, majke Ivana prozvanog Marko, u kojoj mnogi bijahu zajedno okupljeni moleći se. ¹³ Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, sluškinja imenom Rode priđe da prisluhne. ¹⁴ Kad prepozna Petrov glas, ona od radosti ne otvori vrata, već otrča i dojavi da pred vratima stoji Petar. ¹⁵ A oni joj rekoše: »Luduješ!« Ona je pak tvrdila da je tako. Oni onda rekoše: »To je njegov anđeo.« ¹⁶ Petar, međutim, nastavljaše kucati. A kad otvoriše i ugledaše ga, zapanjiše se. ¹⁷ Davši im rukom znak neka šute, ispripovjedi im kako ga Gospodin izvede iz tamnice, pa reče: »Javite to Jakovu i braći!« Onda izađe i ode na drugo mjesto.

¹⁸ Kad se razdanilo, nastade nemala pomutnja među vojnicima: što se to dogodilo s Petrom? ¹⁹ Kad ga Herod potraži i ne nađe, ispita stražare te zapovjedi da ih izvedu i pogube. Potom siđe iz Judeje u Cezareju, gdje je ostao.

Herodova smrt

²⁰ Bijaše pak veoma rasrđen na Tirce i Sidonce. No oni složni dođoše k njemu - a pridobiše Blasta, kraljevskog komornika - i zaiskaše mir, jer se njihova zemlja opskrbljivala hranom od kraljeve. ²¹ A u određeni dan Herod odjenu kraljevsko ruho i sjede na prijestolje, te im se stade obraćati. ²² Narod je pak izvikivao: »Ovo je glas Božji, a ne ljudski!« ²³ Ali ga anđeo Gospodnji umah udari - jer ne dade slavu Bogu - te on, izjeden od crvi, izdahnu.

Barnabino i Savlovo poslanje

²⁴ Riječ je pak Božja rasla i umnažala se.

²⁵ A Barnaba i Savao, pošto dovršiše svoju službu, vratiše se u Jeruzalem te uzeše sa sobom Ivana, prozvanog Marko.^[c]

Početak Pavlova prvoga misijskog putovanja

13 U Antiohiji, u crkvi, bijahu proroci i učitelji: Barnaba i Šimun zvani Niger, i Lucije Cirenac, Manahen, koji je bio odgojen zajedno s Herodom tetrarhom, i Savao. ² Dok su oni služili Gospodinu i postili, Duh Sveti reče: »Odvojite mi sad Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« ³ Tada ih, pošto su postili i molili te položili ruke na njih, odaslaše.

Na Cipru

⁴ Oni dakle otposlani od Duha Svetoga siđoše u Seleuciju, a odande otploviše na Cipar. ⁵ Došavši u Salaminu navješćivali su riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.

⁶ Prošavši cijeli otok sve do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnog proroka, Židova, imenom Barjesu. ⁷ On bijaše s prokonzulom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim, koji dozva Barnabu i Savla te zatraži da čuje riječ Božju. ⁸ Ali im se vračar Elima - jer se tako prevodi njegovo ime - suprotstavljao, nastojeći odvratiti prokonzula od vjere. ⁹ A Savao, zvan i Pavao, ispunjen Duhom Svetim, uprije pogled svoj u njega ¹⁰ i reče: »O ti pun svake prijevare i pakosti, đavolji sine, neprijatelju svake pravednosti! Zar nećeš prestati izopačivati ravne putove Gospodnje? ¹¹ I evo sad ruke Gospodnje na te! Bit ćeš slijep i neko vrijeme nećeš gledati sunca!« I odmah pade na njega mrak i tama te on, glavinjajući, stade tražiti tko bi ga vodio za ruku. ¹² Tada prokonzul, vidjevši što se dogodilo, uzvjerova, zadivljen naukom Gospodnjim.

U Antiohiji pizidijskoj

¹³ Isplovivši pak iz Pafa, Pavao i njegovi dođoše u Pergu pamfilijsku. A Ivan ih napusti i vrati se u Jeruzalem.

¹⁴ Oni pak krenuše iz Perge i dođoše u Antiohiju pizidijsku. U subotnji dan uđoše u sinagogu i sjedoše. ¹⁵ A nakon čitanja Zakona i Proroka poslaše nadstojnici sinagoge k njima: »Braćo, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite.«

¹⁶ Pavao ustade i dade znak rukom, te reče: »Izraelci, i vi ostali koji se bojite Boga, čujte! ¹⁷ Bog ovoga naroda, Izraela, izabra oce naše i podiže ovaj narod za boravka u zemlji egipatskoj, i uzdignutom ga rukom iz nje izvede. ¹⁸ Oko četrdeset godina podnosio ih je u pustinji.^{[d] 19} I pošto uništi sedam naroda u zemlji kanaanskoj, razdijeli im zemlju u baštinu. ²⁰ Sve je to trajalo oko četiri stotine i pedeset godina. Poslije toga dade im suce sve do Samuela proroka. ²¹ Onda zaiskaše kralja, pa im Bog dade Šaula, sina Kiševa, čovjeka od plemena Benjaminova, za četrdeset godina. ²² A kad njega ukloni, podiže im Davida za kralja, za koga posvjedoči: 'Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po mojemu srcu, koji će ispuniti svaku moju volju.'

²³ Iz njegova potomstva Bog, po obećanju, izvede Izraelu Spasitelja Isusa. ²⁴ Pred njegovim je dolaskom Ivan već propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskom. ²⁵ A kad je Ivan završavao svoje djelo, govorio je: 'Za koga me držite da jesam, ja nisam. Nego gle: ide za mnom jedan komu ja nisam dostojan obuće na nogama odriješiti.'

²⁶ 'Braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga, nama je poslana riječ ovoga spasenja.^{[e] 27} Jer stanovnici Jeruzalema i njihovi glavari ne prepoznaše njega ni poziva proročkih - što se čitaju svake subote - te ih, osudivši ga, ispuniše. ²⁸ I premda na njemu ne nađoše nikakve krivnje za smrt, zaiskaše od Pilata da ga smakne. ²⁹ A kad izvršiše sve što je za njega napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. ³⁰ Ali ga Bog uskrisi od mrtvih. ³¹ I ukazivao se mnogo dana onima koji s njime uzađoše iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sada njegovi svjedoci pred narodom.^{[f] 32} I mi vam navješćujemo Evanđelje, ono obećanje dano ocima ³³ što ga je Bog ispunio njihovoj djeci - nama, uskrisivši Isusa, kako je i pisano u Psalmu drugom:

³⁴ A da ga uskrisi od mrtvih, te da se on nikada neće vratiti u trulež, rekao je ovime:

³⁵ Zato i na drugom mjestu govori:

³⁶ Jer David, posluživši naumu Božjem u svome naraštaju, usnu i pribroji se ocima svojim i vidje trulež. ³⁷ Ali Onaj koga Bog uskrisi truleži ne vidje.

³⁸ Neka vam dakle bude znano, braćo, da vam se po Ovome navješćuje oprost grijeha. I od svega onoga od čega se niste mogli po Mojsijevu zakonu opravdati ³⁹ po Ovome se, tko god vjeruje, opravdava. ⁴⁰ Pazite dakle da vas ne snađe što je rečeno u Prorocima:

⁴² Dok su izlazili, molili su ih da im se te riječi navješćuju sljedeće subote. ⁴³ A kad se skup razišao, mnogi Židovi i bogobojazni sljedbenici proslijediše za Pavlom i Barnabom, koji su ih, razgovarajući s njima, poticali da ustraju u Božjoj milosti.

⁴⁴ Druge se subote okupi gotovo cijeli grad kako bi čuli riječ Gospodnju. ⁴⁵ Kad Židovi vidješe mnoštvo, ispuniše se zavišću pa se, huleći, stadoše protiviti onome što je Pavao govorio. ⁴⁶ Pavao i Barnaba tada im smjelo rekoše: »Najprije je vama trebalo navješćivati riječ Božju, ali kad je odbacujete i sebe ne smatrate dostojnima vječnoga života, obraćamo se, evo, poganima. ⁴⁷ Jer nam je ovako zapovjedio Gospodin:

⁴⁸ Kad to pak pogani čuše, radovahu se i proslavljahu riječ Gospodnju, i svi koji bijahu određeni za život vječni uzvjerovaše.

⁴⁹ I riječ se Božja pronese po svem onom kraju. ⁵⁰ Ali Židovi podgovoriše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske, te izazvaše progon protiv Pavla i Barnabe, i istjeraše ih iz svoga kraja. ⁵¹ A oni, otresavši prašinu s nogu protiv njih, dođoše u Ikonij. ⁵² Učenici se pak ispunjavahu radošću i Duhom Svetim.