Beginning

Savlovo obraćenje

9 A Savao, još uvijek odišući prijetnjom i ubojstvom suprot učenicima Gospodnjim, pođe k velesvećeniku ² i zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, svezane dovede u Jeruzalem. ³ Putujući, približi se Damasku, i odjednom ga obasja svjetlost s neba. ⁴ On pade na zemlju i začu glas što mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« ⁵ On upita: »Tko si, Gospodine?« A on će: »Ja sam Isus koga ti progoniš! ⁶ Nego ustani i uđi u grad pa će ti se kazati što trebaš činiti.« ⁷ A ljudi koji su s njime putovali stajahu bez riječi; glas su doduše čuli, ali vidjeli nikoga nisu. ⁸ Savao ustade sa zemlje, pa, premda otvorenih očiju, nije vidio ništa. Povedoše ga za ruku i dovedoše u Damask. ⁹ I tri je dana bio obnevidio, i nije jeo niti pio.

¹⁰ Bijaše pak u Damasku neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« A on kaza: »Evo me, Gospodine!« ¹¹ A Gospodin mu reče: »Ustani i pođi u ulicu koja se zove Ravna, pa u Judinoj kući potraži Taržanina imenom Savao. Jer eno moli se ¹² i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananija gdje ulazi i polaže ruke na njega da bi progledao.«^{[a] 13} A odgovori Ananija: »Gospodine, od mnogih čuh o tom čovjeku, kolika zla učini tvojim svetima u Jeruzalemu. ¹⁴ I ovdje on ima ovlast od glavara svećeničkih da sveže sve koji prizivlju tvoje ime.« ¹⁵ A Gospodin mu reče: »Pođi, jer je on moje izabrano sredstvo da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. ¹⁶ Jer ja ću mu pokazati koliko mu treba pretrpjeti za moje ime.«

¹⁷ Onda Ananija ode i uđe u kuću te, položivši ruke na njega, reče: »Savle, brate, poslao me Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si dolazio, da progledaš i ispuniš se Duhom Svetim.« ¹⁸ I odmah mu s očiju njegovih spade nešto kao ljuske, i on progleda. Potom ustade i bi kršten ¹⁹ te se, uzevši hranu, okrijepi.

Savao u Damasku i Jeruzalemu

Nekoliko dana proboravi s učenicima u Damasku. ²⁰ I odmah u sinagogama stade propovijedati Isusa: »On je Sin Božji.« ²¹ Svi koji su ga slušali bijahu zapanjeni i govorahu: »Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu zatirao one koji prizivahu to ime, i koji je ovamo došao radi toga da ih svezane odvede pred glavare svećeničke?« ²² Savao pak postajaše sve silniji i zbunjivaše Židove, stanovnike Damaska, dokazujući: »On je Krist.«

²³ Kad prođe mnogo vremena, Židovi se dogovore da ga smaknu, ²⁴ ali Savao dozna za njihovu zavjeru. I vrebahu na gradskim vratima danju i noću ne bi li ga smakli. ²⁵ A učenici uzevši ga noću, oprezno ga spustiše u košari preko zidina.

Savao s apostolima u Jeruzalemu

²⁶ Došavši u Jeruzalem, nastojao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu, ne vjerujući da je učenik. ²⁷ A Barnaba ga uze i dovede k apostolima, pa im ispripovjedi kako Savao na putu vidje Gospodina, i kako mu progovori, i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. ²⁸ I bijaše s njima; slobodno se kretao po Jeruzalemu te smjelo propovijedao u ime Gospodnje.

²⁹ A govorio je i raspravljao s Helenistima, ali su ga oni nastojali smaknuti. ³⁰ Kad braća doznadoše za to, odvedoše ga dolje u Cezareju, te ga poslaše u Tarz.

Rast crkve

³¹ Crkva je dakle po svoj Judeji i Galileji i Samariji uživala mir. Izgrađivala se i hodila u strahu Gospodnjem, te se utjehom Duha Svetoga umnažala.

Eneja

³² Jednom dok je Petar obilazio sve, siđe i k svetima koji su živjeli u Lidi. ³³ Ondje pak nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je već osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. ³⁴ I reče mu Petar: »Eneja, Isus Krist te ozdravlja! Ustani i prostri sam sebi!« I on odmah ustade. ³⁵ I vidješe ga svi stanovnici Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.

Tabita

³⁶ Bijaše pak u Jopi neka učenica imenom Tabita, što u prijevodu znači »Srna«. Ona bijaše puna dobrih djela i milostinja što ih je činila. ³⁷ Tih se dana razbolje i umrije. Pošto je okupaše, izložiše je u gornjoj sobi. ³⁸ A kako je Lida blizu Jope, učenici, čuvši da je Petar ondje, poslaše k njemu dva čovjeka moleći ga: »Ne oklijevaj doći k nama!« ³⁹ Petar ustade i pođe s njima. Čim dođe, uvedoše ga u gornju sobu. I okupiše se oko njega sve udovice te mu plačući stadoše pokazivati košulje i haljine što ih je Srna izrađivala dok je bila s njima. ⁴⁰ A Petar, pošto ih sve udalji te kleknu, pomoli se i, okrenuvši se prema tijelu, reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči i, ugledavši Petra, sjede. ⁴¹ On joj pruži ruku i podiže je te, pozvavši svete i udovice, pokaza im je živu. ⁴² I to postade znano po cijeloj Jopi, i mnogi povjerovaše u Gospodina.

⁴³ A Petar ostade mnogo vremena u Jopi kod nekog Šimuna kožara.

Kornelije

10 Neki pak čovjek u Cezareji, imenom Kornelije, stotnik u kohorti koja se zvala Italska - ² pobožan i bogobojazan sa cijelim svojim domom, koji je dijelio mnoge milostinje narodu i stalno se molio Bogu - ³ vidje u viđenju jasno, oko devetoga sata dana, anđela Božjega koji prišavši k njemu reče: »Kornelije!« ⁴ Zagledavši se u njega, on, prestrašen, reče: »Što je, Gospodine?« A on mu reče: »Tvoje su molitve i tvoje milostinje uzašle pred Boga kao žrtva spomena. ⁵ A sada pošalji ljude u Jopu i dozovi nekog Šimuna prozvanog Petar. ⁶ On boravi kao gost kod nekog Šimuna kožara, čija je kuća kraj mora.«

⁷ Čim anđeo koji mu je govorio ode, on pozva dvojicu slugu i jednog pobožnog vojnika, od onih koji su mu neprestano bili u službi, ⁸ sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.

⁹ A sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šestoga sata uzađe Petar na krov pomoliti se. ¹⁰ Veoma ogladnje te zaželje jesti. A dok su mu pripremali, on pade u zanos: ¹¹ i gleda on otvoreno nebo i gdje silazi posuda poput velika platna, što se četirima uglovima spušta na zemlju. ¹² U njoj bijahu svi četveronošci i gmazovi zemaljski i ptice nebeske. ¹³ I glas mu reče: »Ustani, Petre, zakolji i pojedi!« ¹⁴ A Petar reče: »Nikako, Gospodine, jer još nikada ne pojedoh išta okaljano i nečisto!« ¹⁵ A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« ¹⁶ To se dogodi tri puta, a onda posuda bi ponesena na nebo.

¹⁷ Dok je Petar u sebi dvoumio što bi moglo biti to viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije; raspitavši se za Šimunovu kuću, pojave se pred vratima ¹⁸ te pozovu i raspitivahu se boravi li ovdje kao gost Šimun prozvani Petar.

¹⁹ Dok je Petar još duboko razmišljao o viđenju, Duh mu reče: »Šimune, eto te trojica traže. ²⁰ Nego ustani, siđi i pođi s njima ništa ne premišljajući jer sam ih ja poslao.« ²¹ Petar siđe k ljudima i reče: »Evo ja sam onaj koga tražite. Koji je razlog zbog kojega dođoste?« ²² A oni rekoše: »Kornelije, stotnik, čovjek pravedan i bogobojazan, o kome svjedoči sav židovski narod - njemu bi po svetom anđelu objavljeno da te pozove u svoj dom i čuje riječi od tebe.« ²³ Tada ih pozove unutra i ugosti. Sutradan ustade i pođe s njima, a i neka braća iz Jope pođoše s njime.

²⁴ Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih bijaše čekao, sazvavši svoje rođake i bliske prijatelje. ²⁵ Kad Petar uđe, Kornelije, izašavši mu ususret, pade pred njegove noge i pokloni se.

²⁶ Petar ga pak podiže govoreći: »Ustani, i ja sam samo čovjek!« ²⁷ I razgovarajući s njim, uđe i nađe mnogo okupljenih, ²⁸ pa im reče: »Vi znate kako Židovu nije dopušteno družiti se sa strancem ili k njemu dolaziti. Ali Bog mi pokaza da nijednoga čovjeka ne zovem okaljanim ili nečistim. ²⁹ Zato, kad bijah pozvan, bez pogovora dođoh. Pitam vas dakle zbog čega poslaste po mene?«

³⁰ A Kornelije reče: »Prije četiri dana upravo u ovo vrijeme, u deveti sat, molio sam u svojoj kući, kad gle: preda me stade čovjek u sjajnoj odjeći ³¹ i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva, i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom. ³² Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna prozvanog Petar. On boravi kao gost u kući kožara Šimuna kraj mora.' ³³ Odmah dakle poslah po tebe; dobro si učinio što si došao. Sada smo dakle svi pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin.«

³⁴ Tada Petar otvori usta i reče: »Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, ³⁵ nego je u svakome narodu onaj tko ga se boji i čini pravdu Njemu prihvatljiv. ³⁶ Riječ koju posla sinovima Izraelovim navješćujući Evanđelje mira po Isusu Kristu, koji je Gospodin sviju, ³⁷ vi znate; ono što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja što ga je propovijedao Ivan - ³⁸ za Isusa iz Nazareta, kako ga Bog pomaza Duhom Svetim i silom, koji prođe čineći dobro i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim. ³⁹ Mi smo svjedoci svega što učini u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. I njega smaknuše, objesivši ga na drvo. ⁴⁰ Njega Bog trećega dana uskrisi i dade mu da se očituje, ⁴¹ ne svemu narodu, nego od Boga unaprijed izabranim svjedocima, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. ⁴² On nam zapovjedi da propovijedamo narodu i posvjedočimo: ovo je Onaj od Boga postavljeni sudac živima i mrtvima. ⁴³ O njemu svjedoče svi proroci da će svaki tko u njega vjeruje po njegovu imenu primiti oproštenje grijeha.«

Krštenje prvih pogana

⁴⁴ Dok je još Petar govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali Riječ. ⁴⁵ I zapanje se vjernici iz obrezanja, koji dođoše s Petrom, što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. ⁴⁶ Jer su ih slušali kako govore jezicima i veličaju Boga.

Onda Petar progovori: ⁴⁷ »Može li tko uskratiti vodu da ne budu kršteni ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi?« ⁴⁸ I zapovjedi da budu kršteni u ime Isusa Krista. Tada ga oni zamole da ostane ondje nekoliko dana.