Beginning

Petar i Ivan pred Vijećem

4 Dok su oni još govorili narodu, priđoše im svećenici i zapovjednik hramski i saduceji, ² ogorčeni što naučavaju narod i navješćuju u Isusu uskrsnuće od mrtvih. ³ I podigoše na njih ruke te ih baciše u pritvor do sutradan jer već bijaše večer. ⁴ Mnogi pak od onih koji su slušali Riječ uzvjerovaše, te broj ljudi dođe na oko pet tisuća. ⁵ Sutradan se u Jeruzalemu sabraše glavari i starješine i pismoznanci, ⁶ i velesvećenik Ana i Kaifa i Ivan i Aleksandar, i svi ostali koji bijahu iz velesvećeničkog roda. ⁷ Postaviše ih u sredinu, te ih stadoše ispitivati: »Kojom silom ili u čije ime vi to učiniste?« ⁸ Tada im Petar, ispunjen Duhom Svetim, reče: »Glavari narodni i starješine! ⁹ Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva na bolesnu čovjeku, po kome je ovaj spašen, ¹⁰ neka vam svima bude znano i svemu narodu Izraelovu: u imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi raspeli, a koga Bog uskrisi od mrtvih; u njemu ovaj stoji pred vama zdrav. ¹¹ On je taj kamen koji ste vi graditelji prezreli, a koji postade glavnim ugaonim kamenom. ¹² I ni u jednome drugom nema spasenja, jer pod nebom nema drugog imena danoga ljudima u kojem treba da budemo spašeni.«

¹³ Kad vidješe Petrovu i Ivanovu smjelost te znajući da su ljudi neobrazovani i priprosti, čudili su se; znali su da oni bijahu s Isusom. ¹⁴ Gledajući pak onog iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ništa im nisu mogli protusloviti. ¹⁵ Pošto im pak zapovjediše da izađu iz vijećnice, stadoše vijećati ¹⁶ govoreći: »Što da učinimo s ovim ljudima? Jer to da su učinili poznat znamen očito je svim stanovnicima Jeruzalema, i mi to ne možemo zanijekati. ¹⁷ Ali da se to ne bi još više proširilo u narod, zaprijetimo im da više nikomu od ljudi ne govore o ovome imenu.« ¹⁸ I pozvavši ih zapovjediše im da nipošto nikomu ne spomenu a kamoli naučavaju u ime Isusovo. ¹⁹ A Petar i Ivan im odgovoriše: »Prosudite, je li pravo pred Bogom slušati više vas negoli Boga. ²⁰ Jer mi ne možemo ne govoriti o onome što vidjesmo i čusmo.« ²¹ Opet im zaprijetivši i ne našavši kako da ih kazne, oni ih zbog naroda pustiše, jer su svi proslavljali Boga zbog onog što se dogodilo. ²² Jer čovjeku na kome se dogodi taj znamen ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.

Zajednička molitva

²³ Pošto ih pustiše, pođoše oni k svojima i izvijestiše ih o svemu što su im bili rekli glavari svećenički i starješine. ²⁴ Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše:

²⁷ Jer udružiše se uistinu u ovome gradu protiv svetoga Sluge tvojega Isusa, koga ti pomaza, Herod i Poncije Pilat s narodima i plemenima izraelskim, ²⁸ da učine sve što tvoja ruka i naum tvoj predodrediše da se dogodi. ²⁹ I sada, Gospodine, pogledaj na prijetnje njihove i daj slugama svojim da sa svom smjelošću navješćuju tvoju riječ. ³⁰ Pruži ruku svoju poradi ozdravljenja, da se dogode znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvojega Isusa!«

³¹ I, pošto se pomoliše, zatrese se mjesto na kojemu se bijahu sabrali i svi se ispuniše Duhom Svetim. I navješćivali su riječ Božju sa smjelošću.

Međusobni odnos vjernika

³² A u mnoštva onih što povjerovaše bijaše jedno srce i duša. Nijedan nije za svoje imanje govorio da je njegovo, nego im sve bijaše zajedničko. ³³ I apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo uskrsnuća Gospodina Isusa. Velika milost bijaše na svima njima. ³⁴ Doista nitko ne bijaše potrebit među njima, jer koji su god bili posjednici njiva ili kuća pa ih prodali, donosili su utržak od prodanoga ³⁵ te stavljali pred noge apostolima, dijeleći svakomu već kako je tko bio u potrebi.

Barnabina darežljivost

³⁶ A Josip, koga su apostoli prozvali Barnaba, što protumačeno znači Sin utjehe, levit, rodom s Cipra, ³⁷ posjedovao je njivu. Prodavši je, donese novac i stavi pred noge apostolima.

Ananija i Safira

5 Neki pak čovjek imenom Ananija, sa svojom ženom Safirom, proda posjed ² te, sa znanjem svoje žene, utaji od utrška, a dio donese i položi pred noge apostolima. ³ A Petar mu reče: »Ananija, zašto Sotona ispuni tvoje srce da slažeš Duhu Svetome i utajiš od utrška njive? ⁴ Da je ostala neprodana, ne bi li tvoja ostala? A pošto je prodana, nije li bila u tvojoj vlasti? Zašto si stavio u srce svoje takvo što? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!« ⁵ A kad Ananija ču ove riječi, sruši se i izdahnu. I velik strah nastade među svima koji su to čuli. ⁶ Onda ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju.

⁷ Oko tri sata kasnije uđe i njegova žena ne znajući što se dogodilo. ⁸ A Petar joj se obrati: »Reci mi, jeste li za toliko prodali njivu?« A ona reče: »Da, za toliko.« ⁹ A Petar će joj: »Zašto se dogovoriste Duha Gospodnjega iskušavati? Gle, na vratima su noge onih koji tvojega muža pokopaše; oni će iznijeti i tebe!« ¹⁰ I ona se odmah sruši pred njegove noge i izdahnu. A oni mladići uđu i nađu je mrtvu, te je iznesu i pokopaju pokraj njezina muža. ¹¹ I velik strah nastade u cijeloj crkvi i među svima koji su to čuli.

Apostoli iscjeljuju mnoge bolesnike

¹² A po rukama apostola događala su se mnoga znamenja i čudesa u narodu. I svi bijahu jednodušno u trijemu Salomonovu. ¹³ A od ostalih nitko im se nije usuđivao pridružiti, ali narod ih je veličao. ¹⁴ A onih što uzvjerovaše - mnoštvo muževa i žena - sve se više pribrajalo Gospodinu; ¹⁵ tako da su na ulice iznosili bolesne i postavljali ih na ležaljke i postelje da bi, kad Petar dođe, bar sjena njegova koga od njih osjenila. ¹⁶ A mnoštvo se okupljalo iz gradova oko Jeruzalema, donoseći bolesne i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bivali iscjeljivani.

Apostoli pred Vijećem

¹⁷ Digoše se pak velesvećenik i svi oni s njime - a to je sljedba saducejska - pa puni zavisti ¹⁸ podigoše ruke na apostole i staviše ih u javni pritvor. ¹⁹ Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnička, izvede ih i reče: ²⁰ »Idite, stanite u Hramu i navješćujte narodu sve riječi ovoga Života.« ²¹ Poslušavši, uđoše oni u zoru u Hram i stadoše poučavati. A kad dođe velesvećenik i oni koji bijahu s njim, sazvaše Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih te poslaše u zatvor da ih se dovede. ²² Kad stražari dođoše, ne nađoše ih u tamnici, pa se vratiše i javiše: ²³ »Zatvor nađosmo zaključan sa svom pomnjom, i stražare gdje stoje pred vratima, ali kad otvorismo, unutra ne nađosmo nikoga.«

²⁴ Kad zapovjednik hramski i glavari svećenički čuše te riječi, dvojili su zbunjeno o njima što bi to bilo. ²⁵ Netko pak dođe i javi im: »Eno, oni ljudi koje staviste u tamnicu stoje u Hramu i poučavaju narod.« ²⁶ Tada zapovjednik sa stražarima ode i dovede ih; ne na silu, jer su se bojali da ih narod ne kamenuje. ²⁷ Kad ih dovedoše, izvedu ih pred Vijeće i velesvećenik ih upita: ²⁸ »Nismo li vam najstrože zapovjedili da ne naučavate u to ime? A gle, ispunili ste Jeruzalem svojim učenjem i želite navući na nas krv toga čovjeka.«

²⁹ A Petar i apostoli odgovore: »Treba se radije pokoravati Bogu no ljudima. ³⁰ Bog naših otaca uskrisi Isusa, koga vi pogubiste objesivši ga na drvo. ³¹ Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da Izraelu dadne obraćenje i oprost grijeha. ³² Mi smo svjedoci tih riječi i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji mu se pokoravaju.«

³³ Kad to pak čuše, bijahu do kraja razjareni, te se dogovarahu da ih smaknu.

Gamalielov savjet

³⁴ Ustade pak tada jedan iz Vijeća, farizej imenom Gamaliel, učitelj Zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da ljude nakratko izvedu, ³⁵ pa im reče: »Izraelci, dobro pripazite što ćete učiniti s ovim ljudima. ³⁶ Jer prije ovih dana ustade Teuda, govoreći da je on netko, i uz njega pristade oko četiri stotine muškaraca; on bi smaknut, a svi se koji su ga slijedili raspršiše, te ih nestade. ³⁷ Poslije njega, u dane popisa, ustade Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on pogibe, i svi koji su ga slijedili razbježaše se. ³⁸ I sad vam kažem: Okanite se ovih ljudi i pustite ih! Ako je ovaj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ³⁹ ali, ako je od Boga, nećete ga moći razoriti, jer biste se mogli naći u borbi protiv Boga.«

Tada ga poslušaše ⁴⁰ te, dozvavši apostole, išibaše ih i zapovjediše im da ne govore u ime Isusovo. Potom ih otpustiše.

⁴¹ Odlazeći od Vijeća oni su se pak radovali što su bili dostojni podnijeti pogrdu za Ime. ⁴² I svaki su dan u Hramu i po kućama bez prestanka poučavali i navješćivali Evanđelje - Krista Isusa.

Izbor sedmorice

6 A u one dane, kako se broj učenika umnažao, nastade mrmljanje među Helenistima protiv Hebreja, da su njihove udovice zapostavljane u svagdanjem služenju. ² A Dvanaestorica sazvaše mnoštvo učenika te rekoše: »Ne priliči nam da zapustimo riječ Božju i poslužujemo kod stolova. ³ Pronađite zato, braćo, između sebe sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, koje ćemo postaviti nad tim poslom, ⁴ a mi ćemo prionuti uza molitvu i posluživanje Riječi.«

⁵ I svidje se ta besjeda svemu mnoštvu, te izabraše Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha Svetoga, i Filipa i Prohora i Nikanora i Timona i Parmenu i Nikolu iz Antiohije, obraćenika na judaizam. ⁶ Njih postaviše pred apostole a oni, pošto se pomoliše, položiše na njih ruke.

⁷ I riječ je Božja rasla, a broj se učenika u Jeruzalemu veoma umnažao. I veliko se mnoštvo svećenika odazvalo vjeri.

Stjepan optužen

⁸ Stjepan je, pun milosti i sile, činio velika čudesa i znamenja u narodu. ⁹ Ali ustadoše neki iz sinagoge koja se zvala sinagoga libertinaca, Cirenaca i Aleksandrinaca, te neki iz Cilicije i Azije, te stanu raspravljati sa Stjepanom. ¹⁰ Ali se nisu mogli oprijeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. ¹¹ Tada potajno nahuškaše ljude da kažu: »Čuli smo ga gdje izgovara riječi huljenja protiv Mojsija i Boga.« ¹² Tako podbuniše narod i starješine i pismoznance. Oni potom priđoše Stjepanu, zgrabiše ga i odvedoše pred Vijeće. ¹³ Izvedoše lažne svjedoke koji su govorili: »Ovaj čovjek ne prestaje govoriti protiv ovoga svetog mjesta i Zakona. ¹⁴ Jer smo ga čuli da govori kako će onaj Isus Nazarećanin razvaliti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam predade Mojsije.« ¹⁵ I svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana i vidješe da je njegovo lice kao lice anđeosko.