Beginning

Iscjeljenje u subotu

14 Jedne subote dođe u kuću nekog glavara farizejskog da blaguje kruh, a oni ga vrebali. ² I gle, pred njim bijaše neki čovjek koji je patio od vodene bolesti. ³ Nato Isus reče zakonoznancima i farizejima: »Je li dopušteno iscjeljivati subotom ili nije?« ⁴ A oni zašutješe. I prihvativši ga rukom, on ga izliječi i otpusti. ⁵ A njima reče: »Ako komu od vas padne sin ili vol u bunar, neće li ga odmah izvaditi i u dan subotnji?«^{[a] 6} Na to mu nisu mogli odgovoriti ništa.

O poniznosti

⁷ Promatrajući ih kako izabiru čelna mjesta, ispričao je uzvanicima ovu prispodobu: ⁸ »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na čelno mjesto, da ne bi možda, bude li pozvan netko časniji od tebe, ⁹ došao onaj koji vas je obojicu pozvao i tebi rekao: 'Podaj mjesto ovomu!' Tada ćeš se postidjeti i zauzeti posljednje mjesto. ¹⁰ Nego kad si pozvan, pođi i sjedni na posljednje mjesto da ti onaj koji te pozvao, kad dođe, rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' I tada će ti to biti na čast pred svima koji su s tobom za stolom. ¹¹ Jer će svaki koji se uzvisuje biti ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

O izboru uzvanika

¹² Tada je govorio i onomu koji ga bijaše pozvao: »Kad priređuješ objed ili večeru, svojih prijatelja, ni svoje braće, ni svojih rođaka, ni bogatih susjeda ne pozivaj, da ne bi i oni tebe poslije pozvali pa ti tako uzvratili. ¹³ Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe. ¹⁴ Blažen ćeš biti jer ti oni nemaju čime uzvratiti! Uzvratit će ti se, doista, o uskrsnuću pravednika.«

Velika večera

¹⁵ Kad je to čuo jedan od onih koji su s njime bili za stolom, reče mu: »Blažen onaj koji bude blagovao kruha u kraljevstvu Božjemu!« ¹⁶ A on mu nato reče: »Neki čovjek priredi veliku večeru i pozva mnoge. ¹⁷ U vrijeme večere posla svojega slugu da rekne uzvanicima: 'Dođite, jer je već pripravljeno!'^{[b] 18} Ali se oni svi do jednoga stadoše ispričavati. Prvi mu reče: 'Kupio sam njivu i moram je otići pogledati. Molim te, ispričaj me!' ¹⁹ I drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa ih idem okušati. Molim te, ispričaj me!' ²⁰ A treći reče: 'Oženio sam se i stoga ne mogu doći.'

²¹ Sluga se vrati i javi to svojemu gospodaru. Razgnjevivši se, domaćin tada reče svome sluzi: 'Izađi brzo na trgove i ulice gradske pa dovedi ovamo siromahe i kljaste i slijepe i hrome!' ²² Sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je kako si zapovjedio i još ima mjesta.' ²³ Reče gospodar sluzi: 'Izađi na putove i među plotove, i natjeraj ih da uđu da mi se napuni kuća.' ²⁴ Jer, kažem vam, nijedan od onih pozvanih ljudi neće okusiti moje večere!«

Zahtjevi učeništva

²⁵ Veliko je mnoštvo išlo s njime, te im on, okrenuvši se, reče: ²⁶ »Ako tko dođe k meni, a da ne voli manje oca svojega i majku i ženu i djecu i braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik. ²⁷ I tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.

²⁸ Jer tko od vas, kad hoće da sagradi kulu, neće najprije sjesti i proračunati trošak ima li za dovršenje, ²⁹ da mu se ne bi, kad postavi temelj, pa ne mogne dovršiti, stali rugati svi koji to promatraju, ³⁰ govoreći: 'Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti!'

³¹ Ili koji kralj, kad polazi da se zarati s drugim kraljem, najprije ne sjedne i ne razmotri je li u stanju s deset tisuća suprotstaviti se onomu koji na nj ide s dvadeset tisuća? ³² Akoli ne može, poslat će poslanstvo dok je onaj još daleko, i zatražiti uvjete mira.

³³ Tako i svaki od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.

Prispodoba o soli

³⁴ Sol je, zasigurno, dobra. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? ³⁵ Nije valjana ni za zemlju, ni za gnoj; van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

Prispodoba o izgubljenom i nađenom

15 Približavali mu se svi carinici i grješnici kako bi ga čuli. ² A farizeji su i pismoznanci mrmljali govoreći: »Ovaj prima grješnike i jede s njima.«

³ A on im kaza ovu prispodobu:

Izgubljena ovca

⁴ »Tko od vas, imajući stotinu ovaca pa izgubivši jednu od njih, ne ostavlja devedesetidevet u pustinji i pođe za onom izgubljenom dok je ne nađe? ⁵ I kad je nađe, uprti je na svoja ramena, radujući se. ⁶ Pa kad dođe kući, sazove prijatelje i susjede govoreći im: 'Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju ovcu izgubljenu!' ⁷ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednoga grješnika koji se obrati negoli zbog devedesetidevet pravednika koji ne trebaju obraćenja.

Izgubljena drahma

⁸ Ili koja žena, imajući deset drahmi pa izgubivši jednu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i pomno pretraži dok je ne nađe? ⁹ I kad je nađe, sazove prijateljice i susjede govoreći: 'Radujte se sa mnom, jer nađoh drahmu koju sam izgubila.' ¹⁰ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog grješnika koji se obrati.«

Izgubljeni sin

¹¹ I reče: »Neki je čovjek imao dva sina. ¹² Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio imovine koji mi pripada.' I on im podijeli imanje. ¹³ Poslije nekoliko dana mlađi sin, pokupivši sve, otputova u daleku zemlju te ondje raspe svoju imovinu živeći nehajno. ¹⁴ A kad sve potroši, nastade ljuta glad u onoj zemlji, i on stade oskudijevati. ¹⁵ Tada ode i pribi se kod jednoga stanovnika te zemlje, a on ga posla u svoja polja da pase svinje. ¹⁶ Želio se nasititi mahunama što su ih jele svinje, ali mu nitko nije davao.^{[c] 17} I došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca mojega obiluju kruhom, a ja ovdje skapavam od gladi! ¹⁸ Ustat ću, poći ću k ocu svojemu i reći mu: Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! ¹⁹ Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'

²⁰ Ustade i pođe k ocu svojemu. Dok je još bio daleko, ugleda ga njegov otac, sažali se, pritrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. ²¹ A sin mu reče: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.' ²² A otac reče slugama: 'Brzo donesite haljinu, onu prvu, i odjenite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! ²³ Dovedite i zakoljite tele ugojeno da blagujemo i proveselimo se. ²⁴ Jer ovaj sin moj bijaše mrtav i oživje; izgubljen bijaše i nađe se.' I stadoše se veseliti.

²⁵ A njegov stariji sin bijaše u polju. Kad se vraćao i približio kući, začu svirku i igru. ²⁶ Dozvavši jednoga slugu raspitivao se što je to. ²⁷ A on mu reče: 'Brat tvoj dođe, pa tvoj otac zakla tele ugojeno, jer ga zdrava dočeka.' ²⁸ A on se razgnjevi i ne htjede ući. Tada izađe otac njegov i stade ga nagovarati. ²⁹ Nato on reče ocu: 'Evo služim ti već tolike godine, i nikada tvoje zapovijedi ne prekrših, a ni jareta mi nikada nisi dao da se proveselim sa svojim prijateljima. ³⁰ A kada dođe ovaj tvoj sin koji s bludnicama izjede tvoje imanje, ti mu zakla tele ugojeno.' ³¹ A on mu reče: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom, i sve je moje tvoje. ³² Ali se trebalo veseliti i radovati, jer ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se.'«

Prispodoba o nepravednom upravitelju

16 Govorio je pak svojim učenicima: »Bijaše neki bogati čovjek koji je imao upravitelja. Toga mu optužiše kao da mu rasipa imanje. ² Pozvavši ga reče mu: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svojem upravljanju, jer više ne možeš biti upravitelj.' ³ A upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim, kad mi moj gospodar oduzima upravljanje? Kopati? Nisam u stanju. Prositi? Stidim se. ⁴ Znam što ću učiniti da me prime u svoje kuće kad budem maknut s upravljanja.'

⁵ I pozvavši dužnike svoga gospodara, jednog po jednog, reče prvomu: 'Koliko duguješ mom gospodaru?' ⁶ A on reče: 'Sto bata ulja.' On mu pak reče: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo i napiši pedeset!' ⁷ Zatim reče drugomu: 'A koliko ti duguješ?' On reče: 'Sto korova pšenice.' Rekne mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset!' ⁸ I pohvali gospodar nepravednog upravitelja što pronicavo postupi. Doista, među svojim su suvremenicima sinovi ovoga svijeta pronicljiviji od sinova svjetla.

⁹ I ja vama kažem: steknite sebi prijatelje nepravednim, ovozemnim bogatstvom, da vas, kad nestane, prime u vječne šatore.

¹⁰ Tko je vjeran u najmanjem, i u velikome je vjeran; tko je pak nepravedan u najmanjem, i u velikom je nepravedan. ¹¹ Ako dakle niste bili vjerni u nepravednom, ovozemnom bogatstvu, tko li će vam ono istinsko povjeriti? ¹² I ako u tuđem niste bili vjerni, tko li će vam dati vaše?

¹³ Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara; jer, ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se uz jednoga držati, a drugoga prezreti. Ne možete služiti Bogu i ovozemnom bogatstvu!«

¹⁴ Sve su to slušali farizeji, koji bijahu srebroljupci, i rugali su mu se. ¹⁵ I on im reče: »Vi ste oni koji se činite pravedni pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Jer što je pred ljudima visoko, gnusoba je pred Bogom.«

Zakon i Proroci

¹⁶ »Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje Evanđelje o kraljevstvu Božjem, i svatko u nj nasilno ulazi. ¹⁷ Ali lakše će nebo i zemlja proći negoli propasti i jedan potezić iz Zakona.«

Nerazrješivost ženidbe

¹⁸ »Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko god se oženi onom od muža otpuštenom, čini preljub.«

Bogataš i Lazar

¹⁹ »Bijaše pak neki bogataš; odijevao se u grimiz i najfiniji lan, gosteći se raskošno svaki dan. ²⁰ A neki siromah, imenom Lazar, ležao je pred njegovim vratima sav u čirevima, ²¹ željan nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Štoviše, i psi su dolazili i lizali mu čireve.

²² I siromah umrije, a anđeli ga odnesoše u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. ²³ I u paklu, dok je bio u mukama, podiže oči svoje te izdaleka ugleda Abrahama i Lazara u njegovu krilu, ²⁴ pa zavapi: 'Oče Abrahame! Smiluj mi se i pošalji Lazara da vršak svoga prsta umoči u vodu i jezik mi rashladi, jer teške muke trpim u ovom plamenu.' ²⁵ Ali mu Abraham reče: 'Sinko, sjeti se da si za svojega života primio svoja dobra, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti trpiš teške muke. ²⁶ Osim toga, između nas i vas velika je provalija otvorena tako da ne mogu prijeći ni oni koji bi htjeli odavde k vama, niti oni odande prijeći k nama.' ²⁷ Tada reče: 'Molim te onda, oče, da ga pošalješ u kuću mojega oca, ²⁸ jer imam petero braće pa neka im posvjedoči da ne bi i oni došli u ovo mjesto muka.' ²⁹ Reče Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' ³⁰ A on reče: 'Ne, oče Abrahame, nego dođe li im tko od mrtvih, obratit će se!' ³¹ A on mu reče: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroke, neće povjerovati ni ako tko od mrtvih ustane.'«