Beginning

Isusova kušnja

4 Isus se, pun Duha Svetoga, vrati s Jordana i bijaše u Duhu vođen u pustinji ² četrdeset dana, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana ništa nije jeo, te kad oni istekoše, ogladnje.

³ A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruh.« ⁴ Isus mu odgovori: »Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu.'«

⁵ I đavao ga povede pa mu u jednom trenu pokaza sva kraljevstva svijeta. ⁶ I reče mu đavao: »Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer je predana meni, i dajem je komu hoću. ⁷ Dakle, ako se pokloniš preda mnom, sve će biti tvoje.«

⁸ Isus mu odgovori »Pisano je: ' Gospodinu, Bogu svojemu klanjaj se i Njemu služi jedinomu.'«

⁹ Odvede ga u Jeruzalem i postavi ga na vrh Hrama pa mu reče: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! ¹⁰ Jer je pisano: 'Zapovjedit će anđelima svojim za tebe, da te čuvaju' ¹¹ i 'na rukama će te nositi, da se nogom svojom o kamen ne spotakneš.'«

¹² Isus mu odgovori: »Rečeno je: 'Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega.'«

¹³ Pošto završi sa svom kušnjom, đavao odstupi od njega do druge prigode.

Isus u Galileji i Nazaretu

¹⁴ I vrati se Isus u sili Duha u Galileju. Glas se o njemu proširi po svoj okolici. ¹⁵ I poučavao je u njihovim sinagogama, slavljen od sviju.

¹⁶ I dođe u Nazaret gdje bijaše othranjen. Uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustade čitati. ¹⁷ Pružiše mu svitak proroka Izaije. Razmotavši svitak, nađe mjesto gdje bijaše zapisano:

²⁰ Tada smota svitak, preda ga poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu u njega uprte. ²¹ I stade im govoriti: »Danas se ovo Pismo, koje vam je još u ušima, ispunilo.«

²² I svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima koje su izlazile iz njegovih usta. Govorili su: »Nije li ovo sin Josipov?« ²³ A on im reče: »Sigurno ćete mi reći onu prispodobu: 'Liječniče, iscijeli samoga sebe.' Učini i ovdje, u svojemu zavičaju, ono što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu.« ²⁴ I reče: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije prihvaćen u svojemu zavičaju. ²⁵ Istinu vam kažem: mnogo je udovica bilo u Izraelu u dane Ilijine kad se nebo zatvorilo na tri godine i šest mjeseci te nastala velika glad po svoj zemlji, ²⁶ ali Ilija nije bio poslan ni k jednoj od njih, osim k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. ²⁷ Mnogo je gubavaca bilo u Izraelu za proroka Elizeja, ali nijedan se od njih ne očisti osim Naamana Sirijca.«

²⁸ Čuvši to, svi se u sinagogi ispuniše srdžbom ²⁹ te ustadoše, istjeraše ga iz grada i odvedoše na rub brijega, na kojem je njihov grad sagrađen, da ga strmoglave. ³⁰ Ali on prođe posred njih i ode.

Iscjeljenje opsjednutoga u Kafarnaumu

³¹ I siđe u Kafarnaum, galilejski grad. I poučavao ih je subotom. ³² Divili su se njegovu učenju, jer mu riječ bijaše snažna.

³³ A u sinagogi bijaše neki čovjek opsjednut zlim nečistim duhom. On povika jakim glasom: ³⁴ »Ha! Što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Došao li si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji.« ³⁵ Isus mu zaprijeti, govoreći: »Umukni i izađi iz njega!« I zli ga duh obori u sredinu te izađe iz njega, nimalo mu ne naudivši. ³⁶ I sve ih obuze zaprepaštenje te su govorili jedni drugima: »Kakve li riječi! Vlašću i silom zapovijeda nečistim dusima, i oni izlaze!« ³⁷ I širio se glas o njemu u sva mjesta po okolici.

Iscjeljenje Šimunove punice i drugih bolesnika

³⁸ Ustade iz sinagoge te uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu pritisnula velika ognjica, pa ga zamole za nju. ³⁹ On se prignu nad nju, zaprijeti ognjici, i ona je pusti. I odmah ustade te im posluživaše.

⁴⁰ O zalasku sunca svi koji su imali bolesnike s različitim bolestima dovedoše ih k njemu. A on je na svakoga od njih polagao ruke i iscjeljivao ih. ⁴¹ Iz mnogih su izlazili i zli dusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dopuštao govoriti, jer su znali da je on Krist.

U Judeji

⁴² Kad osvanu dan, izađe i ode na samotno mjesto. I mnoštvo ga je tražilo. Dođoše do njega i zadržavahu ga da ne ode od njih, ⁴³ ali im on reče: »I drugim gradovima trebam navješćivati Evanđelje o kraljevstvu Božjem, jer za to sam poslan.« ⁴⁴ I propovijedao je u judejskim sinagogama.^[a]

Prvi učenici

5 Jednom dok se mnoštvo tiskalo oko njega da čuje riječ Božju, on je stajao kod Genezaretskog jezera. ² I uz obalu jezera opazi dvije lađice iz kojih su bili izašli ribari i ispirali mreže. ³ Uđe u jednu od tih lađica. Bijaše Šimunova, pa ga zamoli da je malo otisne od kopna. Onda sjede i poče iz lađice poučavati mnoštvo.

⁴ Kad prestade govoriti, reče Šimunu: »Isplovi na pučinu i bacite mreže za lov.« ⁵ Šimun mu nato odgovori: »Učitelju, cijelu smo se noć trudili i ništa ne uhvatismo, ali na tvoju riječ, bacit ću mreže.« ⁶ Kad učiniše tako, uhvatiše veliko mnoštvo riba, te im se mreže gotovo razdirale, ⁷ pa mahnuše svojim drugovima na drugoj lađici da dođu i pripomognu im. Oni dođoše, i napuniše obje lađice tako da su zamalo potonule.

⁸ Kad to vidje Šimun Petar, pade Isusu do koljena, govoreći: »Odlazi od mene! Ja sam čovjek grješan, Gospodine!« ⁹ Jer zbog ulova riba koje uhvatiše obuze ga zaprepaštenje, a tako i sve koji su bili s njime. ¹⁰ Isto tako i Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, koji bijahu drugovi Šimunovi. Tada Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti.« ¹¹ Izvukoše tada lađice na kopno, ostaviše sve i stadoše ga slijediti.

Iscjeljenje gubavca

¹² Dok bijaše u jednom od gradova, kad eto čovjeka, svega u gubi! Ugledavši Isusa, pade ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« ¹³ On ispruži ruku, dotaknu ga te reče: »Hoću, budi čist!« I gube s njega odmah nestade. ¹⁴ I zapovjedi mu da nikomu ne kazuje: »Nego otiđi, pokaži se svećeniku te prinesi za svoje očišćenje kako zapovjedi Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

¹⁵ A glas se o njemu sve više širio, te se veliko mnoštvo skupljalo da bi ga slušali i bili iscijeljeni od svojih bolesti. ¹⁶ A on se povlačio u pustinju i molio.

Tko ima vlast opraštati grijehe?

¹⁷ I dok je on jednoga dana poučavao, sjedili su ondje neki farizeji i učitelji Zakona, koji bijahu došli iz svih sela galilejskih i judejskih te iz Jeruzalema. I sila ga je Gospodnja nagonila da liječi. ¹⁸ Kad eto nekih ljudi što na ležaljci donose čovjeka koji bijaše uzet! Tražili su da ga unesu i polože ga pred njega. ¹⁹ I ne našavši, zbog mnoštva, kuda bi ga unijeli, uspeše se na krov te ga između crepova spustiše, zajedno s ležaljkom, u sredinu pred Isusa. ²⁰ Vidjevši njihovu vjeru, on reče: »Čovječe, grijesi su ti tvoji oprošteni!«

²¹ A pismoznanci i farizeji stadoše premišljati govoreći: »Tko je ovaj što govori hule? Tko može opraštati grijehe do Bog jedini?« ²² Prozrevši njihove namisli, Isus im nato reče: »Što premišljate u svojim srcima? ²³ Što je lakše? Reći: 'Grijesi su ti tvoji oprošteni', ili reći: 'Ustani i hodi'? ²⁴ Ali kako biste znali da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe« - reče uzetome: »Tebi govorim: 'Ustani i uzmi svoju ležaljku, pa idi svojoj kući!'« ²⁵ On odmah ustade pred njima, uze ono na čemu je ležao i ode svojoj kući slaveći Boga.

²⁶ I sve obuze zanos, te su slavili Boga i puni straha govorili: »Vidjesmo danas nešto nevjerojatno!«

U Levijevoj kući

²⁷ Poslije toga izađe i ugleda carinika, imenom Levi, gdje sjedi u carinarnici, pa mu reče: »Slijedi me!« ²⁸ On sve ostavi, ustade, i stade ga slijediti.

²⁹ Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. S njima je za stolom bilo veliko mnoštvo carinika i drugih. ³⁰ A farizeji i njihovi pismoznanci mrmljali su pred njegovim učenicima, govoreći: »Zašto jedete i pijete s carinicima i grješnicima?« ³¹ A Isus im odgovori: »Ne trebaju liječnika zdravi, nego bolesni. ³² Nisam pravednike došao zvati na obraćenje, nego grješnike.«

Pitanje o postu

³³ A oni mu rekoše: »Ivanovi učenici, a tako i farizejski, često poste i govore molitve, a tvoji jedu i piju.« ³⁴ A Isus im reče: »Možete li svatove natjerati da poste dok je zaručnik s njima? ³⁵ Ali, doći će dani kad će im se zaručnik uzeti i tada će, u one dane, postiti.«

³⁶ Kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s haljine nove da je stavi na haljinu staru; inače će rasparati i novu, a staroj neće pristajati krpa s nove. ³⁷ I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine; inače će novo vino proderati mješine pa će se ono proliti i mješine propasti. ³⁸ Nego, vino novo treba ulijevati u mješine nove! ³⁹ I nitko, pijući staro, ne zaželi novoga, jer kaže: 'Staro je dobro!'«^[b]