Beginning

Nerazrješivost ženidbe

10 Krenuvši odande, dođe u područje Judeje, a s onu stranu Jordana. I opet k njemu nahrupi mnoštvo, a on ih je ponovno poučavao kao što bijaše običavao.^{[a] 2} Pristupiše farizeji te su ga, iskušavajući, pitali: »Je li mužu dopušteno ženu otpustiti?« ³ A on im odgovori: »Što vam je zapovjedio Mojsije?« ⁴ Oni nato rekoše: »Mojsije je dopustio napisati joj otpusni list i - otpustiti.« ⁵ Isus im onda reče: »Zbog otvrdjelosti vašega srca napisao vam je tu zapovijed. ⁶ Ali od početka stvorenja 'muško i žensko stvori ih. ⁷ Zbog toga će čovjek ostaviti svojega oca i majku te će prionuti uza ženu svoju^{[b] 8} i njih će dvoje biti jedno tijelo.' Tako da više nisu dvoje, nego jedno tijelo. ⁹ Što dakle Bog sjedini, čovjek neka ne rastavlja.«

¹⁰ Učenici su ga u kući opet o tome ispitivali, ¹¹ pa im reče: »Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub protiv prve. ¹² I ako žena napusti svojega muža i uda se za drugoga, preljub čini.«

Isus i dječica

¹³ Donosili su mu dječicu da ih dotakne, a učenici im priječili.^{[c] 14} Vidjevši to, Isus se rasrdi pa im reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni, i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje. ¹⁵ Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, zasigurno neće u njega ući.« ¹⁶ I zagrlivši ih, blagoslivljao ih je, polažući na njih ruke.

Bogataš

¹⁷ Dok je polazio na put, netko pritrča, pade pred njim na koljena i upita ga: »Učitelju dobri! Što mi je činiti da baštinim život vječni?« ¹⁸ A Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar do Bog jedini. ¹⁹ Zapovijedi znadeš: 'Ne ubij, ne učini preljuba, ne ukradi, ne posvjedoči lažno, ne prevari, poštuj svojega oca i majku!'« ²⁰ On mu nato reče: »Učitelju! Sve sam to držao od svoje mladosti.« ²¹ Pogledavši na nj, Isus ga zavoli te mu reče: »Jedno ti nedostaje! Idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu. Onda dođi i slijedi me!« ²² A on se snuždi zbog te riječi, te ode žalostan jer je imao velik imetak.

²³ Pogledavši Isus unaokolo, reče svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici ući u kraljevstvo Božje!« ²⁴ Učenici su bili zapanjeni njegovim riječima, ali im Isus opet reče: »Djeco! Kako je teško ući u kraljevstvo Božje!^{[d] 25} Lakše je devi proći kroz iglene ušice negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.« ²⁶ A oni se još više snebivali govoreći jedni drugima: »A tko se onda može spasiti?« ²⁷ Pogledavši ih, Isus reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu; jer je Bogu sve moguće!«

Nagrada učenicima

²⁸ Petar mu stade govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i tebe slijedimo.« ²⁹ Isus reče: »Zaista, kažem vam, nema nijednoga koji bi zbog mene i zbog Evanđelja ostavio kuću ili braću ili sestre ili majku ili oca ili djecu ili njive, ³⁰ a da neće sada u ovome vremenu s progonstvima primiti stostruko: i kuće i braću i sestre i majke i djecu i njive, a u budućem svijetu život vječni. ³¹ A mnogi će prvi biti posljednji, i posljednji prvi.«

Treći navještaj muke i uskrsnuća

³² I bijahu na putu uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima; bili su zapanjeni, a oni koji su ih slijedili, prestrašeni. I uzevši opet Dvanaestoricu, stade im kazivati što mu se ima dogoditi: ³³ »Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati poganima, ³⁴ izrugati ga i ispljuvati, izbičevati i ubiti, ali on će poslije tri dana ustati.«

Zahtjev Zebedejevih sinova

³⁵ I pristupe k njemu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, govoreći: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što zaištemo od tebe.« ³⁶ Upita ih: »Što hoćete od mene da vam učinim?«^{[e] 37} A oni mu rekoše: »Daj nam da u slavi tvojoj sjednemo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva.« ³⁸ A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili se krstiti krštenjem kojim se ja krstim?« ³⁹ Oni mu rekoše: »Možemo.« Reče im Isus: »Čašu koju ja pijem pit ćete, i krštenjem kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ⁴⁰ ali nije moje dati vam da sjednete meni zdesna ili slijeva, nego je to za one kojima je pripravljeno.«

⁴¹ Čuvši to, ostala se desetorica stadoše srditi na Jakova i Ivana. ⁴² Dozvavši ih k sebi, Isus im reče: »Znate da oni koji se smatraju vladarima naroda gospoduju njima, i velikaši ih njihovi drže pod svojom vlašću. ⁴³ Nije tako među vama. Nego, tko hoće biti velik među vama, neka bude vaš poslužitelj, ⁴⁴ i tko hoće biti među vama prvi, neka bude sluga svima. ⁴⁵ Jer i Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Jerihonski slijepac

⁴⁶ I dođu u Jerihon. A kad je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i brojnim mnoštvom, sjedio je kraj puta slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. ⁴⁷ Čuvši da je to Isus Nazarećanin, stade vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« ⁴⁸ I mnogi su ga opominjali da zašuti, ali je on vikao još jače: »Sine Davidov, smiluj mi se!« ⁴⁹ Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca govoreći mu: »Hrabar budi! Ustani, zove te!« ⁵⁰ A on, zbacivši svoj ogrtač, skoči i dođe k Isusu. ⁵¹ Isus ga nato upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu odgovori: »Učitelju moj, da progledam!« ⁵² Tada mu Isus reče: »Idi, vjera te tvoja spasila.« I odmah progleda te ga je putem slijedio.

Ulazak u Jeruzalem

11 Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje on dvojicu svojih učenika ² i reče im: »Idite u selo što je pred vama, i čim u njega uđete, naći ćete privezano magare na koje još nitko od ljudi nije zajahao. Odriješite ga i dovedite! ³ Ako vam tko rekne: 'Što to činite?' - recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga vratiti ovamo.« ⁴ Oni otiđoše i nađoše magare privezano vani pred vratima na cesti i odriješe ga. ⁵ Neki što su ondje stajali pitali su ih: »Što radite i driješite to magare?« ⁶ A oni im rekoše kao što im zapovjedi Isus, i ovi ih pustiše. ⁷ I dovedu magare k Isusu, stave na njega svoje haljine, i on zajaha na njeg. ⁸ Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi nasjekoše zelenih grana po poljima. ⁹ I oni što su išli pred njim i oni koji su ga slijedili, klicali su: »Hosanna! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! ¹⁰ Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi! Hosanna na visinama!«

¹¹ I uđe u Jeruzalem, u Hram. Promotri sve unaokolo, pa kako već bijaše kasno uvečer, ode s Dvanaestoricom u Betaniju.

Nerodna smokva

¹² Sutradan, kad izađoše iz Betanije, on ogladnje. ¹³ Opazivši izdaleka olistalu smokvu, priđe ne bi li na njoj što našao. Kad priđe, ne nađe ništa osim lišća, jer još ne bijaše vrijeme smokvama. ¹⁴ I reče joj: »Dovijeka nitko više ploda s tebe ne pojeo!« I njegovi su učenici to čuli.

Čišćenje Hrama

¹⁵ I dođu u Jeruzalem. On uđe u Hram i stade istjerivati one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Isprevrta stolove mjenjačima novca i klupe prodavačima golubova; ¹⁶ i nije dopuštao da itko pronese išta kroz Hram. ¹⁷ Poučavao ih je govoreći: »Nije li pisano: 'Dom moj zvat će se Dom molitve svim narodima?' A vi ste učinili od njega pećinu razbojničku.« ¹⁸ Dočuli to glavari svećenički i pismoznanci te su tražili kako da ga pogube, ali su ga se bojali, jer je mnoštvo bilo zadivljeno njegovim učenjem. ¹⁹ I kad bi nastupila večer, izlazili su iz grada.^[f]

Usahla smokva

²⁰ Prolazeći onuda ujutro opaziše smokvu usahlu sve do korijenja. ²¹ A Petar, prisjetivši se, reče mu: »Rabbi, pogledaj! Usahnula je smokva koju si prokleo.« ²² Odgovori mu Isus: »Imajte vjeru Božju! ²³ Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci se u more', i ne posumnja u svojemu srcu, nego vjeruje da to što kaže i biva, bit će mu! ²⁴ Stoga vam kažem: sve što molite i ištete, vjerujte da ste primili, i bit će vam.^{[g] 25} I kad ustanete da molite, oprostite ako imate štogod protiv koga, da i vama Otac vaš koji je na nebesima oprosti vaše prijestupe.« ^(26) [h]

Odakle Isusu vlast?

²⁷ I dođu opet u Jeruzalem. Dok je hodao po Hramu, pristupe mu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. ²⁸ Pitali su ga: »Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast da to činiš?« ²⁹ A Isus im reče: »I ja ću nešto upitati vas. Odgovorite mi, pa ću vam reći kojom vlašću ovo činim. ³⁰ Je li krštenje Ivanovo bilo od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« ³¹ A oni stadoše premišljati među sobom govoreći: »Reknemo li 'od Neba', reći će: 'Zašto mu onda ne povjerovaste?' ³² Nego, da reknemo: 'Od ljudi?'« Bojali su se mnoštva jer su svi smatrali Ivana doista prorokom. ³³ I odgovoriše Isusu: »Ne znamo.« A Isus im reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«