Beginning
Isus u Nazaretu
6 Otišavši odande stigne u svoj zavičaj, a njegovi su ga učenici slijedili. 2 Kad dođe subota, stade poučavati u sinagogi i mnogi koji su ga slušali divili su se govoreći: »Odakle to njemu? I kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josipov i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?« I sablažnjavali su se o njega. 4 A Isus im je govorio: »Nije prorok bez časti nigdje osim u svojemu zavičaju, među svojim rođacima i u svojoj kući.« 5 I nije mogao ondje učiniti nijedno svoje silno djelo, osim što iscijeli nekoliko nemoćnih položivši na njih ruke. 6 I čudio se njihovoj nevjeri.
Poslanje apostola
Obilazio je okolnim selima i poučavao. 7 Tada dozva Dvanaestoricu i poče ih slati dvojicu po dvojicu dajući im vlast nad nečistim dusima. 8 Zapovjedi im da na put ne uzimaju ništa osim štapa - ni kruha, ni torbe, ni bakrena novca u pojasu; 9 nego da nose samo sandale i da ne odijevaju dviju haljina. 10 I govorio im je: »Gdje god uđete u kuću, ostanite dokle god ne odete odande. 11 I koje god mjesto vas ne primi i ne posluša, izlazeći odande otresite prah ispod svojih nogu, njima za svjedočanstvo!« 12 Otišavši, propovijedali su da se treba obratiti. 13 I mnoge su zle duhove izgonili, mnoge nemoćne uljem pomazivali i iscjeljivali.
Herodova strepnja
14 A dočuo to kralj Herod, jer se Isusovo ime razglasilo te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrišen je od mrtvih i stoga čudesne sile djeluju u njemu.«[a] 15 Drugi su govorili: »Ilija je.« A neki: »Prorok je, kao jedan od proroka.« 16 Čuvši to, Herod govoraše: »Ivan, komu ja odrubih glavu, uskrišen je!«
Umorstvo Ivana Krstitelja
17 Jer sam je Herod poslao da Ivana uhite i svežu ga u tamnici zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa kojom se bio oženio. 18 Jer je Ivan govorio Herodu: »Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.« 19 A Herodijada mu zamjerala i htjela ga ubiti, ali nije mogla, 20 jer je Herod poštovao Ivana i štitio ga, znajući da je čovjek pravedan i svet. Kad god bi ga slušao, ostajao bi vrlo zbunjen, a rado ga je slušao.[b]
21 I dođe pogodan dan kad Herod za svoj rođendan priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima. 22 I uđe kći Herodijadina. Zaplesavši, svidje se Herodu i onima koji su s njime bili za stolom. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što hoćeš, i dat ću ti.«[c] 23 I zakle joj se čvrsto: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pola mojega kraljevstva.«[d] 24 Ona izađe i upita svoju majku: »Što da zaištem?« A ona nato reče: »Glavu Ivana Krstitelja!« 25 I odmah žurno uđe kod kralja te zaiska: »Hoću da mi evo sad dadneš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« 26 Kralj se veoma ražalosti, ali zbog zakletve i zbog onih koji su bili za stolom ne htjede je odbiti, 27 nego odmah posla kralj krvnika i zapovjedi da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode i odrubi mu glavu u tamnici 28 te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je predade svojoj majci. 29 Kad su to dočuli Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob.
Povratak apostola
30 Potom se apostoli okupe kod Isusa te ga izvijestiše o svemu što su činili i poučavali. 31 Tada im reče: »Pođite i vi sami u osamu, na samotno mjesto, i počinite malo« - jer su mnogi dolazili i odlazili, te nisu imali vremena ni jesti. 32 I otploviše lađicom na samotno mjesto, u osamu. 33 A dok su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše, te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i stigoše prije njih.
Isus nahranio pet tisuća ljudi
34 Kad izađe, ugleda veliko mnoštvo i sažali se nad njima jer bijahu kao ovce bez pastira. Tada ih stade poučavati u mnogočemu. 35 Nastupi već i kasni sat kad mu njegovi učenici pristupiše i rekoše: »Ovo je mjesto pusto, i već je kasno. 36 Otpusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela da kupe sebi štogod da pojedu.« 37 A on im odgovori: »Vi im dajte jesti.« A oni mu kažu: »Da pođemo za dvjesta denara kupiti kruha i damo im jesti?« 38 Nato ih upita: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite.« Kad doznaše, kažu: »Pet, i dvije ribe.« 39 I zapovjedi im da sve, po skupinama, posjednu po zelenoj travi. 40 I posjedaše redom po stotinu i po pedeset. 41 I uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi kruhove te davaše svojim učenicima da iznesu pred njih. I te dvije ribe razdijeli svima. 42 I svi jedoše i nasitiše se; 43 te nakupiše punih dvanaest košara ulomaka, a i od riba. 44 A onih je što jedoše kruhove bilo pet tisuća muškaraca.[e]
Isus hoda po moru
45 On odmah nagna svoje učenike da uđu u lađicu i da prijeđu prije njega na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46 I kad se s njima rastao, ode u goru da se pomoli. 47 A kad se spusti večer, lađica bijaše nasred mora, a on sam na kopnu. 48 I vidjevši ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići, 49 a oni, ugledavši ga gdje hodi po moru, pomisliše da je utvara, pa kriknuše. 50 Svi ga, naime, ugledaše te se uplašiše. A on odmah progovori s njima i rekne: »Hrabri budite! Ja sam, ne bojte se!« 51 I uđe k njima u lađicu, a vjetar utihnu. A oni se veoma, prekomjerno, snebivali u sebi;[f] 52 nisu, naime, razumjeli ono s kruhovima, nego im srce bilo otvrdjelo.
Isus iscjeljuje u genezaretskom kraju
53 Preplovivši zatim prijeko, dođoše u zemlju genezaretsku i pristadoše. 54 Čim izađoše iz lađice, odmah ga prepoznaše. 55 Pretrčaše sav onaj kraj i na posteljama stadoše donositi bolesne onamo gdje bi čuli da je on. 56 I kamo god bi ulazio - u sela ili u gradove ili u zaseoke - na trgove bi stavljali bolesnike i usrdno ga molili da se dotaknu barem skuta njegove haljine. I koji bi ga se dotakli, spasavali bi se.
Čisto i nečisto
7 Uto se okupe kod njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema 2 pa zamijetiše da neki od njegovih učenika jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. 3 Farizeji, naime, i svi Židovi, držeći se predaje starih, ne jedu ako temeljito ne operu ruke. 4 Niti s trga što jedu ako se ne operu. Još je mnogo toga što su primili da to drže, kao što je pranje čaša, vrčeva, mjedena posuđa i postelja.[g] 5 Tada ga farizeji i pismoznanci upitaju: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego jedu kruh nečistih ruku?« 6 On im odgovori: »Dobro je prorokovao Izaija o vama, licemjeri, kako je pisano:
'Ovaj me narod usnama poštuje, a srce mu je daleko od mene. 7 Uzalud me pak oni štuju, naučavajući nauke - naloge ljudske.'
8 Napustili ste zapovijed Božju i držite predaje ljudske.« 9 I govorio im je: »Lijepo vi to zapovijed Božju dokidate da biste predaju svoju održali! 10 Mojsije doista reče: 'Poštuj svoga oca i majku svoju!' i 'Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!' 11 A vi govorite: 'Rekne li čovjek ocu ili majci: Ono čime bih ti trebao pomoći 'korban' je, to jest 'hramski dar'!' 12 - i više mu ne dopuštate išta učiniti za oca ili majku. 13 Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju vi predadoste. I tomu slično još mnogo činite.«
14 I dozvavši opet k sebi mnoštvo, govorio im: »Poslušajte me svi i razumijte! 15 Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego ono što iz čovjeka izlazi, to ga onečišćuje.« (16) [h]
17 A kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga njegovi učenici o toj prispodobi. 18 I reče im: »Tako? Zar ste i vi nerazumni? Ne shvaćate li da ništa što ulazi u čovjeka izvana, ne može ga onečistiti, 19 jer mu ne ulazi u srce, nego u trbuh i izlazi u zahod?« Time proglasi čistim sva jela.
20 Još je govorio: »Ono što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. 21 Jer iznutra, iz srca čovječjega, izlaze opake namisli, bludništva, krađe, ubojstva, 22 preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zavist, hula, oholost, bezumlje. 23 Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Sirofeničanka
24 Krenuvši odande ode u područje Tira. Uđe u neku kuću i htjede da nitko ne dozna, ali nije mogao ostati skriven,[i] 25 nego odmah doču za njega žena čija je kćerkica imala duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. 26 A žena bijaše Grkinja, rodom Sirofeničanka. I molila ga da iz njezine kćeri izagna zlog duha. 27 On joj govoraše: »Pusti da se najprije nasite djeca! Jer nije pravo uzeti kruh od djece i baciti ga psićima.« 28 A ona mu odgovori: »Gospodine, i psići ispod stola jedu od dječjih mrvica.«[j] 29 Nato joj reče: »Zbog te riječi idi! Zli je duh izašao iz tvoje kćeri!« 30 Ona ode svojoj kući i nađe dijete gdje leži na postelji, a zli je duh bio izašao.
Gluhonijemi
31 I ponovno ode iz područja Tira te preko Sidona dođe do Galilejskog mora u područja Dekapolisa. 32 I dovedu mu gluha čovjeka, mucavca, pa ga usrdno zamole da stavi na njega ruku. 33 On ga izvede nasamo od mnoštva, stavi svoje prste u njegove uši te, pljunuvši, dotaknu njegov jezik. 34 I pogledavši u nebo, uzdahnu i reče mu: »Effatha!«, što znači: »Otvori se!« 35 I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona njegova jezika, te stade govoriti ispravno.[k] 36 I zabrani im da ikome o tome kazuju. Ali što im je on više branio, to su oni više razglašivali, 37 i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Sve je dobro učinio! Gluhima daje čuti i nijemima govoriti!«
Copyright © 2001 by Life Center International