Beginning

Prispodoba o sijaču

4 I opet stade poučavati kraj mora. I okupi se oko njega silno mnoštvo tako da on uđe u lađicu i sjede, na moru, dok sve ono mnoštvo bijaše na kopnu, uz more. ² Poučavao ih je mnogočem u prispodobama. U svojoj im je pouci govorio:

³ »Poslušajte! Gle, izađe sijač sijati. ⁴ I dok je sijao, neko zrno pade kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga. ⁵ A neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo dovoljno zemlje; i odmah izniknu, jer nije imalo duboke zemlje. ⁶ I kad sunce ogranu, sagorje; pa kako nije imalo korijena, usahnu. ⁷ Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga, te roda ne donese. ⁸ A neko pade u dobru zemlju te je davalo rod, rastući i razvijajući se, te donosilo: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.« ⁹ Potom reče: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

O prispodobama

¹⁰ Kad bijaše nasamo, stadoše ga oni oko njega, zajedno s Dvanaestoricom, zapitkivati o prispodobama. ¹¹ I govorio im je: »Vama je dana tajna kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama, ¹² da 'gledajući gledaju i ne vide, i slušajući slušaju i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se oprosti'.«

Tumačenje prispodobe o sijaču

¹³ I reče im: »Zar ne shvaćate ovu prispodobu? A kako ćete onda sve druge prispodobe razumjeti?

¹⁴ Sijač sije Riječ. ¹⁵ Oni kraj puta gdje je Riječ posijana oni su kojima, tek što čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njima posijanu. ¹⁶ A oni posijani na kamenito tlo, kad čuju Riječ, odmah je s radošću primaju, ¹⁷ ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Čim dođe nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. ¹⁸ Drugi su opet posijani u trnje. To su oni koji čuju Riječ, ¹⁹ ali se brige ovoga svijeta, varljivost bogatstva i požude za svime ostalim uvuku i Riječ uguše, te ona ostaje bez roda. ²⁰ A posijani na dobru zemlju oni su koji slušaju Riječ i primaju je te donose rod: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

Svjetiljka

²¹ I govorio im je: »Donosi li se svjetiljka da se stavi pod posudu ili pod postelju? Ili da se stavi na svijećnjak? ²² Jer ništa nije skriveno što se ne bi očitovalo, niti je što tajno što se ne bi objelodanilo. ²³ Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

Mjera

²⁴ I govorio im je: »Pazite što slušate! Mjerom kojom mjerite, mjerit će se i vama, i nadodat će vam se. ²⁵ Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«

Sjeme

²⁶ I govorio im je: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. ²⁷ Spavao on ili ustajao, noću i danju, sjeme niče i raste, a da on ne zna kako. ²⁸ Zemlja sama po sebi donosi rod; najprije vlat, zatim klas, zatim puno žito u klasu. ²⁹ A kad rod dozri, on odmah primakne srp, jer prispjela je žetva.«

Zrno gorušično

³⁰ I govorio je: »Čemu bismo rekli da je nalik kraljevstvo Božje, ili kojom bismo ga prispodobom iznijeli? ³¹ Ono je kao zrno gorušično, što je, kad se sije u zemlju, najmanje od sveg sjemenja na zemlji, ³² ali jednom posijano, uzraste i postane veće od svega povrća, i potjera velike grane tako da se u njegovu hladu gnijezde ptice nebeske.«

Zavšetak o prispodobama

³³ I mnogim takvim prispodobama navješćivao im je Riječ, koliko su već mogli slušati. ³⁴ Bez prispodobe im nije govorio, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Oluja na moru

³⁵ Istoga dana, kad se večer spustila, reče im: »Prijeđimo na drugu obalu.« ³⁶ Oni otpustiše mnoštvo i povezu ga tako kako se već zatekao, u lađici. A pratile su ga i druge lađice. ³⁷ Iznenada nastane jaka oluja s vihorom, i valovi su navaljivali na lađicu tako da su je već gotovo napunili. ³⁸ A on bijaše na krmi gdje je spavao na uzglavlju. Probude ga i reknu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« ³⁹ I probudivši se, priprijeti vjetru i reče moru: »Utišaj se! Umukni!« I utihnu vjetar te nastade velika utiha. ⁴⁰ I reče im: »Zašto ste strašljivi? Zar još nemate vjere?«^{[a] 41} I veoma se prestrašiše te su govorili jedni drugima: »Tko li je dakle ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«

Opsjednuti Gerazenac

5 I stigoše na drugu stranu mora u gerazenski kraj.^{[b] 2} Čim izađe iz lađice, odmah mu iz grobnica dotrča ususret neki čovjek s nečistim duhom. ³ Obitavalište mu bilo u grobnicama, i nitko ga više nije mogao ni lancima svezati ⁴ jer je često već bio okovima i lancima vezan, ali je pokidao lance i rastrgao okove. I nitko ga nije mogao ukrotiti. ⁵ Stalno je, noću i danju, boravio u grobnicama i gorama, vičući i udarajući se kamenjem. ⁶ Kad izdaleka ugleda Isusa, dotrča i pokloni mu se, ⁷ te povika jakim glasom: »Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« ⁸ Isus mu, naime, bijaše rekao: »Izađi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« ⁹ Potom ga upita: »Kako ti je ime?« On mu onda reče: »Legija mi je ime, jer nas je mnogo.« ¹⁰ I uporno ga je preklinjao da ih ne protjera iz onoga kraja. ¹¹ A ondje je u podnožju brda paslo veliko krdo svinja. ¹² I oni ga stadoše preklinjati: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« ¹³ On im dopusti. I nečisti dusi izađoše te uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće sjuri se niz padinu u more i podaviše se u moru. ¹⁴ Nato svinjari pobjegoše i razglasiše to u gradu i po selima, a oni pođoše vidjeti što se dogodilo. ¹⁵ Dođu k Isusu i ugledaju opsjednutoga, onog koji je imao legiju, gdje sjedi obučen i pri zdravoj pameti. I prestrašiše se. ¹⁶ A očevici im ispripovjediše kako se to dogodilo opsjednutomu i ono o svinjama. ¹⁷ Tada ga stadoše usrdno moliti da ode iz njihova kraja. ¹⁸ Kad je ulazio u lađicu, stade ga i onaj što bijaše opsjednut usrdno moliti da bude s njime, ¹⁹ no on mu ne dopusti, nego mu reče: »Idi kući svojima i javi im koliko ti je toga učinio Gospodin, i smilovao ti se.«

²⁰ On ode i stade razglašavati po Dekapolisu koliko mu toga učini Isus. I svi su se divili.

Kći Jairova i ozdravljenje bolesnice

²¹ Kad Isus ponovno prijeđe lađicom na drugu obalu, veliko se mnoštvo okupi oko njega. Stajao je kraj mora.^{[c] 22} I dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair. Ugledavši ga, padne pred njegove noge ²³ te ga usrdno zamoli: »Kćerkica mi je na umoru. Dođi i stavi ruku na nju da se spasi i poživi!« ²⁴ I on pođe s njime. A slijedilo ga veliko mnoštvo i pritiskalo ga.

²⁵ Neka je žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi, ²⁶ mnogo pretrpjela od mnogih liječnika, potrošila sve što je imala, a ništa joj nije koristilo, nego joj naprotiv pošlo nagore. ²⁷ Čuvši za Isusa, ona mu u mnoštvu priđe odostraga i dotaknu se njegove haljine, ²⁸ jer je smatrala: »Dotaknem li se samo i njegovih haljina, bit ću spašena.« ²⁹ I krvarenje joj odmah prestade, a u tijelu osjeti da je ozdravila od svoje muke. ³⁰ I odmah Isus, osjetivši u sebi da je iz njega izašla sila, okrenu se mnoštvu i stade se raspitivati: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« ³¹ A njegovi su mu učenici govorili: »Vidiš mnoštvo gdje te pritišće i još pitaš: 'Tko me se dotaknu?'« ³² On pogleda unaokolo da vidi onu koja to učini. ³³ A žena, znajući što joj se dogodilo, prestrašena i sva drhćući dođe i pade pred njega te mu kaza svu istinu. ³⁴ A on joj reče: »Kćeri, tvoja te vjera spasila. Idi u miru, i budi zdrava od svoje muke!«

³⁵ Dok je on još govorio, dođu ukućani nadstojnika sinagoge govoreći: »Kći ti je umrla. Čemu još mučiti učitelja?« ³⁶ A Isus, prečuvši to što se govori, reče nadstojniku sinagoge: »Ne boj se! Samo vjeruj!«^{[d] 37} I ne dopusti nikomu da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu, Jakovljevu bratu. ³⁸ I uđu u kuću nadstojnika sinagoge. On promotri metež i one što su plakali i silno jaukali, ³⁹ pa uđe i reče im: »Što ste se smeli i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« ⁴⁰ A oni mu se podsmjehivahu. On ih sve istjera, uzme sa sobom djetetova oca i majku i one koji su bili s njime, te uđe gdje je dijete ležalo. ⁴¹ Tada prihvati dijete za ruku i reče: »Talitha kum!«, što znači: »Djevojčice, tebi govorim, ustani!« ⁴² I djevojčica odmah ustade i poče hodati - a bijaše joj dvanaest godina. Odmah svi ostadoše zaneseni, u zanosu veliku.^{[e] 43} On im strogo zapovjedi neka o tome nitko ne dozna; i reče nek joj dadnu jesti.