Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Beginning

Read the Bible from start to finish, from Genesis to Revelation.
Duration: 365 days
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)
Version
Evanđelje po Marku 1-3

Ivan Krstitelj

Početak Evanđelja Isusa Krista, Sina Božjega.[a] Kao što je pisano u Izaiji proroku:

»Evo, šaljem glasnika svojega pred licem tvojim da pripravi put tvoj;[b] glas onoga koji viče u pustinji: 'Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze njegove!'«

Pojavi se Ivan Krstitelj u pustinji propovijedajući krštenje obraćenja za oproštenje grijeha.[c] K njemu je izlazila sva zemlja judejska i svi Jeruzalemci; i on ih je krštavao u rijeci Jordanu, a oni su priznavali svoje grijehe.

Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko svojih bokova. A hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Za mnom dolazi onaj koji je jači od mene. Ja nisam dostojan prignuti se i odriješiti mu remena na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Krštenje Isusovo

U one dane dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i Ivan ga krsti u Jordanu. 10 I odmah, tek što izađe iz vode, ugleda nebesa kako se rascjepljuju i Duha kako se poput goluba na njega spušta. 11 A glas s nebesa dođe: »Ti si Sin moj, Ljubljeni, ti si mi omilio!«

Kušnja Isusova

12 I odmah ga Duh izvede u pustinju. 13 I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše među zvijerima, a anđeli su ga posluživali.

Početak propovijedanja

14 Nakon što Ivan bi predan, dođe Isus u Galileju. Propovijedao je Evanđelje Božje:[d] 15 »Ispunilo se vrijeme i kraljevstvo je Božje blizu. Obratite se i vjerujte Evanđelju!«

Prvi učenici

16 I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje bacaju mreže u more, jer bijahu ribari. 17 A Isus im reče: »Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi.« 18 I oni odmah ostaviše mreže te ga stadoše slijediti. 19 Otišavši pak malo dalje, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana gdje i oni u lađici popravljaju mreže. 20 Odmah pozva i njih. A oni ostaviše svoga oca Zebedeja u lađici s najamnicima i otiđoše za njim.

U kafarnaumskoj sinagogi

21 I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i stade poučavati. 22 Bijahu zadivljeni njegovim učenjem, jer ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

23 A upravo bijaše u njihovoj sinagogi čovjek s nečistim duhom, koji povika: 24 »Što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Jesi li nas došao uništiti? Znam te tko si: Svetac Božji!« 25 A Isus mu zaprijeti: »Umukni i izađi iz njega!« 26 I potrese ga nečisti duh te, povikavši jakim glasom, izađe iz njega. 27 A svi se zapanjiše tako da zapitkivahu jedni druge, govoreći: »Što je ovo? Kakva li nova učenja! I s takvom snagom! I nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« 28 I odmah se glas o njemu proširi posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Iscjeljenje Petrove punice

29 I odmah, čim izađoše iz sinagoge, dođoše s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. 30 A punica Šimunova ležala u ognjici, i odmah mu reknu za nju. 31 On pristupi te je, uhvativši za ruku, podiže. I ostavi je ognjica, te im posluživaše.

Iscjeljenja u Kafarnaumu

32 A kad sunce zađe i spusti se večer, donosili su k njemu sve bolesne i opsjednute. 33 I sav se grad skupio na vratima. 34 I on iscijeli mnoge bolesne obuzete različitim bolestima i izagna mnoge zle duhove. I nije dopuštao zlim dusima da govore, jer su ga poznavali.

Po Galileji

35 A pred jutro, još za mraka, on ustade, izađe i ode na samotno mjesto te se ondje molio. 36 Potražiše ga Šimun i oni koji su bili s njime. 37 I kad ga nađoše, reknu mu: »Svi te traže.« 38 Tada im reče: »Otiđimo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam, jer radi toga dođoh.« 39 I pođe po svoj Galileji propovijedajući u njihovim sinagogama i izgoneći zle duhove.

Iscjeljenje gubavca

40 I dođe k njemu neki gubavac te ga, preklinjući i klečeći, zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti.«[e] 41 A on se sažali i pruži svoju ruku, dotaknu ga se te mu reče: »Hoću, budi čist!« 42 I odmah nestade guba s njega i očisti se. 43 On ga smjesta otpusti strogo mu zaprijetivši: 44 »Pazi, nikomu ništa ne reci, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje, što zapovjedi Mojsije, njima za svjedočanstvo.« 45 A on čim izađe, stade naveliko pripovijedati i raznositi glas, tako da Isus nije mogao više javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima; i dolazili su k njemu odasvud.

Iscjeljenje uzetoga

I kad za nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući te se skupiše mnogi tako da više nije bilo mjesta ni pred vratima, i on im navješćivaše Riječ. Tada dođu neki donoseći k njemu uzetoga; nosila ga četvorica. I kako ga zbog mnoštva nisu mogli donijeti k njemu, otkriše krov nad mjestom gdje bijaše Isus i, načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši Isus njihovu vjeru, reče uzetomu: »Sinko! Opraštaju ti se grijesi!«[f]

Bili su ondje i neki pismoznanci; sjedili su i u svojim srcima premišljali: »Što to ovaj govori? Huli! Tko može opraštati grijehe doli Bog jedini?« Isus odmah duhom svojim prozre da tako premišljaju u sebi, pa im reče: »Što to premišljate u svojim srcima? Što je lakše? Reći uzetomu: 'Opraštaju ti se grijesi', ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj'? 10 Ali kako biste znali da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe« - rekne uzetome: 11 »Tebi govorim: 'Ustani, uzmi svoju postelju i idi svojoj kući!'« 12 A on ustade, i odmah uze postelju te izađe naočigled svima, tako da su svi zapanjeni slavili Boga, govoreći: »Takvo što još nikada ne vidjesmo.«

Poziv Levija

13 Isus ponovno izađe k moru. Sve je ono mnoštvo dolazilo k njemu, te ih je poučavao. 14 I prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. »Slijedi me!« - reče mu. On ustade i stade ga slijediti.

15 Dok je Isus bio za stolom u njegovoj kući, i mnogi su carinici i grješnici bili za stolom s Isusom i njegovim učenicima. Bilo ih je doista mnogo koji su ga slijedili. 16 A pismoznanci farizeji, vidjevši da jede s grješnicima i carinicima, govorili su njegovim učenicima: »Zar s carincima i grješnicima jede?«[g] 17 A Isus, čuvši to, reče im: »Ne trebaju liječnika zdravi, nego bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike.«

Post

18 A Ivanovi su učenici i farizeji običavali postiti. I dođu neki i kažu mu: »Zašto Ivanovi učenici i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?« 19 Reče im Isus: »Mogu li svatovi postiti dok je s njima zaručnik? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. 20 Ali, doći će dani kad će im se zaručnik uzeti, i tada će, u taj dan, postiti. 21 Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staru haljinu; inače nova zakrpa razvuče staro pa nastane još veća rupa. 22 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine; inače će vino proderati mješine te vino propadne, a i mješine. Nego, novo vino u nove mješine!«[h]

Trganje klasja subotom

23 Kad je u subotu prolazio kroz žitna polja, njegovi učenici stadoše putem trgati klasje. 24 Tada mu rekoše farizeji: »Gle! Zašto subotom čine što nije dopušteno?« 25 A on im reče: »Niste li nikada čitali što učini David kad se nađe u potrebi - kad ogladnje on i oni koji su bili s njime - 26 kako u dane velesvećenika Abiatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove, kojih nije dopušteno jesti nikomu osim svećenicima, i kako ih dade i onima koji su bili s njime?« 27 I govorio im je: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. 28 Tako je Sin Čovječji Gospodar i subote.«

Čovjek s usahlom rukom

Potom ponovno uđe u sinagogu. Bijaše ondje čovjek koji je imao usahlu ruku, a oni su vrebali hoće li ga u subotu iscijeliti, da ga optuže. I rekne on čovjeku koji je imao usahlu ruku: »Stani u sredinu!« Onda ih upita: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili zlo činiti, život spasiti ili pogubiti?« A oni su šutjeli. Tada ih gnjevno sve unaokolo pogleda te, potresen zbog tvrdoće njihova srca, reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On je ispruži i ruka mu opet postade zdrava. A farizeji izađu i odmah stadoše vijećati zajedno s Herodovcima o tome kako da ga pogube.

Mnoštvo ide za Isusom

Isus se sa svojim učenicima povuče k moru. Slijedilo ga veliko mnoštvo iz Galileje, iz Judeje,[i] iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije te iz okolice Tira i Sidona; čuvši što čini, dođe k njemu veliko mnoštvo. Tada reče svojim učenicima da mu lađica bude spremna, kako ga mnoštvo ne bi pritijesnilo. 10 Mnoge je, naime, iscijelio tako da su svi koji su imali neku muku navaljivali k njemu ne bi li ga kako dotakli. 11 A nečisti dusi, kad bi ga vidjeli, padali su pred njega i vikali: »Ti si Božji Sin!« 12 A on im se strogo prijetio da ga ne očituju.

Izbor Dvanaestorice

13 Uzađe tada na goru i dozva one koje sam htjede. I dođoše k njemu. 14 I on odredi Dvanaestoricu da budu s njime - koje prozva i apostolima - i da ih šalje propovijedati,[j] 15 te da imaju vlast izgoniti zle duhove. 16 I odredi ovu dvanaestoricu: Petra - ime što ga nadjenu Šimunu,[k] 17 Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu imena Boanerges, to jest sinovi groma, 18 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananejca 19 i Judu Iskariotskoga, koji ga izdade.

Klevete pismoznanaca

20 I dođe on u kuću, a mnoštvo se opet skupi tako da nisu mogli ni kruha jesti. 21 Čuvši to, njegovi đođoše da ga se domognu, jer su govorili: »Izvan sebe je!«

22 A pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema, govorili su: »Beelzebula ima!« i »Knezom zlih duhova izgoni zle duhove.« 23 On ih dozva te im je u prispodobama govorio: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 24 I ako se kraljevstvo u sebi podijeli, takvo kraljevstvo ne može opstati. 25 I ako se kuća u sebi podijeli, takva kuća ne može opstati. 26 Ako Sotona doista sam protiv sebe ustade i podijeli se, ne može opstati, nego mu je kraj. 27 Nitko ne može ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako jakoga najprije ne sveže; i tek će mu tada oplijeniti kuću.

28 Zaista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima čovječjim, grijesi i hule kojima pohule, 29 ali tko pohuli na Duha Svetoga, nema oproštenja navijeke, nego je krivac vječnoga grijeha.« 30 Jer su govorili: »Ima duha nečistoga.«

Prava rodbina Isusova

31 Tada dođu njegova majka i njegova braća. Stojeći vani, pošalju k njemu da ga pozovu. 32 A oko njega je sjedilo mnoštvo. I reknu mu: »Evo, vani su tvoja majka i tvoja braća i tvoje sestre, traže te!«[l] 33 On im nato odgovori: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« 34 I pogledavši unaokolo na one koji su sjedili oko njega, reče: »Evo, moja majka i moja braća! 35 Jer tko izvršuje volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Copyright © 2001 by Life Center International