Beginning
Kraljevska svadbena gozba
22 Isus im ponovno progovori u prispodobama: 2 »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu svojemu sinu. 3 On posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, no oni ne htjedoše doći. 4 Posla opet druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, gozbu sam ugotovio, junci su moji i tovljenici poklani i sve je pripravljeno. Dođite na svadbu.' 5 Ali oni, ne marivši, otiđoše: jedan na svoju njivu, drugi pak za svojom trgovinom. 6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i pobiju. 7 Kralj se nato razgnjevi i posla svoju vojsku, pogubi one ubojice, a njihov grad spali. 8 Tada reče svojim slugama: 'Svadba je pripravljena, ali je uzvanici nisu bili dostojni. 9 Pođite dakle na raskršća putova, pa pozovite na svadbu koga god nađete.' 10 I sluge izađoše na putove i skupiše sve koje nađoše: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima.
11 Kad kralj uđe pogledati goste, zamijeti ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 12 I reče mu: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?' A on ostade bez riječi. 13 Tada reče kralj poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van, u tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.' 14 Doista, mnogo je zvanih, ali malo izabranih.«
Caru carevo, Bogu Božje
15 Tada farizeji otiđoše i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi. 16 Pošalju k njemu svoje učenike zajedno s herodovcima da mu reknu: »Učitelju, znamo da si istinit, i da po istini putu Božjemu učiš, i da ti ni do koga nije stalo, jer ne gledaš tko je tko. 17 Reci nam dakle što misliš: je li dopušteno caru dati porez ili nije?« 18 Znajući njihovu zlobu, Isus im nato reče: »Zašto me iskušavate, licemjeri? 19 Pokažite mi porezni novac!« I oni mu doniješe denar. 20 On ih upita: »Čiji je ovo lik i natpis?« 21 Rekoše mu: »Carev.« Tada im reče: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« 22 Kad to čuše, zadiviše se te ga ostaviše i otiđoše.
Uskrsnuće i ženidba
23 Toga dana pristupiše k njemu saduceji, tvrdeći da nema uskrsnuća, te ga upitaše:[a] 24 »Učitelju, Mojsije reče: 'Ako tko umre bez djece, neka brat njegov uzme njegovu ženu i neka podigne svojemu bratu potomstvo.' 25 Bijaše pak u nas sedmero braće. I prvi se oženi i umrije bez potomstva ostavivši ženu svojemu bratu. 26 Tako i drugi, i treći, sve do sedmoga. 27 A nakon svih umrije i ta žena. 28 O uskrsnuću dakle, kojemu će od te sedmorice biti ženom? Jer sva su je sedmorica imala.« 29 Isus im odgovori: »U zabludi ste, jer ne razumijete ni Pisama ni sile Božje. 30 Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu.[b] 31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam reče Bog: 32 'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?' On nije Bog mrtvih, nego živih.« 33 Čuvši to, mnoštvo bijaše zadivljeno njegovim učenjem.
Najveća zapovijed
34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se zajedno, 35 pa ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:[c] 36 »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« 37 On mu nato reče: »'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom pameću svojom.' 38 To je najveća i prva zapovijed. 39 A druga, kao i ova: 'Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.' 40 O ovim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Krist i David
41 Kad su se farizeji okupili, Isus ih upita: 42 »Što vi mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Reknu mu: »Davidov.« 43 Reče im: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad kaže: 44 'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedni meni zdesna dok neprijatelje tvoje ne položim pod noge tvoje'? 45 Ako dakle David njega naziva Gospodinom, kako mu je sin?« 46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se itko od toga dana usudi išta zapitati.
Prijekor pismoznanacima i farizejima
23 Tada Isus progovori mnoštvu i svojim učenicima: 2 »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. 3 Sve dakle što god vam reknu učinite i držite, ali se ne ravnajte po njihovim djelima, jer govore, a ne čine. 4 Bremena teška i nesnosna vežu i prte ih ljudima na pleća, a sami ih ne žele ni prstom pomaknuti.[d] 5 I sva svoja djela čine da ih ljudi vide. Raširuju, naime, svoje molitvene zapise i produljuju rese. 6 Vole čelna mjesta na gozbama i prva sjedala u sinagogama; 7 i pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu: 'Rabbi!'
8 Vi pak ne dajte da vas zovu 'Rabbi', jer jedan je vaš Učitelj, a vi ste svi braća. 9 I nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem, jer jedan je Otac vaš - Onaj na nebesima. 10 Ne dajte da vas zovu vođama, jer je jedan vođa vaš - Krist. 11 A najveći među vama neka vam bude poslužitelj. 12 Tko god se uzvisuje, bit će ponižen, a tko god se ponizuje, bit će uzvišen.«
Sedmostruki 'jao'
13 »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite, a priječite ući onima koji bi htjeli ući. (14) [e]
15 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednoga sljedbenika; a kad on to postane, činite ga sinom paklenim, dvaput od sebe gorim.
16 Jao vama, slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, to nije ništa, ali zakune li se hramskim zlatom, obvezan je.' 17 Budale i slijepci! Što je veće: zlato, ili Hram koji posvećuje zlato? 18 I, 'zakune li se tko žrtvenikom, to nije ništa, ali zakune li se darom što je na njemu, obvezan je.' 19 Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik koji dar posvećuje? 20 Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. 21 I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onime koji u njemu prebiva. 22 I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na prijestolju sjedi.
23 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Dajete desetinu od metvice i kopra i kima, a zanemarujete najvažnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost. Ta ovo je trebalo učiniti, a ono ne propustiti. 24 Slijepe vođe - vi koji komarca cijedite, a devu gutate!
25 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite izvana čašu i zdjelu, a iznutra su pune otimačine i pohlepe. 26 Farizeju slijepi! Očisti najprije čašu iznutra kako bi joj i vanjština bila čista![f]
27 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalikujete vapnom obijeljenim grobovima koji izvana krasno izgledaju, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. 28 Tako i vi izvana izgledate ljudima pravedni, a iznutra ste prepuni licemjerja i bezakonja.
29 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i ukrašavate spomenike pravednicima 30 te govorite: 'Da smo mi živjeli u danima svojih otaca, ne bismo im bili sudionici u prolijevanju krvi proroka.' 31 Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. 32 Dopunite onda mjeru otaca svojih!«
Prijekor ubojicama poslanika
33 »Zmije! Legla gujinja! Kako ćete izbjeći osudu pakla?
34 Stoga, evo, ja šaljem k vama proroke i mudrace i pismoznance; a vi ćete neke od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti iz grada u grad - 35 tako da na vas dođe sva pravedna krv prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, koga ubiste između Hrama i žrtvenika. 36 Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj.«
Prijekor Jeruzalemu
37 »Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su k tebi poslani! Koliko puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja svoje piliće pod krila, i ne htjedoste! 38 Evo, kuća vam vaša napuštena, pusta. 39 Jer kažem vam: »Odsada me zasigurno nećete vidjeti dok ne reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!'«
Copyright © 2001 by Life Center International