Beginning

Ozdravljenje uzetoga

9 Tada on uđe u lađicu, preplovi te dođe u svoj grad. ² I gle, nosili mu uzetoga položena na ležaljci. Vidjevši Isus njihovu vjeru, reče uzetome: »Hrabro, sinko, opraštaju ti se grijesi.«

³ A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli.« ⁴ Prozrevši njihove misli, Isus im reče: »Zašto mislite zlo u svojim srcima? ⁵ Ta što je lakše reći: 'opraštaju ti se grijesi', ili reći: 'ustani i hodaj'? ⁶ Ali kako biste znali da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe« - rekne tada uzetome: »Ustani, uzmi svoju ležaljku i idi svojoj kući!« ⁷ I on ustade i ode svojoj kući. ⁸ Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se; i stadoše slaviti Boga, koji ljudima dade takvu vlast.

Pozivanje Mateja

⁹ Kad je Isus odlazio odande, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici, te mu reče: »Slijedi me!« On ustade i stade ga slijediti. ¹⁰ Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grješnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. ¹¹ Kad farizeji to vidješe, stadoše zapitkivati njegove učenike: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?« ¹² A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. ¹³ Nego idite i poučite se što znači: 'Milosrđe želim, a ne žrtvu.' Jer ne dođoh zvati pravednike, nego grješnike.«

Pitanje o postu

¹⁴ Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici pitajući: »Zašto mi i farizeji često postimo, a tvoji učenici ne poste?«^{[a] 15} A Isus im reče: »Mogu li svatovi žalovati dok je zaručnik s njima? Doći će pak dani kad će im se zaručnik uzeti, te će onda postiti. ¹⁶ A nitko na staru haljinu ne stavlja krpe od sirova sukna, jer zakrpa razvlači haljinu pa nastane još veća rupa. ¹⁷ Niti se novo vino ulijeva u stare mješine, inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«

Glavareva kći i bolesna žena

¹⁸ Dok im je on to govorio, gle, dođe neki glavar, pokloni se pred njim i reče: »Kći mi upravo umrije; ali dođi i položi na nju svoju ruku, i oživjet će.« ¹⁹ Isus ustade i krene za njim sa svojim učenicima.

²⁰ Kadli eto neke žene koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi. Ona priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. ²¹ Govorila je, naime, u sebi: »Ako se samo dotaknem njegove haljine, bit ću spašena.« ²² Isus se okrenu i ugledavši je, reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bi spašena istoga časa.

²³ Došavši Isus do glavareve kuće ugleda frulaše i bučno mnoštvo, te ²⁴ reče: »Sklanjajte se, jer djevojka nije umrla, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu. ²⁵ Kad mnoštvo bi istjerano, on uđe, uze djevojku za ruku, i ona bi uskrišena. ²⁶ Glas se o tome proširi po svem onom kraju.

Dva slijepca

²⁷ Kad je Isus odlazio odande, stadoše ga slijediti dva slijepca vičući: »Smiluj nam se, Sine Davidov!« ²⁸ Kad uđe u kuću, slijepci mu pristupe, a Isus ih upita: »Vjerujete li da to mogu učiniti?« Reknu mu: »Da, Gospodine!« ²⁹ Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri!« ³⁰ I otvoriše im se oči. A Isus im strogo zaprijeti: »Pazite da nitko ne dozna!« ³¹ Ali oni izađu i prošire vijest o njemu po svem onom kraju.

Iscjeljenje nijema i opsjednuta

³² Čim ovi izađoše, gle, doniješe mu nijema čovjeka, koji bijaše opsjednut. ³³ I kad izagna zlog duha, nijemi progovori. A mnoštvo se zadivi, govoreći: »Takvo se što nikada ne vidje u Izraelu!« ³⁴ Farizeji su pak govorili: »Uz pomoć kneza zlih duhova zle duhove izgoni.«

Žetve mnogo, a radnika malo

³⁵ Isus je prolazio kroz sve gradove i sela, poučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć. ³⁶ Ugledavši mnoštvo, sažali se nad njima jer bijahu izmučeni i bespomoćni, kao ovce bez pastira. ³⁷ Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. ³⁸ Molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Izbor i slanje apostola

10 Dozvavši potom dvanaestoricu svojih učenika dade im vlast nad nečistim dusima, da ih izgone i da iscjeljuju svaku bolest i svaku nemoć. ² Ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, koji se zove Petar, i Andrija, njegov brat, i Jakov, sin Zebedejev i Ivan, njegov brat, ³ Filip i Bartolomej, Toma i carinik Matej, Jakov Alfejev i Tadej,^{[b] 4} Šimun Kananaj i Juda Iskariotski, koji ga izdade. ⁵ Ovu Dvanaestoricu odasla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite, ni u grad samarijanski ne ulazite. ⁶ Idite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova. ⁷ Putem propovijedajte: 'Blizu je kraljevstvo nebesko!' ⁸ Bolesne iscjeljujte, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zle duhove izgonite. Besplatno primiste, besplatno dajte. ⁹ Ne pribavljajte ni zlata, ni srebra, ni bakrena novca sebi u pojase, ¹⁰ ni torbe za put, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Jer vrijedan je radnik hrane svoje.

¹¹ U koji god grad ili selo uđete, raspitajte se tko je u njemu dostojan i ondje ostanite dok ne odete. ¹² Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. ¹³ Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ako li pak ne bude dostojna, neka se vaš mir k vama vrati. ¹⁴ Ako li vas tkogod ne primi i ne posluša vaših riječi, izlazeći iz te kuće ili toga grada otresite prašinu sa svojih nogu. ¹⁵ Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj u Dan sudnji nego tome gradu.«

Upozorenja apostolima

¹⁶ »Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. ¹⁷ Čuvajte se pak ljudi, jer će vas predavati vijećima, i u svojim će vas sinagogama bičevati. ¹⁸ Vodit će vas zbog mene pred upravitelje i kraljeve, za svjedočanstvo njima i poganima. ¹⁹ A kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti, jer će vam se u taj čas dati što ćete govoriti. ²⁰ Jer niste vi oni koji to govorite, nego Duh Oca vašega govori u vama.

²¹ Brat će brata na smrt predavati, i otac dijete. I djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. ²² Zbog imena mojega svi će vas zamrziti. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.

²³ Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Jer kažem vam zaista, nećete zasigurno svršiti s gradovima izraelskim prije no što dođe Sin Čovječji.

²⁴ Nije učenik nad svojim učiteljem, niti sluga nad svojim gospodarom. ²⁵ Dosta je učeniku da bude kao učitelj njegov, i sluzi kao njegov gospodar. Ako su domaćina nazvali Beelzebulom, koliko li će više njegove ukućane! ²⁶ No vi ih se ne bojte! Jer nema ništa skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati. ²⁷ Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. ²⁸ Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se radije Onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.

²⁹ Ne prodaju li se dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak, ni jedan od njih ne pada na zemlju mimo Oca vašega. ³⁰ Vama su pak i vlasi na glavi sve izbrojene. ³¹ Dakle, ne bojte se; vi vrijedite više od mnogo vrabaca.

³² Tko god se dakle prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem svojim koji je na nebesima. ³³ A tko mene zaniječe pred ljudima, zanijekat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.

³⁴ Ne mislite da sam došao donijeti mir na zemlju. Nisam došao donijeti mir, nego mač. ³⁵ Štoviše, došao sam razdvojiti čovjeka od oca njegova, kćer od majke njezine, snahu od svekrve njezine. ³⁶ I neprijatelji će čovjeku biti njegovi ukućani. ³⁷ Tko voli oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. I tko voli sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. ³⁸ I tko ne uzme svoj križ i ne slijedi me, nije mene dostojan.

³⁹ Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene život svoj izgubi, naći će ga. ⁴⁰ Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima Onoga koji je mene poslao. ⁴¹ Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. ⁴² I tko napoji jednoga od ovih malenih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, zacijelo mu neće propasti plaća.«