Beginning

Bludnica velika

17 I dođe jedan od sedam anđela koji imaju sedam plitica i prozbori mi: »Dođi, pokazat ću ti osudu velike Bludnice koja sjedi nad mnogim vodama, ² s kojom su se bludu odali zemaljski kraljevi, a stanovnici se zemlje opili od vina njezina bluda.« ³ I odnese me u duhu u pustinju. Tada vidjeh Ženu gdje sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. ⁴ A Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju; u ruci drži zlatnu čašu punu gnusoba i nečísti svojega bluda. ⁵ I na čelu joj napisano ime - tajna: »Babilon veliki, mati bludnica i zemaljskih gnusoba«. ⁶ I vidjeh Ženu pijanu od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka. I ugledavši je, veoma se začudih. ⁷ Tada mi anđeo reče: »Što si se začudio? Ja ću ti reći tajnu te Žene i Zvijeri sa sedam glava i deset rogova, a koja je nosi: ⁸ Zvijer koju vidje, bijaše i više nije; samo što ne izađe iz Bezdana i ode u propast. I začudit će se stanovnici zemaljski - oni kojima ime nije zapisano u Knjizi života, od postanka svijeta - kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a tu će biti.

⁹ Ovdje se traži mudar um! Sedam glava jesu sedam bregova na kojima Žena sjedi. A i sedam je kraljeva; ¹⁰ petorica su pala, jedan jest, a drugi još nije došao; a kad dođe, ima mu ostati nakratko. ¹¹ A Zvijer, koja bijaše i nije, ona je i osmi, i od onih je sedmero, i u propast odlazi. ¹² A deset rogova što ih vidje, jesu deset kraljeva koji kraljevstva još ne primiše, nego će primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri - na jedan sat. ¹³ Oni jednu namisao imaju, te svoju moć i vlast predaju Zvijeri. ¹⁴ Oni će s Jaganjcem ratovati, i Jaganjac će ih pobijediti. Doista, s onima koji su s njime - pozvanicima, izabranicima i vjernicima - On je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.« ¹⁵ I reče mi: »Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, jesu puci i mnoštva i narodi i jezici. ¹⁶ A deset rogova što ih vidje, i Zvijer - ti će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoljeti; meso će njezino pojesti i u ognju je spaliti. ¹⁷ Jer Bog im u srca zadade da izvrše njegovu namisao: da jednodušno predaju svoje kraljevstvo Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. ¹⁸ A Žena koju vidje jest onaj grad veliki što kraljuje nad zemaljskim kraljevima.

Pad Babilona - Bludnice

18 Potom vidjeh jednoga drugog anđela gdje silazi s neba, s velikom vlašću, i zemlja bi osvijetljena njegovom slavom. ² On povika moćnim glasom: »Pade, pade Babilon veliki, i postade prebivalište zloduha i stanište svakog duha nečistog, i stanište svake ptice nečiste, i stanište svake zvijeri nečiste i mrske;^{[a] 3} jer su svi narodi pili od vina srdžbe i bluda njezina. I zemaljski se kraljevi s njom bludu odadoše, a trgovci se zemaljski obogatiše od njezine silne raskoši.^{[b] 4} I začuh drugi glas s neba gdje govori: »Izađite iz nje, narode moj, da ne budete suzajedničari njezinih grijeha te da vas ne zadese njezine pošasti! ⁵ Jer grijesi se njezini nagomilaše sve do neba i Bog se spomenu njezinih zločina. ⁶ Uzvratite joj kako je i ona uzvratila, naplatite joj dvostruko prema njezinim djelima. U čašu u koju je natočila, natočite joj dvostruko. ⁷ Koliko je slave i raskoši sebi priuštila, toliko joj muke zadajte i tuge, jer u srcu svojem ona govori: 'Sjedim kao kraljica, udovica nisam, i za tugu doista ne želim znati.' ⁸ Stoga će je u jednom danu zadesiti pošasti: smrt i tuga i glad. I bit će spaljena u ognju, jer moćan je Gospodin Bog, njezin Sudac.« ⁹ I plakat će i naricati za njom zemaljski kraljevi, koji su se s njom bludu odali i raskošno proživjeli, kad budu gledali dim njezina požara. ¹⁰ Podalje stoje, u strahu od njezinih muka, te jadikuju: »Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade moćni; u jednom času dođe tvoja osuda!« ¹¹ I zemaljski trgovci plaču za njom i žaluju, jer nitko više ne kupuje njihove robe: ¹² ni robe od zlata i srebra i dragoga kamenja i biserja; ni od najfinijeg lana ni od grimiza ni od svile ni od skrleta; ni ikakva mirisava drveta, ni ikakva predmeta od slonovače, ni ikakva predmeta od skupocjena drveta, od mjedi, od željeza i od mramora; ¹³ ni cimeta ni balzama ni miomirisa ni pomasti ni tamjana; ni vina ni ulja, ni bijeloga brašna ni pšenice; ni goveda ni ovaca ni konja ni kočija; ni robova ni roblja ljudskog. ¹⁴ A zrelo voće za kojim ti je duša žudjela ode od tebe, i sve poslastice i blještavilo spadoše s tebe da ih doista više ne bude!

¹⁵ Trgovci svim time, koji se od nje obogatiše, u strahu od njezinih muka podalje će stajati, plačući i žalujući: ¹⁶ »Jao, jao, grade veliki, koji bijaše odjeven u najfiniji lan i grimiz i skrlet, sav u zlatu, dragom kamenju i biserju! ¹⁷ Ta u jednom se času opustoši toliko bogatstvo.« I svi kormilari i svi koji od mjesta do mjesta plove, mornari i oni što od mora žive, stadoše podalje^{[c] 18} te, gledajući dim njezina požara, vikahu: »Koji li je grad nalik gradu ovom velikom?« ¹⁹ I pÖsuše prahom svoje glave te plačući i žalujući vikahu: »Jao, jao, grade veliki, u kojemu se dragocjenostima njegovim obogatiše svi brodovlasnici, a - u jednom času opustje!«

²⁰ Veselite se nad njom, nebo, i vi sveti i vi apostoli i vi proroci, jer nju osudivši Bog za vas presudi!

²¹ Tada jedan snažni anđeo uze kamen velik poput žrvnja i baci ga u more, govoreći: »Ovakvom će žestinom biti bačen Babilon, grad veliki, i zasigurno se više neće naći!«

Aleluja! Kraljuje Gospodin!

19 Potom začuh kao jaki glas velikoga mnoštva na nebu, gdje govori:

³ I po drugi put reknu:

⁴ Nato dvadeset i četiri starješine i četiri bića padoše ničice i pokloniše se Bogu, Onomu koji sjedi na prijestolju, govoreći: »Amen! Aleluja!« ⁵ Tada od prijestolja dođe glas:

⁶ I začuh kao buku velikoga mnoštva i kao huk mnogih voda i prasak snažnih gromova:

⁹ Tada mi reče: »Napiši: Blaženi oni koji su pozvani na Jaganjčevu svadbenu gozbu!« Još mi reče: »Ove su riječi istinite, Božje.« ¹⁰ I padoh ničice pred njegove noge da mu se poklonim, a on mi reče: »Pazi se, nemoj! Sluga sam kao i ti i tvoja braća koja drže svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!« Jer je svjedočanstvo Isusovo duh proroštva.

Konjanik na bijelcu

¹¹ I vidjeh otvoreno nebo, i gle: konj bijelac. A njegov se konjanik zove Vjerni i Istiniti, po pravednosti on sudi i vojuje. ¹² Njegove su pak oči kao plam ognjeni, a na glavi njegovoj mnoge krune. On nosi napisano ime koje nitko ne zna do on sam. ¹³ Zaodjenut je ogrtačem natopljenim krvlju. A ime mu glasi: Riječ Božja. ¹⁴ I vojske su ga nebeske pratile na konjima bijelcima, odjevene u najfiniji lan, bijel i čist; ¹⁵ iz njegovih usta izlazi britak mač da njime udari narode i upravljat će njima željeznom palicom. I on gazi vinski tijesak srdžbe i gnjeva Boga Svevladara. ¹⁶ Na njegovu ogrtaču i na njegovu stegnu napisano ime: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.

¹⁷ I vidjeh jednog anđela gdje stojeći na suncu stade vikati jakim glasom svim pticama što lete vrh neba: »Dođite, okupite se na veliku gozbu Božju, ¹⁸ da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojskovođa, i mesa moćnika, i mesa konja i njihovih konjanika, i mesa sviju - slobodnjaka i robova, malih i velikih!« ¹⁹ I vidjeh Zvijer i zemaljske kraljeve i njihove vojske okupljene da zapodjenu rat s Konjanikom i s njegovom vojskom. ²⁰ I Zvijer bi uhvaćena i s njom Lažni prorok - onaj koji je u njezinoj nazočnosti učinio znamenja i njima zavodio one koji su primili žig Zvijerin i klanjali se njezinu liku. Oboje bjehu živi bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. ²¹ A ostali bijahu pogubljeni Konjanikovim mačem - onim što izađe iz njegovih usta - i sve se ptice nasitiše njihovim mesom.