Beginning

Zvijer iz mora

13 I vidjeh gdje iz mora izlazi Zvijer s deset rogova i sedam glava, i na njezinim rogovima deset kruna, a na njezinim glavama bogohulna imena. ² A Zvijer što je vidjeh bijaše nalik leopardu i noge joj kao u medvjeda a ralje joj kao lavlje. I Zmaj joj dade svoju moć i svoje prijestolje i veliku vlast. ³ A jedna od njezinih glava bila je kao nasmrt priklana, ali joj smrtonosna rana zacijeli i sva se zemlja zanese za Zvijeri ⁴ te se pokloniše Zmaju što dade vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri, govoreći: »Tko je nalik Zvijeri? I tko može ratovati s njom?« ⁵ I dana su joj usta da govori bahatosti i hule, i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. ⁶ I ona otvori svoja usta na hule protiv Boga, da huli na njegovo ime, Nastan njegov i one koji nastavaju u nebu. ⁷ I dano joj je da zapodjene rat sa svetima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom;^{[a] 8} poklonit će joj se svi stanovnici zemlje čija imena nisu zapisana u Knjizi života Jaganjca koji je bio zaklan, od postanka svijeta.

⁹ Ima li tko uho, neka počuje: ¹⁰ Je li tko za sužanjstvo, u sužanjstvo mu je ići; ima li tko da mačem bude pogubljen, mačem će biti pogubljen. U tome je ustrajnost i vjera svetih.^[b]

Zvijer iz zemlje

¹¹ I vidjeh jednu drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje; imaše dva roga nalik jaganjcu, a govoraše kao Zmaj. ¹² I svu vlast one prve Zvijeri izvršuje pred njom te nagoni zemlju i njezine stanovnike da se poklone prvoj Zvijeri, onoj sa zacijeljenom smrtonosnom ranom. ¹³ Ona čini velik znamen - čak i da oganj silazi s neba na zemlju naočigled ljudima. ¹⁴ Tako zavodi stanovnike zemlje znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri, govoreći stanovnicima zemlje da načine lik Zvijeri - one koja nosi ranu od mača, ali preživje. ¹⁵ I dano joj je da podari duh liku Zvijeri, kako bi lik Zvijeri progovorio i dao poubijati sve one koji se ne poklone liku Zvijeri. ¹⁶ I nagna da se svima - malima i velikima, bogatašima i siromasima, slobodnjacima i robovima - udari žig na njihovoj desnoj ruci ili na čelu, ¹⁷ te da nitko ne mogne ni kupovati ni prodavati, osim onoga tko ima žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena. ¹⁸ Ovdje treba mudrosti; u koga je uma, neka izračuna broj Zvijeri, jer je to broj čovjeka. Njegov je broj šesto šezdeset i šest.^[c]

Jaganjac i sto četrdeset i četiri tisuće

14 I vidjeh, i gle: Jaganjac stoji na gori Sionskoj, i s njime sto četrdeset i četiri tisuće onih koji na svojim čelima imaju napisano ime njegovo i ime njegova Oca.^{[d] 2} I začuh zvuk s neba kao huk mnogih voda i kao prasak snažna groma; taj je zvuk što ga začuh kao onaj u citraša koji citaraju na svojim citrama. ³ Pjevaju kao pjesmu novu pred prijestoljem i pred četirima bićima i starješinama. I nitko nije mogao naučiti te pjesme, osim onih sto četrdeset i četiri tisuće otkupljenih sa zemlje. ⁴ To su oni koji se ne okaljaše sa ženama - djevci su; oni koji slijede Jaganjca kamo god pođe; oni koji su otkupljeni od ljudi - prvina Bogu i Jaganjcu. ⁵ U ustima se njihovim ne nađe laž; neporočni su.

Tri anđela

⁶ I vidjeh jednoga drugog anđela gdje leti vrh neba noseći vječno Evanđelje da ga navijesti svima koji prebivaju na zemlji - svakom narodu i plemenu i jeziku i puku, ⁷ te u sav glas govori: »Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas njegova suda! Poklonite se Onomu koji načini nebo i zemlju i more i izvore voda!« ⁸ I još jedan, drugi anđeo, dođe za njim govoreći: »Pade, pade Babilon veliki, koji je vinom srdžbe i svojega bluda opio sve narode!« ⁹ I opet jedan, treći anđeo, dođe za njim govoreći u sav glas: »Pokloni li se tko Zvijeri i njezinu liku, i primi žig na svoje čelo ili na ruku - ¹⁰ taj će piti od vina Božje srdžbe, nerazrijeđena, natočena u čašu gnjeva njegova. I bit će mučen u ognju i sumporu pred svetim anđelima i pred Jaganjcem. ¹¹ I dim se muke njihove uzdiže u vijeke vjekova; ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinu liku, i tko god primi žig s njezinim imenom.« ¹² U tome je ustrajnost svetih koji drže Božje zapovijedi i vjeru Isusovu. ¹³ I začuh glas s neba gdje govori: »Napiši! Blaženi mrtvi koji odsad umiru u Gospodinu. Da, govori Duh, neka počinu od napora svojih, jer prate ih njihova djela!«

Žetva zemaljska

¹⁴ I vidjeh, i gle: bijel oblak, i na oblaku gdje Netko sjedi nalik Sinu Čovječjemu; zlatan vijenac mu na glavi i britak srp u ruci. ¹⁵ I jedan drugi anđeo izađe iz hrama vičući jakim glasom Onomu koji sjedi na oblaku: »Zamahni svojim srpom i žanji, jer dođe čas žetve; dozrela je žetva zemaljska!« ¹⁶ I Onaj koji sjedi na oblaku spusti svoj srp na zemlju, te zemlja bi požnjevena. ¹⁷ Tada još jedan anđeo izađe iz nebeskoga hrama; i on ima britak srp! ¹⁸ I opet jedan anđeo, koji ima vlast nad ognjem, izađe od žrtvenika i jakim se glasom oglasi onomu sa srpom britkim, govoreći: »Zamahni svojim britkim srpom te otrgni grozdove sa zemaljskog trsa, jer mu grožđe već dozri!«^{[e] 19} I anđeo spusti svoj srp na zemlju te otrga zemaljski trs, a otrgano sasu u veliki tijesak Božje srdžbe. ²⁰ I tijesak bi izgažen izvan grada, te se iz tijeska izli krv konjima sve do uzda, tisuću i šesto stadija u daljinu.

Pjesma Mojsijeva i Jaganjčeva

15 I vidjeh drugi znamen na nebu, velik i čudesan: sedam anđela sa sedam posljednjih pošasti jer s njima se dovršuje Božja srdžba. ² I vidjeh kao neko stakleno more pomiješano s ognjem - i one koji pobijediše Zvijer i lik njezin i broj njezina imena gdje stoje na staklenom moru s Božjim citrama ³ te pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu:

Sedam plitica Božje srdžbe

⁵ I potom vidjeh, a to se na nebu otvori hram Šatora svjedočanstva! ⁶ A iz hrama izađe sedam anđela sa sedam pošasti; bijahu odjeveni u lan, čist i sjajan, a oko prsa opasani zlatnim pasom.^{[g] 7} Tada jedno od četiriju bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih plitica, punih srdžbe Boga koji živi u vijeke vjekova. ⁸ I hram se ispuni dimom slave Božje i njegove sile, te nitko nije mogao ući u hram sve dok se ne dovrši sedam pošasti sedmorice anđela.

16 I začuh jak glas gdje iz hrama govori sedmorici anđela: »Idite i izlijte sedam plitica Božje srdžbe na zemlju.« ² Tada prvi ode i izli svoju pliticu na zemlju, i izbije čir, zloćudan i odvratan, na ljudima koji imaju žig Zvijeri i klanjaju se njezinu liku.

³ A drugi izli svoju pliticu po moru, i ono postade krv kao u mrtvaca, i sve živo što je u moru izginu.

⁴ A treći izli svoju pliticu na rijeke i na izvore voda; i postadoše krv. ⁵ I začuh anđela voda gdje govori:

⁷ I začuh onoga od žrtvenika gdje govori: »Da, Gospodine, Bože Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!«

⁸ A četvrti izli svoju pliticu na sunce, kojem je dano da ljude oprži ognjem. ⁹ I velika pripeka oprži ljude te stadoše huliti na ime Boga koji ima vlast nad tim pošastima. I ne obratiše se da mu odaju slavu.

¹⁰ A peti izli svoju pliticu na prijestolje Zvijeri, i kraljevstvo joj se zamrači, te su jezike svoje izgrizali od muke ¹¹ i hulili na Boga nebeskoga zbog svojih muka i čireva. I ne obratiše se od svojih djela.

¹² A šesti izli svoju pliticu na veliku rijeku Eufrat, te njezina voda presahnu kako bi se pripravio put kraljevima s istoka sunčeva. ¹³ I vidjeh gdje iz usta Zmaja i iz usta Zvijeri i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri nečista duha, kao žabe. ¹⁴ To su, doista, đavolski zlodusi koji čine znamenja; koji odlaze kraljevima svega svijeta, da ih okupe na boj u veliki Dan Boga Svevladara.

¹⁵ »Evo dolazim kao kradljivac! Blažen je onaj tko bdije i čuva svoje haljine, da ne bi gol hodio i sramota mu se vidjela!«

¹⁶ I okupi ih na mjesto koje se na hebrejskom zove Harmagedon.

¹⁷ A sedmi izli svoju pliticu na zrak, te izađe jak glas iz hrama, od prijestolja, govoreći: »Svršeno je!«^{[h] 18} I nastadoše munje i glasovi i gromovi, i velik potres nastade kakva ne bje otkad je čovjek na zemlji - kakav li samo potres, tako velik! ¹⁹ I veliki se grad raspade na tri dijela, i gradovi se naroda srušiše. I spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dadne čašu vina svoje srdžbe i gnjeva. ²⁰ I svi se otoci ukloniše i gore više ne opstaše. ²¹ S neba se tad na ljude spusti velika tuča, teška kao talenat; a ljudi stadoše huliti na Boga zbog pošasti tuče, jer pošast njezina bje vrlo velika.