Beginning

Peta trublja

9 I peti anđeo zatrubi, te vidjeh zvijezdu gdje je s neba na zemlju pala; i dade joj se ključ od grotla Bezdana. ² Kad otvori grotlo Bezdana, iz grotla se uzvinu dim kao dim iz goleme peći te se od dima iz grotla zamračiše sunce i zrak. ³ A iz dima na zemlju izađoše skakavci, i dade im se moć kakvu već moć imaju zemaljski štipavci. ⁴ I bje im zapovjeđeno da ne naude travi zemaljskoj ni ikojem zelenilu, ni ikojem stablu, nego samo onim ljudima koji na čelima nemaju pečata Božjega. ⁵ I dade im se ne da ih ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci, a muka je njihova kao što je muka od štipavca kad ubode čovjeka. ⁶ U one će dane ljudi tražiti smrt, ali je zasigurno neće naći; i željet će umrijeti, ali smrt će ih izbjegavati. ⁷ A u skakavaca obličje nalik konjima pripravnima za boj; na glavama im nešto kao vijenci nalik zlatu, dok im lica kao lica ljudska; ⁸ kose im bijahu kao kose u žena, a njihovi zubi kao u lava. ⁹ I oklopi im bijahu kao oklopi željezni, a lepet njihovih krila kao štropot kola s mnogo konja što jure u boj; ¹⁰ imaju repove nalik štipavcima, i žalce - a u repovima im njihovim moć da ude ljudima pet mjeseci. ¹¹ Nad sobom imaju kralja, anđela Bezdana; na hebrejskom mu ime Abadon, a na grčkom Apolion. ¹² Prvi »jao« prođe. Evo, još dva »jao« dolaze poslije toga.

Šesta trublja

¹³ I šesti anđeo zatrubi, te začuh neki glas iz četiriju rogova zlatnoga žrtvenika, koji je pred Bogom,^{[a] 14} gdje govori šestom anđelu koji ima trublju: »Odriješi ona četiri anđela svezana na velikoj rijeci Eufratu.« ¹⁵ I bijahu odriješena četiri anđela, pripravna za taj sat i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. ¹⁶ A broj četa konjaničkih, začuh taj broj: dvije mirijade mirijada. ¹⁷ I ovako vidjeh u viđenju konje i njihove konjanike: imaju oklope ognjene, i plavetne i sumporne; glave konjima kao glave lavlje, a iz usta im izbija oganj, i dim i sumpor. ¹⁸ I trećina ljudi bi pomorena od ovih triju pošasti: od ognja i dima i sumpora što izbijaju iz njihovih usta. ¹⁹ Jer je snaga ovih konja u njihovim ustima i u njihovim repovima. Repovi su im doista bili nalik zmijama: imaju glave kojima ude.

²⁰ A preostali ljudi, koji ne bijahu pomoreni tim pošastima, ne obratiše se od djela svojih ruku, da se više ne klanjaju zlodusima ni idolima zlatnim i srebrnim i mjedenim i kamenim i drvenim, koji nit vidjeti mogu, nit čuti, nit hodati; ²¹ i ne obratiše se ni od svojih ubojstava, ni od svojih čaranja, ni od svojega bluda ni od svojih krađa.

Anđeo s malenim svitkom

10 I vidjeh jednoga drugog, snažnog anđela gdje silazi s neba zaogrnut oblakom i duga mu nad glavom; lice mu kao sunce, a noge kao ognjeni stupovi. ² U ruci držaše maleni svitak, rastvoren. I svoju desnu nogu stavi na more, a lijevu na zemlju, ³ te povika glasom jakim, kao kad lav riče. I kad povika, progovori sedam gromova svojom tutnjavom. ⁴ A kad sedam gromova progovori, krenuh da zapišem, ali začuh glas s neba gdje govori: »Zapečati to što reklo sedam gromova, i toga ne zapisuj.« ⁵ I anđeo, kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnicu prema nebu, ⁶ i zakle se Onim koji živi u vijeke vjekova, koji stvori nebo i ono što je na njemu, i zemlju i ono što je na njoj, i more i ono što je u njemu: »Vremena više neće biti! ⁷ Nego, u danima oglašavanja sedmoga anđela, kad krene da zatrubi, tada će se Tajna Božja dovršiti, kao što On to navijesti slugama svojim prorocima.« ⁸ I glas, koji začuh s neba, opet mi prozbori, govoreći: »Idi, uzmi otvoreni svitak iz ruke anđela koji stoji na moru i na zemlji.« ⁹ Otiđoh tad k anđelu rekavši mu da mi dade maleni svitak. A on mi reče: »Uzmi ga i pojedi! Zagorčat će ti utrobu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« ¹⁰ I uzeh maleni svitak iz ruke anđela te ga pojedoh; u ustima mi bijaše sladak kao med, a kad ga progutah, zagorči mi utrobu. ¹¹ Tada mi je rečeno: »Treba da opet prorokuješ o pucima i narodima i jezicima i mnogim kraljevima.«

Dva svjedoka

11 I dana mi je trska nalik štapu, te mi je rečeno: »Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i u njemu klanjatelje!^{[b] 2} A vanjsko dvorište hrama izuzmi i nemoj ga mjeriti, jer se dade poganima; oni će gaziti sveti grad četrdeset i dva mjeseca. ³ I dat ću dvojici svojih svjedoka da, odjeveni u kostrijet, proriču tisuću dvjesta i šezdeset dana. ⁴ Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarem zemlje. ⁵ Ako im tko hoće nauditi, iz njihovih usta izbije oganj i proždire njihove neprijatelje. I tko god im ushtjedne nauditi treba biti tako pogubljen. ⁶ Oni imaju vlast zatvoriti nebo, da kiša ne pada u danima njihova proricanja. Imaju i vlast nad vodama prometnuti ih u krv te udariti zemlju svakovrsnom pošasti kad god ushtjednu. ⁷ I kad dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zapodjenut će rat s njima, pobijediti ih i ubiti.

⁸ A njihova tjelesa leže na trgu velikoga grada, u duhovnom smislu nazvanog Sodoma i Egipat, gdje je i njihov Gospodin bio razapet. ⁹ Tri i pol dana ljudi iz svakoga puka i plemena i jezika i naroda gledaju njihova tjelesa i ne dopuštaju da ih se položi u grob. ¹⁰ Stanovnici zemlje tomu se raduju i vesele; jedni će drugima darove slati, jer su ta dva proroka namučila stanovnike zemaljske. ¹¹ Ali nakon tri i pol dana duh života od Boga uđe u njih, te oni stadoše na svoje noge. I veliki strah obuze one koji su ih promatrali. ¹² Tada začuše jaki glas s neba gdje govori: »Uzađite ovamo!« I uzađoše na nebo u oblaku, a njihovi su ih neprijatelji promatrali. ¹³ U taj čas nastade veliki potres i desetina se grada sruši, a u potresu pogibe sedam tisuća ljudi. A preostali se prestrašiše te dadoše slavu Bogu nebeskome. ¹⁴ Drugi »jao« prođe. Evo, treći »jao« dolazi ubrzo.

Sedma trublja

¹⁵ I sedmi anđeo zatrubi, te jaki glasovi odjeknuše na nebu i rekoše: »Kraljevstvo svijeta postade sad kraljevstvom Gospodina našega i Pomazanika njegova, i kraljevat će u vijeke vjekova.« ¹⁶ A dvadeset i četiri starješine, koji sjede pred Bogom na svojim prijestoljima, padoše ničice i pokloniše se Bogu, ¹⁷ govoreći:

¹⁹ I otvori se hram Božji što je na nebu, i u hramu se njegovu pokaza Kovčeg saveza njegova, te nastadoše munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika.

Žena i Zmaj

12 I veliki se znamen pokaza na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec ispod njezinih nogu, a vijenac od dvanaest zvijezda na njezinoj glavi. ² I trudna je, i viče trpeći trudove i muke rađanja. ³ Tad se pokaza drugi znamen na nebu, i gle: Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova, a na njegovim glavama sedam kruna; ⁴ rep njegov povuče trećinu nebeskih zvijezda i baci ih na zemlju. I Zmaj stajaše pred Ženom koja tek što ne rodi da joj, čim rodi, proždre Dijete. ⁵ I porodi sina, muško, koji će upravljati svim narodima željeznom palicom. I njezino Dijete bi odneseno k Bogu i njegovu prijestolju. ⁶ A Žena pobježe u pustinju, onamo gdje joj je Bog pripravio sklonište, da bude zbrinuta ondje tisuću dvjesta i šezdeset dana.

⁷ I nastade rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli morali su zaratiti sa Zmajem; Zmaj zaratova - i anđeli njegovi - ⁸ ali ne nadjača, niti se više za njih nađe mjesta na nebu. ⁹ I bi zbačen Zmaj veliki, Stara zmija, ona koju nazivaju Đavao i Sotona, Zavodnik cijeloga svijeta; zbačen bi na zemlju, i njegovi su anđeli zbačeni s njime. ¹⁰ I začuh na nebu jaki glas:

¹³ A kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja je porodila muško. ¹⁴ Ženi se tada dadoše dvoja krila velikoga orla kako bi odletjela u pustinju u svoje sklonište, gdje je, daleko od Zmije, bila zbrinuta jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena. ¹⁵ Tada Zmija izbaci iz svojih usta za Ženom vodu kao rijeku, kako bi je rijeka odnijela. ¹⁶ Ali zemlja pomože Ženi te otvori svoja usta i proguta rijeku koju Zmaj izbaci iz svojih usta. ¹⁷ I Zmaj se razgnjevi na Ženu te ode i zapodjenu rat s ostatkom njezina potomstva - s onima koji drže zapovijedi Božje i imaju svjedočanstvo Isusovo.

¹⁸ I stade na morski žal.^[c]