Beginning

Vjera

11 A vjera je sama opstojnost onoga čemu se nadamo, osvjedočenost o stvarnostima koje ne vidimo. ² Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.

³ Vjerom shvaćamo da su svjetovi riječju Božjom postavljeni, te tako ovo vidljivo ne postade iz ičega pojavnoga.

⁴ Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravednik, kad nad njegovim darovima Bog pÖsvjedoči - i, po njoj, premda mrtav, još govori.

⁵ Vjerom Henok bi prenesen da ne vidje smrti, 'i ne nađoše ga, jer ga prenese Bog'; doista, prije prenošenja primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu. ⁶ A bez vjere nemoguće je Njemu ugoditi, jer tko pristupa Bogu mora povjerovati da postoji i da je nagraditelj onima što ga traže.

⁷ Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bje vidljivo, sa strahopobožnošću sagradi korablju na spasenje svojega doma; time osudi svijet i postade baštinikom one pravednosti koja je po vjeri.

⁸ Vjerom Abraham, kad bi pozvan, posluša da ode na mjesto koje je imao primiti u baštinu; i ode ne znajući kamo ide. ⁹ Vjerom se naseli u obećanoj zemlji poput pridošlice u tuđini, obitavajući u šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja, ¹⁰ jer očekivaše grad s temeljima, čiji je tvorac i graditelj Bog.

¹¹ Vjerom i sama Sara, koja bijaše neplodna, unatoč vremešnoj dobi zadobi moć da začne potomstvo, jer je vjernim prosudila Onoga koji dade obećanje. ¹² I zato od jednoga, i to obamrla, izniknuše mnogobrojni poput zvijezda na nebu i poput pijeska nebrojena na obali morskoj.

¹³ Svi oni u vjeri pomriješe ne primivši obećanja, već ih samo izdaleka vidješe i pozdraviše, te priznaše da su stranci i doseljenici na zemlji. ¹⁴ Jer oni koji tako govore očituju da domovinu traže; ¹⁵ a da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena vratiti se. ¹⁶ No oni sad teže za boljom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazvati se njihovim Bogom - jer im je pripravio grad.

¹⁷ Vjerom je Abraham, kad bi kušan, prinio Izaka, i taj koji jedinca stade prinositi jest onaj koji je primio obećanja; ¹⁸ kome bi rečeno: »Po Izaku će ti se nazivati potomstvo.« ¹⁹ Smatrao je da Bog može i od mrtvih uskrisiti te ga zato, kao znamen, ponovno zadobi.

²⁰ Vjerom i u pogledu budućih stvari blagoslovi Izak Jakova i Ezava. ²¹ Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba Josipova sina te se pokloni duboko, oslonjen na vrh svojega štapa. ²² Vjerom se Josip, na umoru, spomenu onoga o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.

²³ Vjerom Mojsija, netom rođena, sakriše njegovi roditelji tri mjeseca, jer vidješe kako je djetešce milo i ne pobojahu se kraljeve naredbe. ²⁴ Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom faraonove kćeri. ²⁵ Odabra biti zlostavljan s narodom Božjim radije negoli se časovito odati grješnome užitku. ²⁶ Porugu je Pomazanikovu smatrao većim bogatstvom od egipatskoga blaga, jer se usredotočio na nagradu. ²⁷ Vjerom ostavi Egipat ne bojeći se kraljeve srdžbe; ustrajao je, jer je gledao na Nevidljivoga. ²⁸ Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne njihovih prvenaca. ²⁹ Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhom tlu, a kad Egipćani to pokušaše, utopiše se. ³⁰ Vjerom padoše zidine jerihonske nakon sedmodnevnoga ophoda. ³¹ Vjerom bludnica Rahaba ne propade zajedno s onima nepokornima, jer s mirom primi uhode.

³² I što bih još rekao? Nedostajat će mi vremena budem li pripovijedao o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davidu, pa Samuelu i prorocima, ³³ koji po vjeri svladaše kraljevstva, odjelotvoriše pravednost, stekoše obećanja, zatvoriše usta lavovima, ³⁴ pogasiše jarost ognja, izbjegoše oštrici mača, od slabosti - ojačaše, postadoše jaki u boju, rastjeraše tabore tuđinaca. ³⁵ Neke žene primiše natrag svoje mrtve uskrsnućem. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja, kako bi zadobili bolje uskrsnuće. ³⁶ Drugi opet iskusiše izrugivanja i bičeve, te još okove i tamnicu; ³⁷ kamenovani, raspiljeni, pogubljeni oštricom mača, hodili su naokolo u ovčjim runima, u kozjim kožama; u oskudici, pritiješnjeni, zlostavljani^{[a] 38} - oni kojih svijet ne bijaše dostojan - lutajući po pustinjama i gorama i pećinama i pukotinama zemaljskim.

³⁹ I svi oni po vjeri primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano, ⁴⁰ jer je Bog za nas predvidio nešto bolje: da ne budu bez nas privedeni k savršenstvu.

Gospodnje odgajanje

12 Zato dakle i mi, budući okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh što nas tako lako zaplete te s ustrajnošću trčimo u borbu što je pred nama, ² upirući pogled u Začetnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji poradi radosti što je stajala pred njim podnese križ i prezrevši sramotu sjedi zdesna prijestolju Božjemu. ³ Doista, razmotrite pomno njega, koji je toliko protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, kako ne biste sustali te klonuli duhom.

⁴ U svojoj borbi suprot grijehu još se niste oduprijeli do krvi, ⁵ i posvema ste zaboravili opomenu koja vam se govori kao sinovima:

⁷ Poradi odgajanja izdržite; kao sa sinovima Bog s vama postupa. Jer kojega sina otac ne odgaja? ⁸ Ako li ste bez odgajanja, u kojemu su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne sinovi. ⁹ Osim toga, imali smo tjelesne očeve za odgojitelje i poštivali ih; nećemo li se mnogo više Ocu duhova podređivati te živjeti? ¹⁰ Jer oni su nas za nešto malo dana odgajali kako im se činilo, a On - nama na boljitak, da budemo dionici njegove svetosti. ¹¹ Doduše, nijedno se odgajanje za sada ne čini da je na radost, nego na žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. ¹² Zato »uspravite ruke klonule i koljena klecava«, ¹³ »poravnajte staze za noge svoje«, da se hromo ne iščaši, nego radije da ozdravi.

Težiti miru i posvećenju

¹⁴ Težite miru sa svima i posvećenju bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina. ¹⁵ Pripazite da tko ne ostane bez milosti Božje, da kakav gorki korijen ne iznikne te donese nemir i zarazi mnoge; ¹⁶ da tko ne postane bludnik ili bezbožnik kao Ezav, koji za jedan obrok »proda svoje prvorodstvo«. ¹⁷ Jer znate kako je poslije, kad je htio baštiniti taj blagoslov, bio odbačen, jer nije našao mogućnosti promjene, premda ju je sa suzama tražio. ¹⁸ Doista, niste pristupili nečemu opipljivu, ni rasplamtjelu ognju, ni tmini i mrklini, ni vihoru,^{[b] 19} ni ječanju trublje i buci riječi - tako da oni što su slušali zaiskaše da im se riječ više ne kazuje, ²⁰ jer nisu podnosili naredbe: »Ako se i životinja dotakne gore, neka se kamenuje!« ²¹ I tako strahotan bijaše taj prizor da Mojsije reče: »Strah me je i dršćem.« ²² Ali vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskome i nebrojenim tisućama anđela, svečanu skupu ²³ i zboru prvorođenaca zapisanih na nebesima, i Bogu, sucu sviju, i dusima savršenih pravednika, ²⁴ i Posredniku novoga Saveza, Isusu, i krvi škropljeničkoj koja kazuje više od Abelove.

²⁵ Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori. Jer ako nisu umaknuli oni koji odbiše onoga koji je na zemlji davao upute, kako li ćemo tek mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa! ²⁶ Njegov glas tada uzdrma zemlju, a sada daje obećanje govoreći: »Još ću jednom ja potresti ne samo zemlju nego i nebo.« ²⁷ Ono »još jednom« ukazuje na promjenu onog uzdrmanoga, kao tvorevine, da ostane ono neuzdrmljivo. ²⁸ Budući da primamo neuzdrmljivo kraljevstvo, iskažimo zahvalnost po kojoj Bogu služimo kako je Njemu ugodno, s bogobojaznošću i strahopoštovanjem. ²⁹ Tĺ doista, Bog naš je »oganj što proždire«.

Vjerničko življenje

13 Bratoljublje neka je trajno! ² I ne zaboravljajte gostoljublja, jer njime su neki, ne znajući, ugostili anđele. ³ Sjećajte se sužnjeva kao da ste s njima zasužnjeni; zlostavljanih - kao i sami što ste u tijelu! ⁴ Ženidba neka je časna u sviju i postelja neokaljana, jer bludnicima i preljubnicima sudit će Bog. ⁵ Ne živite kao srebroljupci, budite zadovoljni onim što imate, jer On je rekao: »Nipošto te neću ostaviti, nipošto te neću napustiti!« ⁶ Mi stoga možemo s pouzdanjem reći:

⁷ Sjećajte se svojih predstojnika koji su vam navješćivali riječ Božju; promatrajući ishod njihova življenja, nasljedujte njihovu vjeru. ⁸ Isus Krist jučer i danas isti je - i navijek. ⁹ Ne povodite se za različnim i tuđim naucima. Doista, bolje je utvrđivati srce milošću, a ne jelima koja nisu koristila onima što su po njima živjeli. ¹⁰ Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora, ¹¹ jer se tijela onih životinja, čiju krv velesvećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju izvan tabora. ¹² Zato je i Isus, da bi posvetio narod svojom krvlju, trpio izvan vrata. ¹³ Stoga izađimo k njemu izvan tabora noseći njegovu porugu ¹⁴ jer ovdje nemamo trajnoga grada, nego tražimo onaj budući. ¹⁵ Po njemu dakle stalno prinosimo Bogu žrtvu zahvalnicu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. ¹⁶ A dobročinstva i zajedništva ne zaboravljajte, jer takvim se žrtvama ugađa Bogu.

¹⁷ Budite poslušni svojim predstojnicima i podložni, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; kako bi oni to činili s radošću, a ne uzdišući, jer vam to ne bi bilo korisno.

¹⁸ Molite za nas! Tĺ uvjereni smo da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro vladati. ¹⁹ A osobito vas molim da to učinite kako bih vam se što brže vratio.

Završni zaziv

Pozdrav i blagoslov

²² Molim vas pak, braćo, da podnesete ovu riječ ohrabrenja: ta i ukratko vam je napisah. ²³ Znajte da je oslobođen naš brat Timotej. S njim ću vas, ako brzo dođe, pohoditi. ²⁴ Pozdravite sve svoje predstojnike i sve svete. Pozdravljaju vas ovi iz Italije. ²⁵ Milost sa svima vama.^[d]