Beginning

Naslov i pozdrav

1 Pavao, Silvan i Timotej crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir!^[a]

Zahvala Bogu za Solunjane

² Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas, spominjući vas u svojim molitvama, neprestance ³ se sjećajući vašeg djela vjere i truda ljubavi i postojanosti nade u Gospodina našega Isusa Krista pred Bogom i Ocem našim, ⁴ znajući, od Boga ljubljena braćo, za izabranje vaše; ⁵ jer naše Evanđelje nije došlo k vama samo u riječi nego i u sili i u Duhu Svetome, i s punim uvjerenjem, kao što znate kakvi smo među vama zarad vas bili. ⁶ I vi ste postali nasljedovatelji naši i Gospodnji, prihvativši Riječ u nevolji mnogoj, s radošću Duha Svetoga, ⁷ te tako postadoste uzor svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. ⁸ Doista, od vas je riječ Gospodnja odjeknula ne samo u Makedoniji i Ahaji nego se vaša vjera u Boga i na svako mjesto proširila - te tako nema ni potrebe da o tome govorimo. ⁹ Jer oni sami o nama izvješćuju na kakav smo doček naišli kod vas i kako se od idola k Bogu obratiste, da služite Bogu živomu i istinskomu, ¹⁰ i iščekujete s nebesa njegova Sina, koga On uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.

Pavlova služba u Solunu

2 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio zaludan. ² Premda, kao što znate, prethodno štošta pretrpjesmo i bijasmo zlostavljani u Filipima, uz tešku borbu odvažismo vam se, u Bogu našemu, navješćivati Evanđelje Božje. ³ Doista, naše ohrabrivanje nije iz zablude, niti je iz nečistote, niti je iz prijevare; ⁴ nego, kao što nas je Bog smatrao valjanima da nam povjeri Evanđelje, tako govorimo - ne kao oni koji nastoje ugoditi ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. ⁵ Jer nikada, kao što znate, ne nastupismo ni laskavom riječju, ni pritajenom pohlepom - Bog je svjedok - ⁶ niti smo od ljudi tražili slave - ni od vas, ni od drugih - ⁷ premda smo vam mogli nametnuti svoj ugled, kao apostoli Kristovi. Naprotiv, bijasmo dječica među vama. Kao što majka hrani i njeguje svoju djecu,^{[b] 8} tako vam, ispunjeni ljubavlju prema vama, htjedosmo udijeliti ne samo Evanđelje Božje nego i svoje duše, jer ste nam omiljeli. ⁹ Sjećate se, doista, braćo, našega truda i muke: noću i danju radeći - da ne bismo koga od vas opteretili - propovijedali smo vam Evanđelje Božje. ¹⁰ Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto i pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. ¹¹ Kao što znate, svakoga smo od vas, kao otac svoju djecu, ¹² hrabrili i tješili i zahtijevali da živite dostojno Boga koji vas poziva u svoje kraljevstvo i slavu.

¹³ I mi neprestance zahvaljujemo Bogu i zato što primivši od nas riječ poruke Božje prihvatiste ju ne kao riječ ljudsku, nego - kao što uistinu i jest - riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. ¹⁴ Vi, braćo, doista postadoste nasljedovatelji Božjih crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi pretrpjeste od svojih sunarodnjaka isto kao i oni od Židova, ¹⁵ koji su ubili i Gospodina Isusa i proroke, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i suprote se svim ljudima^{[c] 16} priječeći nam navješćivati poganima da se spase, dopunjujući uvijek grijehe svoje. Ali se na njih konačno sručio gnjev Božji.

Pavlova čežnja za ponovnim susretom

¹⁷ A mi, braćo, odijeljeni od vas zakratko - licem, ne srcem - u svojoj velikoj čežnji još više pohitasmo da ugledamo vaše lice. ¹⁸ Jer smo htjeli doći k vama - a ja, Pavao, i jedanput, i dvaput - no Sotona nas spriječi. ¹⁹ Jer što je naša nada ili radost ili vijenac dični pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? ²⁰ Jer vi ste naša slava i radost.

Radosne vijesti iz Soluna

3 Zato, ne mogavši više izdržati, odlučismo ostati u Ateni sami, ² i poslasmo Timoteja, našega brata i suradnika Božjega u Evanđelju Kristovu, da vas utvrdi i ohrabri u vašoj vjeri,^{[d] 3} da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama, jer i sami znate da smo za to određeni. ⁴ Doista, kad smo i bili kod vas, unaprijed smo vam kazivali da nam ima trpjeti, što se - kako znate - i dogodilo. ⁵ Stoga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas nije možda iskušao iskušavatelj te naš trud postao zaludan.

⁶ A sada, kad se Timotej od vas k nama vratio i javio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi te da nas se uvijek rado sjećate i čeznete nas vidjeti kao i mi vas - ⁷ zbog toga smo, braćo, po vašoj vjeri, utješeni vama uza svu svoju tjeskobu i nevolju; ⁸ jer sada, kada ste vi postojani u Gospodinu, mi živimo! ⁹ Doista, kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se poradi vas radujemo pred svojim Bogom, ¹⁰ noću i danju najusrdnije moleći da ugledamo vaše lice i nadopunimo ono što nedostaje vašoj vjeri? ¹¹ A neka bi sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put k vama! ¹² Neka bi pak vama Gospodin dao da ljubavlju rastete i izobilujete, jedni prema drugima i prema svima, kao i mi prema vama, ¹³ te tako utvrdio vaša srca da budu besprijekorna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa sa svim svojim svetima. Amen.^[e]

Kako živjeti i Bogu ugoditi

4 Najposlije, braćo, molimo vas i preklinjemo u Gospodinu Isusu da - kao što primiste od nas kako vam treba živjeti i Bogu ugoditi, a kako vi i živite - sve više u tome napredujete. ² Jer, znate kakve vam upute dadosmo u Gospodinu Isusu. ³ Doista, ovo je volja Božja, vaše posvećenje: da se suzdržavate od bludnosti, ⁴ da svaki od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i časti ⁵ - ne u strastvenoj požudi kao pogani koji ne poznaju Boga - ⁶ pa u tomu ne oštećivati i ne iskorištavati svojega brata, jer je Gospodin osvetnik za sve to, kao što vam i prije rekosmo i posvjedočismo. ⁷ Jer nas Bog ne pozva na nečistotu, nego na svetost. ⁸ Zato dakle onaj koji to odbacuje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga koji vam i udjeljuje Duha svojega Svetoga.^{[f] 9} Što se pak bratoljublja tiče, nije vam potrebno pisati, jer ste i sami od Boga poučeni jedni druge ljubiti, ¹⁰ a što doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Ali vas ohrabrujemo, braćo, da u tome sve više napredujete. ¹¹ I gorljivo nastojte živjeti mirno, svoje činiti te svojim vlastitim rukama raditi - kao što vam zapovjedismo - ¹² kako biste se ponašali pristojno prema onima vani i ni od koga ne zavisili.

Dolazak Gospodnji i uskrsnuće umrlih

¹³ Ne želimo da budete u neznanju, braćo, o pokojnicima, da se ne žalostite kao ostali koji nemaju nade. ¹⁴ Jer ako vjerujemo da Isus umrije i uskrsnu, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu dovesti zajedno s njime. ¹⁵ Doista, po Gospodnjoj vam riječi ovo kazujemo: mi živi, preostali za dolazak Gospodnji, zasigurno nećemo preteći pokojnike, ¹⁶ jer sam će Gospodin - na glasnu zapovijed, na arkanđelov glas, na zaziv Božje trublje - sići s neba - i umrli u Kristu prvi će uskrsnuti. ¹⁷ Zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. ¹⁸ Stoga ohrabrujte jedni druge ovim riječima!

Dan Gospodnji dolazi

5 Što se pak tiče vremena i časa, nije vam, braćo, potrebno pisati, ² jer i sami točno znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac noću. ³ Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zateći će ih tada iznenadna propast, kao trudovi trudnicu, i zasigurno joj neće izbjeći. ⁴ Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas taj dan iznenadio kao kradljivac, ⁵ jer vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Nismo ni od noći ni od tame. ⁶ Ne spavajmo dakle kao ostali, nego bdijmo i budimo trijezni, ⁷ jer oni koji spavaju, spavaju noću, i koji se opijaju, opijaju se noću. ⁸ A mi koji smo od dana trijezni budimo, obucimo oklop vjere i ljubavi te kacigu spasonosne nade. ⁹ Ta Bog nas ne odredi za gnjev, nego za postignuće spasenja po Gospodinu našemu Isusu Kristu, ¹⁰ koji umrije za nas da, bdjeli ili spavali, zajedno s njime živimo. ¹¹ Zato, ohrabrujte jedni druge i izgrađujte jedan drugoga, kao što i činite.

Biti dobri prema svima

¹² A molimo vas, braćo, da priznate one koji se trude među vama, a koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas. ¹³ Cijenite ih nadasve u ljubavi zbog njihova djela.

Budite u miru među sobom. ¹⁴ Preklinjemo vas pak, braćo, opominjite nemarne, potičite malodušne, pridržavajte slabe, budite strpljivi sa svima. ¹⁵ Pazite da tko komu ne uzvrati zlo za zlo, nego uvijek promičite dobro i jedni prema drugima i prema svima. ¹⁶ Uvijek se radujte. ¹⁷ Molite bez prestanka. ¹⁸ U svemu zahvaljujte, jer je to volja Božja za vas u Kristu Isusu. ¹⁹ Duha ne gasite. ²⁰ Proroštva ne prezirite. ²¹ Sve preispitujte, a dobra se držite. ²² Od svake se pojave zla uklanjajte!

Blagoslov i pozdrav

²³ A sam Bog mira posvema vas posvetio, i vi se potpuno - duh i duša i tijelo - sačuvali besprijekornima o dolasku Gospodina našega Isusa Krista. ²⁴ Vjeran je Onaj tko vas poziva; On će to i učiniti.

²⁵ Braćo, molite i za nas. ²⁶ Pozdravite svu braću svetim cjelovom. ²⁷ Zaklinjem vas Gospodinom da se ova poslanica pročita svoj braći.

²⁸ Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama!^[g]