Beginning

Naslov i pozdrav

1 Pavao, apostol - ne od ljudi, niti po čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga od mrtvih uskrisi, ² i sva braća koja su sa mnom - crkvama u Galaciji. ³ Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, ⁴ koji sebe dade za naše grijehe, da nas izbavi iz sadašnjega opakog doba, po volji Boga i Oca našega, ⁵ komu slava u vijeke vjekova! Amen.

Ne postoji drugo evanđelje

⁶ Čudim se što se od Onoga koji vas pozva u Kristovu milost tako brzo preobraćate na neko drugo evanđelje,^{[a] 7} koje i ne postoji. Postoje samo neki drugi koji vas uznemiruju i žele izvrnuti Evanđelje Kristovo. ⁸ Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao evanđelje protivno onome koje vam mi navijestismo, proklet neka je! ⁹ Kao što sam već prije rekao, sad ponovno kažem: navješćuje li vam tko evanđelje protivno onom koje primiste, neka je proklet! ¹⁰ Nastojim li sad, naime, pridobiti ljude ili Boga? Ili tražim da ljudima ugodim? Kad bih još ljudima ugađao, ne bih bio sluga Kristov.

Pavao - od Boga pozvan i odvojen

¹¹ Obznanjujem vam, doista, braćo, da Evanđelje koje navijestih nije od ljudi - ¹² jer ga ja ne primih ili naučih od čovjeka, nego po otkrivenju Isusa Krista. ¹³ Čuli ste, naime, za moje negdašnje ponašanje u židovstvu, kako sam odveć progonio crkvu Božju i pokušavao je zatrijeti, ¹⁴ te kako sam napredovao u židovstvu iznad mnogih vršnjaka u svojem narodu, jer sam bio krajnje revan za otačke predaje. ¹⁵ Ali kad se svidje Bogu - Onomu koji me odvoji od utrobe majke moje i pozva svojom milošću -^{[b] 16} otkriti u meni svojega Sina da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju, ¹⁷ niti uzađoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego otiđoh u Arabiju, i opet se vratih u Damask. ¹⁸ Istom poslije tri godine uzađoh u Jeruzalem upoznati Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. ¹⁹ Od apostola pak ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, Gospodnjega brata. ²⁰ A ono što vam pišem, evo pred Bogom tvrdim: ne lažem. ²¹ Zatim dođoh u sirijske i cilicijske krajeve. ²² Po viđenju pak bijah nepoznat judejskim crkvama u Kristu. ²³ One jedino bijahu čule: »Naš negdašnji progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć zatirao.« ²⁴ I slavile su Boga zbog mene.

Pavao u Jeruzalemu

2 Zatim nakon četrnaest godina uzađoh opet u Jeruzalem s Barnabom. Sa sobom povedoh i Tita. ² A uzađoh po otkrivenju i izložih im - nasamo onim uglednijima - Evanđelje koje propovijedam poganima, da ne bih možebit, ili da nisam, trčao zalud. ³ Pa ni Tit, koji bijaše sa mnom, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se. ⁴ A sve zbog uljeza, lažne braće, što se ušuljaše da uhode slobodu koju imamo u Kristu Isusu, da nas porobe. ⁵ Njima ni za časak ne iskazasmo pokornosti, kako bi istina Evanđelja kod vas ostala. ⁶ A od onih za koje se smatra da su nešto - kakvi god negda bili nije mi do toga, Bog se ne osvrće na čovjekovu vanjštinu - ti mi uglednici doista nisu ništa dometnuli. ⁷ Nego, naprotiv, videći da mi je povjereno Evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane ⁸ - jer Onaj koji je djelovao po Petru u apostolstvu za obrezane, djelovao je i po meni za pogane - ⁹ i, prepoznavši danu mi milost, Jakov i Kefa i Ivan, koje smatraju stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo k poganima, a oni k obrezanima. ¹⁰ Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.

U Antiohiji

¹¹ A kad Kefa dođe u Antiohiju, u lice mu se suprotstavih, doista je zavrijedio osudu: ¹² jer prije no što će doći neki od Jakova blagovao je zajedno s poganima, a kad oni dođoše, povlačio se i odvajao od njih bojeći se onih iz obrezanja. ¹³ Njemu se prijetvorno pridružiše i ostali Židovi, tako da je i Barnaba bio zaveden njihovom prijetvornošću.

¹⁴ Ali kad vidjeh da ne hode pravo, po istini Evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, koji si Židov, živiš poganski, a ne židovski, kako možeš prisiljavati pogane da žive židovski?« ¹⁵ Mi, po naravi Židovi a ne grješnici iz poganstva, ¹⁶ znamo: čovjek nije opravdan djelima Zakona, akoli ne po vjeri Isusa Krista; zato i mi u Krista Isusa uzvjerovasmo da bismo bili opravdani vjerom Kristovom, a ne djelima Zakona - budući da djelima Zakona nitko neće biti opravdan. ¹⁷ Ako se pak, tražeći da se opravdamo u Kristu, pokažemo i sami grješnici, nije li onda Krist poslužitelj grijeha? Nipošto! ¹⁸ Jer ako ponovno gradim ono što razvalih, pokazujem da sam prijestupnik. ¹⁹ Doista: Zakonom ja Zakonu umrijeh - da bih živio Bogu. S Kristom sam raspet; ²⁰ živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim u vjeri Sinu Božjemu koji me je ljubio i samoga sebe za mene predao. ²¹ Ne dokidam milost Božju, jer ako je pravednost po Zakonu, onda Krist umrije nizašto.

Vjera i djela Zakona

3 O nerazumni Galaćani! Tko li opčini vas pred čijim je očima Isus Krist bio ocrtan kao raspeti? ² Od vas želim doznati samo ovo: primiste li Duha po djelima Zakona ili vjerom u poruku? ³ Tako li ste nerazumni? Započeli ste u Duhu, pa zar da sada u tijelu dovršite? ⁴ Toliko li ste toga pretrpjeli zalud? A kad bi doista bilo zalud! ⁵ Onaj dakle koji vam Duha pribavlja i koji među vama čini silna djela - je li to po djelima Zakona ili po vjeri u poruku? ⁶ Kao što Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost, ⁷ tako i vi shvatite: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. ⁸ A Pismo - predvidjevši da će Bog vjerom pogane opravdati - unaprijed navijesti Abrahamu: »U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi!« ⁹ Tako su oni od vjere blagoslovljeni s vjernikom Abrahamom.

¹⁰ Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Jer je pisano: »Proklet svaki koji ne ustraje u svemu što je napisano u knjizi Zakona, da to izvrši.« ¹¹ A da se po Zakonu nitko ne opravdava pred Bogom, jasno je jer: »Pravednik će od vjere živjeti.« ¹² Zakon pak nije od vjere, već: »Tko ga vrši, živjet će po njemu.«

Krist - otkupitelj od prokletstva Zakona

¹³ Krist nas otkupi od prokletstva Zakona za nas postavši prokletstvom - ta pisano je: »Proklet svaki koji visi na drvetu« - ¹⁴ da bi Abrahamov blagoslov, u Kristu Isusu, na pogane došao i da bismo po vjeri primili obećanje Duha. ¹⁵ Braćo, po ljudsku govorim: i ljudski valjan savez nitko ne poništava ili mu što dodaje. ¹⁶ A ova su obećanja izrečena Abrahamu i njegovu potomstvu. Ne kaže: 'i potomstvima', kao o mnogima, nego kao o jednomu: »i potomstvu tvojemu«; to je Krist. ¹⁷ Hoću reći ovo: Zakon koji je nastao četiri stotine i trideset godina kasnije ne može dokinuti Saveza prethodno potvrđenog od Boga, te tako obesnažiti obećanje. ¹⁸ Jer ako je baština od Zakona, onda više nije od obećanja. Ali je Bog Abrahama obdario po obećanju.

Čemu Zakon?

¹⁹ Čemu onda Zakon? On bi pridodan zbog prekršaja dok ne dođe potomstvo kojemu je obećanje dano; priopćen je po anđelima, rukom posrednika. ²⁰ Gdje je pak samo jedan, nema posrednika. A Bog je jedan.

²¹ Zakon dakle nasuprot obećanjima Božjim? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista dolazila od Zakona.^{[c] 22} Ali Pismo sve zatvori pod grijeh da se, vjerom Isusa Krista, obećanje dadne onima koji vjeruju. ²³ Prije dolaska vjere, pod Zakonom čuvani, bijasmo zatvoreni - za vjeru koja se imala otkriti. ²⁴ Tako je Zakon postao naš pratitelj do Krista, da bismo vjerom bili opravdani. ²⁵ A s dolaskom vjere, nismo više pod pratiteljem. ²⁶ Doista, svi ste sinovi Božji po vjeri u Kristu Isusu; ²⁷ jer koji ste u Krista kršteni, Krista zaodjenuste. ²⁸ Nema više Židova ili Grka, nema više roba ili slobodnjaka, nema više muška ili ženska, jer ste vi svi jedno u Kristu Isusu. ²⁹ Ako ste pak Kristovi, onda ste potomstvo Abrahamovo, baštinici po obećanju.