Beginning

Pavlova obrana svoje službe

10 A sam ja, Pavao, molim vas blagošću i blagonaklonošću Kristovom - ja koji sam »ponizan« kad sam licem pred vama, a »odvažan« prema vama kad odem - ² tražim da, kada dođem, ne moram biti odvažan s uvjerenjem kojim se mislim odvažiti protiv onih koji misle da mi po tijelu živimo. ³ Doista, u tijelu živimo, ali po tijelu ne vojujemo, ⁴ jer oružje našeg vojevanja nije tjelesno, nego je snažno Bogu za rušenje utvrda, rušeći mudrovanja ⁵ i svaku uznositost koja se podiže protiv spoznaje Boga, te zarobljujući svaki um na poslušnost Kristu - ⁶ pripravni kazniti svaku neposlušnost čim vaša poslušnost bude savršena.

⁷ Gledate ono što je pred očima. Ako je tko uvjeren da je Kristov, neka sam opet promisli ovo: kako je on Kristov tako smo i mi. ⁸ Jer kad bih se i više dičio našom vlašću, koju nam Gospodin dade za vašu izgradnju a ne za rušenje, ne bih se postidio. ⁹ Samo da ne bi izgledalo kao da vas poslanicama zastrašujem! ¹⁰ »Jer poslanice su, kaže, stroge i snažne, a osobna mu je pojava slabašna i riječ bezvrijedna.« ¹¹ Takav neka promisli ovo: kakvi smo riječju u poslanicama kad smo odsutni, takvi smo i djelom kad smo prisutni. ¹² Jer se ne usuđujemo svrstati ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju. Ali takvi koji sebe sa sobom mjere i sebe sa sobom uspoređuju nisu razumni. ¹³ A mi se nećemo prekomjerno dičiti, nego po mjeri, mjerilu koje nam Bog dodijeli kao mjeru: dosegnuti čak i vas. ¹⁴ Jer mi se ne protežemo preko svojega, kao da nismo dosegnuli do vas, jer čak i do vas stigosmo u Evanđelju Kristovu. ¹⁵ Niti se prekomjerno dičimo tuđim naporima, nego imajući nadu da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama - prema našem mjerilu - i mi narasti u izobilje, ¹⁶ te preko vaših granica navijestiti Evanđelje, a ne dičiti se onim što je već učinjeno na tuđem području. ¹⁷ »Tko se pak diči, neka se u Gospodinu diči.« ¹⁸ Jer nije priznat onaj tko sebe samoga preporučuje, nego onaj koga preporučuje Gospodin.

Pavao nije manji od 'nad-apostola'

11 Kad biste bar podnijeli nešto malo moga bezumlja! Pa i podnesite me! ² Jer sam ljubomoran na vas Božjom ljubomorom; doista, obećah vas jednomu mužu, da vas kao čistu djevicu privedem Kristu. ³ Ali se bojim da se nekako ne bi, kao što zmija zavede Evu svojom lukavošću, i misli vaše pokvarile i odvratile od jednostavnosti i čistote prema Kristu.^{[a] 4} Jer ako tko dođe i drugoga Isusa propovijeda, kojega mi nismo propovijedali, ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili, ili drugo evanđelje, koje niste primili, lijepo ga podnosite. ⁵ Smatram, naime, da ni u čemu nisam manji od »nad-apostola«. ⁶ Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju, nego vam ga u svemu i na svaki način očitovasmo. ⁷ Počinih li grijeh sebe ponizujući, da biste se vi uzvisili, kada sam vam besplatno navješćivao Božje Evanđelje? ⁸ Druge crkve oplijenih uzimajući plaću - za službu vama. ⁹ I dok sam bio kod vas i oskudijevao, nikomu nisam bio na teret. Jer moju oskudicu namiriše braća koja dođoše iz Makedonije, te sam se u svemu čuvao i čuvat ću se da vam ne budem na teret. ¹⁰ Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale neće oduzeti u ahajskim krajevima! ¹¹ Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog zna! ¹² A što činim to ću i činiti, da osujetim priliku onima koji iščekuju priliku da bi ih se u onome čime se diče smatralo jednakima s nama. ¹³ Jer su takvi lažni apostoli, nepošteni radnici, koji se prerušuju u apostole Kristove. ¹⁴ A nije ni čudo, jer se i sam Sotona prerušuje u anđela svjetla. ¹⁵ Nije dakle ništa osobito ako se i njegovi poslužitelji prerušuju kao poslužitelji pravednosti, kojima će svršetak biti prema njihovim djelima.

Dičiti se svojim slabostima

¹⁶ Opet kažem: neka me nitko ne smatra bezumnim! Ako li pak ne, i kao bezumna me primite, da se i ja nešto malo prodičim. ¹⁷ Što govorim, ne govorim po Gospodinu, nego kao u bezumlju, u ovom hvalisavu uvjerenju. ¹⁸ Budući da se mnogi diče po tijelu, i ja ću se dičiti. ¹⁹ Jer rado podnosite bezumne, vi koji ste tako mudri! ²⁰ Doista, podnosite ako vas tko porobljuje, ako vas tko proždire, ako vas tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu udara. ²¹ Na sramotu govorim; bili smo, naime, slabi. Ali čime god se tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - i ja se osmjeljujem! ²² Jesu li Hebreji? I ja sam! Jesu li Izraelci? I ja sam! Potomci su Abrahamovi? I ja sam! ²³ Jesu li poslužitelji Kristovi? Kao lud govorim: ja sam još više! Više sam se trudio, više bio u tamnicama, preko mjere pod udarcima, često u smrtnim pogiblima. ²⁴ Pet puta od Židova primih po četrdeset manje jedan udarac. ²⁵ Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput brodolom doživio te noć i dan proveo na bezdanoj pučini; ²⁶ na čestim putovanjima, u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće; ²⁷ u trudu i muci, u čestim bdjenjima, u gladi i žeđi, u čestim postovima, u studeni i golotinji. ²⁸ Osim toga, uza drugo, pod svakodnevnim sam teretom brige za sve crkve. ²⁹ Tko je slab, a ja da nisam slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne gorim? ³⁰ Treba li se dičiti, dičit ću se svojim slabostima. ³¹ Bog i Otac Gospodina Isusa - koji je blagoslovljen u vjekove - zna da ne lažem. ³² U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski kako bi me uhvatio,^{[b] 33} ali me kroz prozor u zidu spustiše u košari te umakoh njegovim rukama.

Kad sam slab, tada sam silan

12 Treba se dičiti. Ne koristi doduše, no prelazim na viđenja i otkrivenja Gospodnja. ² Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - je li u tijelu, ne znam; je li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj bi odnesen do trećeg neba. ³ I znam da je taj čovjek - je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna - ⁴ bio odnesen u raj i čuo neizrecive riječi, koje čovjeku nije dopušteno izreći.

⁵ Time ću se dičiti, dok se sobom neću dičiti, osim svojim slabostima. ⁶ Doista, ako bih se i htio dičiti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu govorio. Ali se suzdržavam, kako tko ne bi o meni pomislio više od onoga što na meni vidi ili što od mene čuje, ⁷ i zbog izuzetnosti otkrivenja. Stoga, da se ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara kako se ne bih uzoholio.^{[c] 8} Zbog toga sam triput molio Gospodina kako bi to odstupilo od mene. ⁹ I rekao mi je: »Dosta ti je moja milost, jer sila se usavršuje u slabosti.« Najradije ću se dakle još više dičiti svojim slabostima, da se u meni nastani sila Kristova.^{[d] 10} Zato mi je po volji biti u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, tada sam silan.

Ne tražim vaše, nego vas

¹¹ Postao sam bezuman! Vi me na to natjeraste, jer trebalo je da me vi preporučite; doista, ni u čemu nisam manji od »nad-apostola«, premda sam ništa. ¹² Znaci apostola učinjeni su među vama sa svom ustrajnošću: znacima i čudesima i silnim djelima. ¹³ Jer što je ono u čemu ste bili manji od ostalih crkava, osim u tome što vam sam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »nepravdu«! ¹⁴ Evo sam spreman i treći put doći k vama, i neću vam biti na teret, jer ne tražim vaše, nego vas. Ni djeca nisu dužna roditeljima stjecati, nego roditelji djeci. ¹⁵ A ja ću najradije trošiti i sebe posvema istrošiti za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? ¹⁶ Ali neka bude! Ja vam nisam bio na teret, nego kako sam »lukav«, uhvatih vas na prijevaru. ¹⁷ Zar vas iskoristih po kome od onih koje sam poslao k vama? ¹⁸ Zamolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Zar vas je Tit iskoristio? Zar nismo hodili u istom duhu? Zar ne istim stopama?

¹⁹ Odavno mislite kako se pred vama branimo. Pred Bogom, u Kristu, govorimo. A sve je to, ljubljeni, radi vaše izgradnje. ²⁰ Jer bojim se da vas, kada dođem, možda ne nađem onakve kakve bih htio, i vi mene nađete onakva kakva ne biste htjeli; da ne bi možda bilo svađe, zavisti, srditosti, sebičnosti, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna; ²¹ da me, kada opet dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas, kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili a nisu se pokajali za nečistotu i bludnost i razvratnost koju počiniše.

Završne opomene

13 Ovo je treći put kako dolazim k vama.

»Na iskazu dvaju ili triju svjedoka neka se oslanja svaka tvrdnja.« ² Rekao sam prije i unaprijed kažem, kako onda nazočan drugi puta, tako i sada nenazočan, onima koji su prije sagriješili i svima ostalima: ako opet dođem, neću štedjeti, ³ budući da tražite dokaz da u meni govori Krist, koji prema vama nije slab, nego je u vama silan. ⁴ Doista, i raspet bi po slabosti, ali živi po sili Božjoj. Jer i mi smo slabi u njemu, ali ćemo silom Božjom živjeti s njime za vas. ⁵ Sami sebe ispitajte jeste li u vjeri. Sami sebe preispitujte. Zar sebe ne spoznajete, da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi. ⁶ A nadam se da ćete spoznati da smo mi pravi. ⁷ Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla, ne kako bi se nas moglo smatrati pravima, nego da vi dobro činite, pa makar mi bili i kao nepravi. ⁸ Jer ništa ne možemo protiv istine, nego za istinu. ⁹ Doista, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. ¹⁰ Stoga vam nenazočan pišem, kako nazočan ne bih morao strogo nastupiti po ovlasti koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje.

Pozdravi

¹¹ Najposlije, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, živite u miru, i Bog ljubavi i mira bit će s vama. ¹² Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. ¹³ Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!^[e]