Beginning

Zemaljski šator i dom na nebesima

5 Znamo, doista, ako se zemaljski šator našeg doma razvali, imamo zgradu od Boga, dom rukom nenačinjen, vječan na nebesima. ² Zato u ovome uzdišemo, čeznući se zaodjenuti svojim nebeskim obitavalištem; ³ dakako, ako se nađemo odjeveni, ne goli. ⁴ Jer i mi, dok smo u ovom šatoru, uzdišemo opterećeni, jer se ne želimo razodjenuti, nego zaodjenuti, da život proguta ono smrtno. ⁵ A onaj je koji nas za to pripravi Bog, koji nam i dade zalog Duha. ⁶ Uvijek smo stoga puni pouzdanja i znamo: dok obitavamo u tijelu, ne obitavamo kod Gospodina. ⁷ Doista, po vjeri živimo, ne po gledanju. ⁸ Ta puni smo pouzdanja i radije ne bismo u tijelu obitavali, već obitavali kod Gospodina. ⁹ Zato i gorljivo nastojimo da mu budemo ugodni, bilo da obitavamo ili ne obitavamo. ¹⁰ Jer svi se mi trebamo pojaviti pred sudištem Kristovim, da svaki dobije što je po tijelu zaslužio, bilo dobro ili zlo.

U Kristovoj poslaničkoj službi

¹¹ Znajući dakle za strah Gospodnji, uvjeravamo ljude; očitovani smo pred Bogom, a nadam se da smo očitovani i pred vašim savjestima. ¹² Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam pružamo priliku dičiti se nama, da imate što reći onima koji se diče licem, a ne srcem. ¹³ Jer ako smo bili »izvan sebe« - Bogu smo bili; ako smo »pri sebi« - vama smo. ¹⁴ Jer nas ljubav Kristova obuzima dok ovo prosuđujemo: jedan umrije za sve, dakle svi umriješe; ¹⁵ i za sve umrije da oni koji žive više ne žive sebi, nego Onomu koji za njih umrije i bi uskrišen. ¹⁶ Tako da mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i znali Krista po tijelu, sada ga tako više ne poznajemo. ¹⁷ Ako je dakle tko u Kristu, novi je stvor. Staro prođe, novo je, gle, postalo. ¹⁸ Ali je sve od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i dade nam službu pomirenja. ¹⁹ Bog, naime, bijaše u Kristu i pomiri svijet sa sobom, ne uračunavajući im njihovih prijestupa i polažući u nas riječ pomirenja. ²⁰ Poslanici smo dakle, za Krista, kao da Bog po nama nagovara. Poradi Krista molimo: Pomirite se s Bogom! ²¹ Njega koji ne upozna grijeha, za nas grijehom učini, da bismo mi postali pravednost Božja u njemu.

Poslužitelji Božji

6 Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milost Božju. ² Jer On kaže: »U vrijeme milosti usliših te i u dan spasenja pomogoh ti.« Evo, sad je povoljno vrijeme, evo, sad je dan spasenja! ³ Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni, da se ne kudi ova služba, ⁴ nego se u svemu pokazujemo kao poslužitelji Božji: u velikoj ustrajnosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, ⁵ pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima; ⁶ u čistoti, u znanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi neprijetvornoj; ⁷ u riječi istine, u sili Božjoj; oružjem pravednosti zdesna i slijeva; ⁸ po slavi i sramoti; po zlu i dobru glasu; kao zavodnici, a istiniti; ⁹ kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjavani, a neubijeni; ¹⁰ kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujući; kao oni koji ništa nemaju, a posjeduju sve.

¹¹ Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše širom rastvoreno! ¹² Nije vama tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. ¹³ Zauzvrat - kao djeci govorim - raširite se i vi!

Ne ujarmljivati se s nevjernicima

¹⁴ Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Jer što je pravednosti i bezakonju zajedničko? Ili kakvo je zajedništvo svjetla s tamom? ¹⁵ A kakav sklad Krista s Belijarom? Ili kakav je dio vjerniku s nevjernikom? ¹⁶ Kakav je pak sporazum hramu Božjem s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: »Obitavat ću u njima, i među njima hoditi, i bit ću njihov Bog, i oni će biti moj narod.^{[a] 17} Zato izađite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i nečisto ne dotičite, i ja ću vas primiti. ¹⁸ I bit ću vam Otac, i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, govori Gospodin, Svevladar.«

Pavlova radost

7 Imajući dakle ta obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake ljage tijela i duha, usavršujući svetost u strahu Božjemu.

² Imajte mjesta za nas! Nikomu nismo učinili nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga iskoristili. ³ Ne govorim na osudu, jer sam već prije rekao da ste u našim srcima, bilo da s vama umiremo, ili da s vama živimo. ⁴ Veliko je moje povjerenje u vas, velik je moj ponos zbog vas. Utjehom sam ispunjen, radosti sam prepun ponad sve naše nevolje. ⁵ Jer i kada stigosmo u Makedoniju, nikakva smirenja nije imalo tijelo naše, nego nas u svemu nevolje pritijesniše; izvana borbe, iznutra strepnje. ⁶ Ali nas je Bog, Onaj koji ponizne tješi, utješio Titovim dolaskom. ⁷ A ne samo njegovim dolaskom, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas, javljajući nam o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj gorljivosti za mene, tako da se još više obradovah. ⁸ Pa ako vas i ražalostih onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - jer vidim da vas je ona poslanica, iako tek načas, ražalostila - ⁹ sada se radujem, ne zato što se ražalostiste, nego zato što se na obraćenje ražalostiste. Jer se po volji Božjoj ražalostiste, tako da zbog nas ni u čemu niste bili na gubitku. ¹⁰ Jer žalost koja je po Božjoj volji donosi obraćenje - na neopozivo spasenje; a žalost ovoga svijeta donosi smrt. ¹¹ Jer gle, baš to što se po Božjoj volji ražalostiste, koliku u vas unese revnost, pa opravdavanje, pa ogorčenje, pa strah, pa čežnju, pa gorljivost, pa kaznu. U svemu ste pokazali da ste u onome nedužni. ¹² Ako sam vam dakle pisao, nisam ni zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša revnost za nas pred Bogom. ¹³ To nas je utješilo. A u toj nas je našoj utjesi još više obradovala Titova radost, jer ste mu vi svi okrijepili duh. ¹⁴ Jer ako sam mu se štogod o vama pohvalio, ne postidjeh se; nego kako je sve po istini što smo vama govorili, tako se i pohvala naša pred Titom pokazala istinitom. ¹⁵ I njegovo vam je srce još više naklonjeno kad se prisjeti poslušnosti svih vas, kako ga primiste sa strahom i trepetom. ¹⁶ Radujem se što sam u svemu pun pouzdanja u vas.

Izobilovati u darežljivosti

8 Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama u Makedoniji, ² što se, u teškom iskušenju nevolje, izobilje njihove radosti i njihovo najdublje siromaštvo preli u bogatstvo njihove darežljivosti. ³ Svjedočim da su prema svojim mogućnostima, pa i preko svojih mogućnosti, dragovoljno ⁴ i uvelike usrdno molili nas za milost i zajedništvo u ovoj službi svetima. ⁵ I ne kako smo se mi tome nadali, nego same sebe predadoše najprije Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. ⁶ Zato zamolismo Tita da kako je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo milosrđa. ⁷ Nego, kao što u svemu izobilujete - vjerom i riječju i znanjem i svakom revnošću i našom ljubavlju u vama - tako izobilujte i u ovom milosrđu!^{[b] 8} Ne govorim to kao zapovijed, nego da revnošću drugih preispitam iskrenost vaše ljubavi. ⁹ Jer poznajete milosrđe Gospodina našega Isusa Krista koji, premda bogat, poradi vas siromašan postade, da biste se vi obogatili njegovim siromaštvom.

¹⁰ A u tome dajem mišljenje: prikladno vam je, doista, da vi koji ste već prošle godine - ne samo činom nego i odlukom - ranije s tim započeli ¹¹ sada to djelo i dovršite, da kao što ste pokazali spremnost da odlučite, tako i dovršite od onoga što imate. ¹² Jer ako spremnost postoji, dobrodošla je po onom što ima, a ne po onom što nema. ¹³ Ali ne olakšica drugima, a vama teret, nego - po jednakosti. ¹⁴ U sadašnjem vremenu vaš suvišak za njihovu oskudicu, kako bi njihov suvišak bio za vašu oskudicu, da bi bila jednakost, ¹⁵ kao što je pisano: »Tko je nakupio mnogo, nije mu preteklo, a tko malo, nije mu nedostajalo.«

Titova revnost za Korinćane

¹⁶ A hvala Bogu koji je u srce Titovo stavio jednaku revnost za vas.^{[c] 17} On prihvati molbu, no kako je vrlo revan, dragovoljno pođe k vama. ¹⁸ A s njime vam šaljemo brata kojega zbog Evanđelja hvale sve crkve. ¹⁹ I ne samo to, nego je i od crkava postavljen za našega suputnika u ovome djelu milosrđa kojemu služimo na slavu samoga Gospodina i od svoje volje,^{[d] 20} čuvajući se ovoga: da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim upravljamo. ²¹ Doista, zauzimamo se za dobro ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. ²² A šaljemo s njima i našega brata, kojega smo često u mnogočem provjerili kao revna, a sad je još mnogo revniji zbog velikoga pouzdanja u vas. ²³ Što se tiče Tita - drug je moj i suradnik za vas. Što se tiče naše braće - poslanici su crkava, slava Kristova. ²⁴ Pokažite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i našeg ponosa vama.

Darivanje kao blagoslov

9 Doista, o službi svetima suvišno mi je pisati, ² jer znam za vašu spremnost, zbog koje se vama dičim pred Makedoncima, da je »Ahaja spremna već od prošle godine«. I vaša gorljivost potaknu mnoge. ³ Šaljem pak braću kako naše hvaljenje vama ne bi u tome bilo isprazno, nego da - kao što sam govorio - budete pripravni ⁴ i, ako sa mnom dođu Makedonci i nađu vas nepripravne, da se ne osramotimo mi, da ne kažem vi, zbog ovoga očekivanja.^{[e] 5} Stoga sam smatrao potrebnim zamoliti braću da prije pođu k vama i priprave unaprijed vaš već obećani dar; da bude pripravljen kao blagoslov, a ne kao dužnost.

Obogaćeni za svakovrsnu darežljivost

⁶ I ovo: tko sije škrto, škrto će i žeti; a tko sije obilno, obilno će i žeti. ⁷ Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne sa žalošću ili na silu, jer Bog ljubi vesela darivatelja. ⁸ A Bog vas može izobilno obdariti svakom milošću, da u svemu uvijek svega dovoljno imajući, izobilujete za svako dobro djelo, ⁹ kao što je pisano: »Rasipno porazdijeli, siromasima dade, pravednost njegova ostaje dovijeka.«

¹⁰ Onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo pribavit će i umnožiti vaše sjeme i dati da uzrastu plodovi vaše pravednosti. ¹¹ U svemu ste tako obogaćeni za svakovrsnu darežljivost koja po nama uzdiže zahvalu Bogu. ¹² Jer ova dobročiniteljska služba ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego izobiluje i mnogim zahvalama Bogu, ¹³ tako da dokazom ove službe slave Boga zbog pokornosti u vašem ispovijedanju Evanđelja Kristova i darežljivosti u vašem zajedništvu prema njima i prema svima. ¹⁴ I svojom molitvom za vas čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama. ¹⁵ Hvala Bogu na njegovu neopisivu daru!