Beginning

Izrael i pogani

11 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Jer i ja sam Izraelac, od potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. ² Nije odbacio Bog svoga naroda, koga predvidje. Ili ne znate što Pismo govori, u odlomku o Iliji, kako se on Bogu tuži na Izraela: ³ »Gospodine, proroke tvoje pobiše, tvoje žrtvenike raskopaše; ja ostadoh sam i moj život traže.« ⁴ I što mu kaže Božji odgovor? »Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.« ⁵ Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak prema izboru milosti. ⁶ Ako pak po milosti, ne više po djelima; inače milost nije više milost.^{[a] 7} Što dakle? Ono čemu Izrael teži, to ne stekne, ali izabrani stekoše. Ostali pak otvrdnuše, ⁸ kao što je pisano: »Dade im Bog duha otupjelosti, oči da ne vide, i uši da ne čuju, sve do dana današnjega.« ⁹ I David kaže: »Neka im stol njihov postane zamkom, i stupicom, i spoticalom i naknadom. ¹⁰ Neka potamne oči njihove da ne vide, i leđa njihova zauvijek savini!« ¹¹ Pitam dakle: jesu li se spotakli da propadnu? Nipošto! Nego njihovim prijestupom - spasenje poganima, tako da se oni, Židovi, potaknu na ljubomoru. ¹² Ako je pak njihov prijestup bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će to više biti njihov puni broj! ¹³ Vama pak, poganima, govorim: ukoliko sam ja dakle apostol poganima, cijenim svoju službu ¹⁴ kako bih na ljubomoru potaknuo one koji su moje tijelo, i neke od njih spasio. ¹⁵ Jer ako je njihovo odbačenje pomirenje svijetu, što li će tek biti prihvaćanje, ako ne oživljenje od mrtvih? ¹⁶ Ako li su prvine svete, onda je i tijesto; ako je korijen svet, onda su i grane. ¹⁷ Ako su pak neke grane odlomljene, a ti si, divlja maslina, pricijepljen u njihovo mjesto te postao suzajedničar korijena sočnosti masline,^{[b] 18} ne uznosi se ponad grana. Ali ako se uznosiš, sjeti se, ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe! ¹⁹ Reći ćeš dakle: »Grane su odlomljene da se ja pricijepim.« ²⁰ Dobro! One su nevjerom odlomljene, a ti pak po vjeri stojiš. Ne drži se visoko, nego se boj! ²¹ Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, možda neće poštedjeti ni tebe.^{[c] 22} Uvidi dakle dobrotu i strogost Božju: prema palima strogost, a prema tebi dobrotu Božju, ako u dobroti ostaneš; inače ćeš i ti biti odsječen. ²³ A oni pak, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni, jer moćan je Bog da ih opet pricijepi. ²⁴ Jer ako si ti odsječen od masline, po prirodi divlje, pa protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će lakše, oni po prirodi, biti pricijepljeni na vlastitu maslinu.

²⁵ Ne bih htio, naime, da ne znate, braćo, o ovoj tajni, kako ne biste bili sami sebi mudri: otvrdnuće se dijelom dogodilo Izraelu dok ne uđe puni broj pogana. ²⁶ I tako će sav Izrael biti spašen, kao što je i pisano: »Sa Siona će doći Onaj koji izbavlja, odvratit će bezbožnost od Jakova. ²⁷ I ovo je s njima moj Savez, kad uklonim njihove grijehe.« ²⁸ S obzirom na Evanđelje oni su doduše neprijatelji radi vas, ali s obzirom na izbor, ljubimci su zbog otaca. ²⁹ Neopozivi su, naime, dari i poziv Božji. ³⁰ Jer kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada ste po njihovoj neposlušnosti zadobili milosrđe, ³¹ tako i oni sada postadoše neposlušni po milosrđu prema vama, kako bi i oni sada zadobili milosrđe.^{[d] 32} Jer zatvorio je Bog sve u neposlušnost da bi svima iskazao milosrđe.

Hvalospjev Božjoj mudrosti

³³ O dubino bogatstva, i mudrosti i znanja Božjega! Kako su neistraživi sudovi njegovi i nedokučivi putovi njegovi! ³⁴ »Jer tko je spoznao um Gospodnji, ili tko mu bje savjetnikom?« ³⁵ Ili, »tko Njemu štogod prvi dadne, da bi mu se uzvratiti trebalo?« ³⁶ Jer je od Njega, po Njemu i za Njega - sve! Njemu slava u vjekove! Amen.

Duhovno bogoslužje

12 Molim vas dakle, braćo, radi milosrđa Božjega, da prinesete svoja tijela na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje duhovno bogoslužje. ² I ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svojega uma, da biste mogli lučiti što je volja Božja - što je dobro, i ugodno i savršeno.

Jedno tijelo u Kristu

³ Kažem, naime, po danoj mi milosti, svakomu među vama, da ne mislite o sebi više no što treba misliti, nego mislite zdravomisleno, svaki po mjeri vjere kako mu Bog udijeli. ⁴ Jer kao što u jednomu tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju isto djelovanje, ⁵ tako i mi, koji smo mnogi, jedno smo tijelo u Kristu i udovi jedan prema drugomu. ⁶ Imamo različne dare, već prema milosti koja nam je dana: akoli je prorokovanje, neka bude u razmjeru vjere; ⁷ ako posluživanje, neka je u posluživanju; ako tko poučava, neka je u poučavanju; ⁸ ako je hrabrenje, neka je u hrabrenju; ako tko udjeljuje, neka je u darežljivosti; ako tko upravlja, neka je u revnosti; ako tko iskazuje milosrđe, neka je u veselju. ⁹ Ljubav nek je neprijetvorna! Prezirite zlo, prianjajte uz dobro! ¹⁰ Bratskom ljubavlju srdačno ljubite jedni druge! Nadmašujte jedni druge poštovanjem! ¹¹ U revnosti ne budite tromi, duhom budite gorljivi, Gospodinu služite! ¹² U nadi se radujte, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni! ¹³ Pridonosite potrebama svetih, njegujte gostoljublje! ¹⁴ Blagoslivljajte one koji vas progone, blagoslivljajte, a ne proklinjite!^{[e] 15} Radujte se s onima koji se raduju, plačite s onima koji plaču! ¹⁶ Budite jednomisleni među sobom! Ne mislite o visokom, nego se držite niskoga. Ne budite sami sebi mudri! ¹⁷ Nikomu zlim za zlo ne uzvraćajte, zauzimajte se za dobro pred svim ljudima. ¹⁸ Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! ¹⁹ Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesto onom gnjevu, jer je pisano: »Moja je odmazda, ja ću uzvratiti«, govori Gospodin. ²⁰ Nego, »ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, ako je žedan, napoji ga. Jer tako čineći, zgrćeš ugljevlje užareno na njegovu glavu.« ²¹ Ne daj se zlom savladati, nego dobrim savladavaj zlo.

Podređivati se vlastima

13 Svaka duša neka se podređuje vlastima koje su nad njom, jer nema vlasti a da nije od Boga; one koje postoje, od Boga su postavljene, ² tako da tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi. A oni koji se protive, pribavit će sebi osudu. ³ Jer vladari nisu strah zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li da se ne bojiš vlasti? Čini dobro, i imat ćeš pohvalu od nje. ⁴ Ona ti je Božji poslužitelj, za tvoje dobro. Akoli zlo činiš, strijepi, jer ona ne nosi mača zalud. Poslužitelj je Božji, osvetljiva, u gnjevu prema onomu koji zlo čini. ⁵ Zato se treba podređivati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. ⁶ Stoga i poreze plaćate, jer Božji su službenici koji se baš time bave. ⁷ Dajte svakomu što je za dug: komu porez, porez; komu carinu, carinu; komu bojazan, bojazan; komu čast, čast.

Ljubav - ispunjenje Zakona

⁸ Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon. ⁹ Jer: »Ne čini preljuba!« »Ne ubij!« »Ne ukradi!« »Ne poželi!« i koja god druga zapovijed, u ovoj je riječi obuhvaćena, i to: »Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.« ¹⁰ Ljubav ne čini zla bližnjemu. Ljubav je dakle ispunjenje Zakona.

¹¹ I ovo: znadete vrijeme, da je već čas da se iza sna probudite, jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.^{[f] 12} Noć gotovo prođe, a dan se približio. Odložimo dakle djela tame i obucimo se u oružje svjetla. ¹³ Kao po danu, pristojno hodimo: ne u pijankama i pijančevanjima, ne u bludnostima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomori; ¹⁴ nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i nemojte se brinuti kako da udovoljite požudama tijela.