Beginning

Abraham opravdan vjerom

4 Što ćemo dakle reći da je našao Abraham, praotac naš po tijelu?^{[a] 2} Jer da Abraham bi djelima opravdan, imao bi se čime dičiti, ali ne pred Bogom. ³ Ta što Pismo govori? »Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.« ⁴ A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu. ⁵ Onomu pak tko ne radi, nego vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava u pravednost, ⁶ kao što i David opisuje blaženstvo čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:

⁹ Ovo dakle blaženstvo, je li samo za obrezanike, ili i za neobrezanike? Jer kažemo: »Uračuna se Abrahamu vjera u pravednost.« ¹⁰ Kako mu se dakle uračuna? Kad je bio u obrezanju ili u neobrezanju? Ne kad je bio u obrezanju, nego dok je bio u neobrezanju! ¹¹ I primi znak obrezanja kao pečat pravednosti po vjeri dok još bijaše u neobrezanju, da bude otac svih koji vjeruju, onih bez obrezanja, te da se i njima uračuna pravednost, ¹² i otac obrezanika, onih koji nisu samo obrezani nego i hode stopama vjere još neobrezanika, oca našega Abrahama. ¹³ Jer nije po Zakonu dano obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da će biti baštinik svijeta, nego po pravednosti vjere. ¹⁴ Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, onda je vjera prazna i obećanje ništetno. ¹⁵ Jer Zakon proizvodi gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. ¹⁶ Stoga iz vjere, da bude po milosti, te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne samo onome od Zakona nego i onome od vjere Abrahama, koji je otac svih nas. ¹⁷ Kao što je pisano: »Postavljam te ocem mnogih naroda«, pred Onim komu povjerova - Bogom koji oživljuje mrtve i poziva ne-bića da budu bića. ¹⁸ Protiv nade, u nadi, on povjerova - da postane otac mnogim narodima, prema onome što je rečeno: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« ¹⁹ Ne pokolebavši se u vjeri, promotri tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je oko stotinu godina - i zamrlost krila Sarina,^{[b] 20} i spram obećanju Božjem nije u nevjeri dvojio, nego ojača u vjeri davši slavu Bogu, ²¹ posvema uvjeren da On može učiniti ono što je obećao. ²² Zato mu se i uračuna u pravednost. ²³ No nije samo za njega zapisano: »Uračuna mu se«, ²⁴ nego i za nas kojima se ima uračunati, kao onima što vjeruju u Onoga koji uskrisi Isusa, Gospodina našega, od mrtvih, ²⁵ predana zbog naših prijestupa i uskrišena radi našeg opravdanja.

Opravdani vjerom imamo mir s Bogom

5 Opravdani dakle vjerom, imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu, ² po kome smo u vjeri stekli pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se u nadi slave Božje.^{[c] 3} I ne samo to, nego se dičimo i u nevoljama, znajući da nevolja proizvodi ustrajnost, ⁴ ustrajnost prokušanost, a prokušanost nadu. ⁵ A nada nas ne postiđuje, zato što je ljubav Božja izlivena u srcima našim po Duhu Svetom, koji nam je dan. ⁶ Jer Krist je, dok još bijasmo slabi, u pravo vrijeme umro za bezbožnike. ⁷ Jer jedva bi tko za pravednoga umro; za dobroga bi se još tko možda i usudio umrijeti. ⁸ Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama tako što Krist, dok još bijasmo grješnici, za nas umrije. ⁹ Mnogo ćemo se dakle više, pošto smo sada opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od gnjeva. ¹⁰ Jer ako se, dok još neprijatelji bijasmo, s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova, mnogo ćemo se prije, već izmireni, spasiti njegovim životom! ¹¹ I ne samo to, nego se dičimo u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu, po kome sada primismo pomirenje.

Adam i Krist

¹² Stoga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, tako i na sve ljude smrt prijeđe, time što svi sagriješiše -. ¹³ Jer do Zakona grijeh bijaše na svijetu, ali se grijeh ne uračunava dok nema Zakona. ¹⁴ Ipak, smrt je kraljevala od Adama do Mojsija i nad onima koji ne sagriješiše slično prekršaju Adamovu, koji je lik onoga koji ima doći. ¹⁵ Ali nije s prijestupom kao i s darom milosti. Jer ako prijestupom jednoga mnogi pomriješe, mnogo prije milost Božja i dar milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista, mnoge preplaviše. ¹⁶ Dar nije kao kad je jedan sagriješio, jer presuda od jednoga posta osudom, dok dar milosti od mnogih prijestupa - opravdanjem. ¹⁷ Jer ako prijestupom jednoga smrt zakraljeva po tome jednomu, mnogo će prije oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti, kraljevati u životu po jednomu - Isusu Kristu. ¹⁸ Dakle, kao što je po prijestupu jednoga osuda na sve ljude, tako je i po pravednosti jednoga za sve ljude opravdanje života. ¹⁹ Jer kao što neposlušnošću jednoga čovjeka mnogi postadoše grješni, tako će i poslušnošću jednoga mnogi postati pravedni. ²⁰ A Zakon pridođe da se umnoži prijestup. Ali gdje se umnoži grijeh, još se više umnoži milost, ²¹ tako da, kao što grijeh zakraljeva u smrti, tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Krštenje u Krista Isusa

6 Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu kako bi se milost umnožila? ² Nipošto! Mi koji umrijesmo grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu? ³ Ili zar ne znate da svi mi koji smo kršteni u Krista Isusa - u smrt smo njegovu kršteni? ⁴ S njim smo dakle ukopani krštenjem u smrt, da kao što Krist bi uskrišen od mrtvih slavom Očevom - i mi u novosti života hodimo. ⁵ Jer ako smo s njime srasli u sličnosti njegove smrti, bit ćemo tako i u sličnosti uskrsnuća; ⁶ znajući da je naš stari čovjek zajedno s njim raspet, da onemoćalo bude ovo tijelo grijeha, te da više ne robujemo grijehu. ⁷ Jer tko je umro, stoji opravdan od grijeha. ⁸ Ako pak umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo zajedno s njim i živjeti, ⁹ znajući da Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt nad njime više ne gospodari. ¹⁰ Jer što umrije, grijehu umrije jednom zauvijek, a što živi, živi Bogu. ¹¹ Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu. ¹² Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da slušate njegove požude, ¹³ a niti nudite udove svoje za oružje nepravednosti grijehu, nego se predajte Bogu, kao oni koji ste od mrtvih oživjeli, i udove svoje - za oružje pravednosti Bogu. ¹⁴ Jer grijeh neće vama gospodariti; ta niste pod Zakonom, nego pod milošću.

Poslušnost i posvećenje

¹⁵ Što dakle? Da griješimo zato što nismo pod Zakonom, nego pod milošću? Nipošto! ¹⁶ Ne znate li: ako komu sebe predajete za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: ili grijeha, za smrt, ili poslušnosti, za pravednost? ¹⁷ Ali hvala Bogu da ste, premda bijaste robovi grijeha, poslušali od srca onaj oblik nauka kojemu ste predani. ¹⁸ Oslobođeni pak od grijeha, zarobljeni ste u pravednosti. ¹⁹ Ljudski govorim zbog slabosti vašega tijela. Jer kao što ponudiste udove svoje za robove nečistoti i bezakonju - na bezakonje, tako sada ponudite udove svoje za robove pravednosti - na posvećenje. ²⁰ Jer dok bijaste robovi grijeha, bili ste slobodni od pravednosti. ²¹ Pa kakav ste plod imali tada? Takvog se sada stidite, jer je svršetak tomu - smrt. ²² A sada, pošto ste oslobođeni od grijeha i zarobljeni Bogu, imate svoj plod, na posvećenje, a svršetak - život vječni. ²³ Jer je plaća grijeha smrt, a Božji je dar milosti život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

U novosti Duha, a ne u stareži slova

7 Ili ne znate, braćo, jer govorim onima koji poznaju Zakon, da Zakon gospodari nad čovjekom samo dok on živi. ² Jer je udana žena vezana Zakonom dok joj muž živi. Umre li joj muž, ništetan je za nju Zakon u onom što se tiče muža. ³ Dakle: dok joj muž još živi, zvat će se preljubnicom veže li se uz drugoga muža; ako joj pak muž umre, slobodna je od Zakona te nije preljubnica veže li se uz muža drugoga. ⁴ Tako i vi, braćo moja, umrijeste Zakonu po tijelu Kristovu, da pripadnete drugomu, Onomu koji od mrtvih bi uskrišen, da bismo donijeli plod Bogu. ⁵ Jer dok smo bili u tijelu, grješne su strasti, po Zakonu, djelovale u našim udovima, te smo donijeli plodove smrti. ⁶ A sada, sa Zakonom ništetnim po nas umrijesmo onome što nas je sputavalo, tako da služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

Zakon i grijeh

⁷ Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Ipak, grijeh ne spoznadoh osim po Zakonu, jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: »Ne poželi!« ⁸ Ali zgrabivši priliku grijeh je, po zapovijedi, proizveo u meni svaku požudu, jer je grijeh bez Zakona mrtav. ⁹ Nekoć sam pak živio bez Zakona, ali kad dođe zapovijed, grijeh oživje, ¹⁰ a ja umrijeh, i nađe se da mi je na smrt ta zapovijed, koja je dana na život. ¹¹ Jer me grijeh, zgrabivši priliku, po zapovijedi zavede i njome ubi. ¹² Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. ¹³ Pa zar to dobro meni postade smrt? Nipošto! Nego grijeh, da bi se pokazao kao grijeh, po tom dobru uzrokuje mi smrt, da kroz zapovijed grijeh postane posvema grješan.

Zakon Božji i zakon grijeha

¹⁴ Znamo, naime, da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan kao rob grijehu. ¹⁵ Jer što radim, ne razumijem; ono, naime, što bih htio ne provodim, nego činim ono što mrzim. ¹⁶ Ako pak činim ono što ne bih htio, time se slažem sa Zakonom, da je dobar. ¹⁷ Onda pak to više ne radim ja, nego grijeh koji obitava u meni. ¹⁸ Jer znam da dobro ne obitava u meni, to jest u mojemu tijelu. Jer u meni je prisutno htjeti, ali nije i ostvarivati dobro. ¹⁹ Jer dobro što bih htio ne činim, nego zlo provodim, ono što ne bih htio. ²⁰ No ako baš to činim što ne bih htio, više to ne radim ja, nego grijeh koji obitava u meni. ²¹ Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, zlo mi je na dohvatu. ²² Jer se radosno slažem sa Zakonom Božjim po nutarnjem čovjeku, ²³ ali vidim drugi zakon u svojim udovima, koji vojuje protiv zakona mojega uma i zarobljuje me po zakonu grijeha koji je u mojim udovima. ²⁴ Jadan li sam čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove? ²⁵ Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Dakle, ja sam umom služim Zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grjehovnu.