Beginning

16 »To sam vam kazivao da se ne sablaznite. ² Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu čini službu. ³ A to će vam činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. ⁴ Ali to sam vam kazivao da se, kad tomu dođe vrijeme, sjetite toga da vam rekoh. Ne rekoh vam toga na početku, jer sam bio s vama. ⁵ A sad idem k Onome koji me posla, i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?' ⁶ Naprotiv, vaše se srce ispunilo žalošću što sam vam ovo kazivao.«

Branitelj

⁷ »Ali vama ja istinu govorim: bolje je za vas da ja odem, jer ako ne odem, neće doći k vama Branitelj. Ako pak odem, poslat ću ga k vama. ⁸ A kad on dođe, razotkrit će svijetu o grijehu, o pravednosti i o sudu. ⁹ O grijehu, jer ne vjeruju u mene; ¹⁰ o pravednosti, jer idem k Ocu i više me ne vidite; ¹¹ o sudu, jer je knez ovoga svijeta osuđen.

¹² Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. ¹³ A kad dođe on, Duh istine, upućivat će vas u svu istinu; jer neće zboriti sam od sebe, nego će zboriti o onome što čuje, i navješćivat će vam ono što dolazi. ¹⁴ On će me proslaviti, jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. ¹⁵ Sve je što Otac ima, moje. Stoga vam rekoh da će od mojega uzeti i vama navješćivati.«

Kratka žalost i trajna radost

¹⁶ »Još malo, i nećete me više vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti.« ¹⁷ Nato neki od njegovih učenika rekoše jedni drugima: »Što je to što nam govori: 'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti' i: 'jer idem k Ocu'?« ¹⁸ Pitali su dakle: »Što je to što kaže: 'malo'? Ne znamo o čemu zbori.« ¹⁹ Isus primijeti da su ga htjeli pitati, pa im reče: »Pitate se među sobom o tome što rekoh: 'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti.' ²⁰ Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i naricati, a svijet će se radovati; vi ćete se žalostiti, ali će se vaša žalost prometnuti u radost. ²¹ Kad žena rađa žalosna je, jer je došao njezin čas, ali kad rodi djetešce, više se ne sjeća muke zbog radosti što se na svijet čovjek rodi. ²² Tako i vi: sad ste, doduše, žalosni, ali opet ću vas vidjeti, i srce će vam se radovati, i vaše vam radosti nitko neće oteti. ²³ I u onaj dan više me ništa nećete pitati. Zaista, zaista, kažem vam, ako što zaištete od Oca u moje ime, dat će vam. ²⁴ Dosad ništa niste zaiskali u moje ime. Ištite, i primit ćete, da vaša radost bude potpuna.

²⁵ Ovo sam vam kazivao u usporedbama. Dolazi čas kad vam više neću kazivati u usporedbama, nego ću vam navješćivati Oca otvoreno. ²⁶ U onaj ćete dan iskati u moje ime, i ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas; ²⁷ Doista, sam vas Otac ljubi, jer ste vi mene ljubili i vjerovali da ja od Boga izađoh. ²⁸ Ja izađoh od Oca i došao sam na svijet; sad opet svijet ostavljam i odlazim k Ocu.«

²⁹ Reknu mu njegovi učenici: »Evo, sad otvoreno zboriš i ne služiš se nikakvom usporedbom. ³⁰ Sad znamo da sve znaš, i ne trebaš da te itko pita; po ovome vjerujemo da si od Boga izašao.« ³¹ Odgovori im Isus: »Sada vjerujete! ³² Evo dolazi čas, i već je došao, kad ćete se razbježati svaki na svoju stranu, i mene ostaviti sama. Ali nisam sam, jer Otac je sa mnom. ³³ Ovo sam vam kazivao da u meni imate mir. U svijetu ćete imati muku, ali ohrabrite se! Ja sam pobijedio svijet.«

Isusova molitva - Da svi budu jedno

17 To Isus izreče, pa podiže svoje oči k nebu te reče: »Oče, došao je čas. Proslavi Sina svojega, da Sin proslavi tebe;^{[a] 2} kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da tako i svima koje si mu dao on dadne život vječni. ³ A ovo je život vječni: da spoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i onoga koga si poslao - Isusa Krista. ⁴ Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao da izvršim. ⁵ A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.

⁶ Ja očitovah ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji su bili, i ti ih meni dade, i oni su držali riječ tvoju. ⁷ Sad su spoznali da je sve što si mi dao od tebe. ⁸ Jer riječi koje mi ti dade, njima sam dao, i oni primiše i uistinu spoznaše da od tebe izađoh, i povjerovaše da me ti posla. ⁹ Ja za njih molim. Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. ¹⁰ I sve je moje tvoje, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.

¹¹ I ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao mi. ¹² Dok s njima bijah, ja sam ih čuvao u tvojemu imenu koje si mi dao, i zaštitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se ispuni Pismo. ¹³ A sada idem k tebi i ovo govorim u svijetu, kako bi oni mojom radošću bili u sebi ispunjeni.

¹⁴ Ja sam im predao tvoju riječ, i svijet ih zamrzi, jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. ¹⁵ Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga. ¹⁶ Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. ¹⁷ Posveti ih u istini; tvoja je riječ istina. ¹⁸ Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja njih poslah u svijet. ¹⁹ I ja za njih posvećujem samoga sebe, da i oni budu posvećeni u istini.

²⁰ A ne molim samo za njih, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene; ²¹ da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, da svijet vjeruje da si me ti poslao.^{[b] 22} I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno: ²³ ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeni, okupljeni u jedno - kako bi svijet spoznao da si me ti poslao, i iskazao im ljubav kao što si je meni iskazao. ²⁴ Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom; da promatraju moju slavu koju si mi dao, jer si mi ljubav iskazao prije postanka svijeta. ²⁵ Oče pravedni, iako te svijet ne upozna, ja te ipak upoznah, a ovi upoznaše da si me ti poslao. ²⁶ I njima obznanih ime tvoje, i obznanjivat ću ga, da ljubav koju si mi iskazao bude u njima, i ja u njima.«

Isus izdan i uhićen

18 To rekavši Isus ode sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Kedrona, gdje bijaše vrt, u koji uđoše on i njegovi učenici. ² A i Juda, koji ga je izdao, poznavao je ovo mjesto, jer se Isus ondje često sastajao sa svojim učenicima.

³ Tako Juda, dobivši četu i stražare od glavara svećeničkih i farizeja, dođe onamo sa svjetiljkama, zubljama i oružjem. ⁴ A Isus, znajući sve što mu se ima dogoditi, istupi te ih upita: »Koga tražite?« ⁵ »Isusa Nazarećanina«, odgovoriše mu. Rekne im: »Ja sam.« A s njima je stajao i Juda, njegov izdajnik. ⁶ Čim im dakle reče: »Ja sam«, oni ustuknuše i popadaše na zemlju. ⁷ Onda ih opet upita: »Koga tražite?« A oni rekoše: »Isusa Nazarećanina.« ⁸ Isus odgovori: »Rekoh vam: ja sam. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka odu« ⁹ - da se ispuni riječ koju reče: 'Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao.'

¹⁰ A Šimun Petar trgnu mač koji je imao te udari velesvećenikova slugu i odsiječe mu desno uho. Sluzi je bilo ime Malko. ¹¹ Tada Isus reče Petru: »Vrati mač u korice! Zar da ne ispijem čašu koju mi je Otac dao?«

Isus pred Anom

¹² Tada četa, zapovjednik i židovski stražari uhitiše Isusa te ga svezaše. ¹³ Potom ga najprije odvedoše Ani, koji bijaše tast Kaifi, a taj bijaše one godine velesvećenik. ¹⁴ A Kaifa bijaše onaj koji savjetova Židovima: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«

Petar zanijekao Isusa

¹⁵ Isusa je slijedio Šimun Petar i drugi učenik. Taj pak učenik bijaše poznat velesvećeniku, te on s Isusom uđe u dvorište velesvećenika, ¹⁶ a Petar je ostao vani kod vrata. Tada onaj drugi učenik, koji bijaše poznat velesvećeniku, izađe i progovori s vrataricom te uvede Petra. ¹⁷ A sluškinja, vratarica, upita Petra: »Nisi li i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?« On rekne: »Nisam.« ¹⁸ Stajali su pak ondje sluge i stražari; skupili su žeravicu, jer bijaše studeno, i grijali se. I Petar je stajao s njima i grijao se.

Velesvećenik ispituje Isusa

¹⁹ Velesvećenik upita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu učenju. ²⁰ »Ja sam javno govorio svijetu« - odgovori mu Isus. »Ja sam uvijek poučavao u sinagogi i u Hramu gdje se svi Židovi okupljaju, i ništa nisam govorio u tajnosti. ²¹ Zašto pitaš mene? Priupitaj one koji su slušali što sam im govorio; oni, eto, znaju što sam rekao.« ²² Kad to izreče, jedan od stražara, koji su stajali ondje, pljusnu Isusa, rekavši: »Zar tako odgovaraš velesvećeniku?« ²³ Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, posvjedoči da je krivo; ako li pravo, zašto me udaraš?«

²⁴ Ana ga zatim posla svezana velesvećeniku Kaifi.

²⁵ A Šimun Petar stajao je i grijao se. Tada ga upitaše: »Nisi li i ti od njegovih učenika?« On zanijeka i reče: »Nisam.« ²⁶ Jedan od slugu velesvećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho, rekne nato: »Nisam li te ja vidio s njime u vrtu?« ²⁷ Petar ponovno zanijeka, i odmah zapjeva pijetao.

Isus pred Pilatom

²⁸ Onda Isusa odvedu od Kaife u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro, i oni ne uđoše u dvor, da se ne bi oskvrnuli - kako bi mogli blagovati Pashu. ²⁹ Tada Pilat izađe pred njih i upita: »Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?« ³⁰ Odgovoriše mu: »Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga tebi predali.« ³¹ A Pilat im reče: »Uzmite ga vi i presudite mu po svojem Zakonu.« Židovi mu rekoše: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« - ³² da se ispuni riječ Isusova, koju reče označujući kakvom mu je smrću umrijeti.

³³ Onda Pilat opet uđe u dvor, pozove Isusa i reče mu: »Zar si ti kralj židovski?« ³⁴ Isus odgovori: »Kažeš li to sam od sebe, ili ti to drugi o meni rekoše?« ³⁵ Odgovori Pilat: »Zar sam ja Židov? Meni te predadoše tvoj narod i glavari svećenički. Što si učinio?« ³⁶ Isus odgovori:

»Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Da je kraljevstvo moje od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile da ne budem predan Židovima; no kraljevstvo moje nije odavde.«

³⁷ Onda mu Pilat reče: »Onda si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš da sam ja kralj. Ja sam radi toga rođen i radi toga došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je od istine, sluša moj glas.«

³⁸ Pilat mu rekne: »Što je istina?« I ovo rekavši, izađe ponovno pred Židove te im rekne: »Ja nikakve krivnje na njemu ne nalazim. ³⁹ A u vas je običaj da vam jednoga pustim o Pashi. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« ⁴⁰ Tada svi ponovno povikaše: »Ne njega, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.