Beginning

Od Cezareje do Krete

27 Kad pak bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i neke druge sužnje stotniku iz kohorte carskog veličanstva, imenom Juliju. ² Ukrcavši se na lađu iz Adramitije, koja je imala ploviti u azijska mjesta, isplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.

³ Sutradan pristadosmo u Sidonu. Julije postupi ljudski s Pavlom te mu dopusti da posjeti svoje prijatelje kako bi se za njega pobrinuli. ⁴ A isplovivši odande jedrili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni. ⁵ Preplovivši more duž Cilicije i Pamfilije, stigosmo u Miru u Liciji. ⁶ Našavši ondje aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju, stotnik nas ukrca u nju.

⁷ Više smo dana plovili sporo te jedva stigosmo nasuprot Knidu. Kako nam je vjetar priječio dalje, zaplovismo u zavjetrini Krete prema Salmoni. ⁸ Jedva ploveći uz obalu stigosmo do nekog mjesta zvanog Dobre Luke, blizu grada Laseja.

Oluja i brodolom

⁹ Kako je prošlo mnogo vremena i plovidba već postajala opasna, jer je već i Post prošao, Pavao ih stade opominjati, ¹⁰ govoreći im: »Ljudi, vidim da će ova plovidba biti uza stradanje i mnogo štete ne samo za teret i lađu nego i za naše živote.« ¹¹ Stotnik je pak više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe negoli onome što je Pavao govorio. ¹² A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina donese odluku da se isplovi odande i nekako pokuša stići do Feniksa - luke na Kreti, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu - pa da se ondje prezimi.

¹³ Budući pak da je blago zapuhao južnjak, pomisliše da bi mogli ostvariti cilj te podigoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. ¹⁴ Ali ubrzo nakon toga zapuha s nje orkanski vjetar zvan sjeveroistočnjak. ¹⁵ Zahvati lađu koja se vjetru više nije mogla oduprijeti, pa se prepustismo da nas nosi. ¹⁶ Ploveći u zaklonu otočića zvanog Kauda, jedva smo uspjeli osigurati čamac.^{[a] 17} Pošto ga podigoše, upotrijebiše užad da opašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu, spustiše plivajuće sidro, pustivši da tako budu nošeni. ¹⁸ No kako nas je oluja žestoko bacala, sutradan stadoše izbacivati teret, ¹⁹ a trećega dana svojim rukama izbaciše brodsku opremu.

²⁰ Kako se već više dana ne pokazivahu ni sunce ni zvijezde, a nemalo nevrijeme bjesnjelo, nestajala je već svaka nada da ćemo se spasiti.

²¹ Kako se već dugo nije jelo, Pavao tad stade usred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me i ne isplovljavati iz Krete te tako izbjeći i ovo stradanje i štetu. ²² Ali vas sada opominjem da budete hrabri, jer nitko između vas neće propasti, nego samo lađa. ²³ Jer stade preda me ove noći anđeo onoga Boga čiji sam i komu služim, ²⁴ te mi reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo ti je Bog podario sve koji plove s tobom.' ²⁵ Zato budite hrabri, ljudi! Jer vjerujem Bogu da će tako biti kako mi je rečeno. ²⁶ Ali treba da se nasučemo na neki otok.«

²⁷ Kad već nastade četrnaesta noć otkako bijasmo tamo-amo nošeni po Adriji, oko ponoći stadoše mornari naslućivati da im se primiče neka zemlja. ²⁸ Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovno je baciše i nađoše petnaest hvati. ²⁹ Bojeći se da ne udarimo negdje na grebene, baciše s krme četiri sidra te stadoše moliti da svane dan. ³⁰ A kad mornari pokušaše pobjeći s lađe, te stadoše čamac u more spuštati pod izlikom da će s pramca spustiti sidra, ³¹ reče Pavao stotniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.« ³² Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i pustiše ga da padne.

³³ Sve do u osvit molio je Pavao sve da jedu, govoreći: »Danas je već četrnaesti dan kako neprekidno iščekujete bez jela, ništa ne okusivši. ³⁴ Stoga vas molim da jedete, jer je to za vaš spas. Jer ni jednome od vas ni vlas s glave neće propasti.« ³⁵ To reče i uze kruh, dade hvalu Bogu pred svima, razlomi ga te stade jesti. ³⁶ Nato se svi razvedriše te i oni uzeše hrane. ³⁷ Svih je nas na lađi bilo dvjesto sedamdeset i šest duša. ³⁸ Kad se nasitiše, stadoše olakšavati lađu bacajući žito u more. ³⁹ Kad pak osvanu dan, zemlje nisu prepoznali; ali su opazili neki zaljev s pješčanom obalom pa su se dogovarali da, ako uzmognu, na nju navuku lađu. ⁴⁰ Odvezavši sidra ostaviše ih u moru, popustivši ujedno vezove na kormilima te razapeše prednje jedro prema vjetru krećući se prema pješčanoj obali. ⁴¹ Ali udarivši u prud nasukaše lađu; i dok se pramac zarinu te ostade nepomičan, krma se kršila od siline valovlja.^{[b] 42} Odluka je vojnika bila pobiti sužnje da tko od njih plivajući ne pobjegne. ⁴³ Ali stotnik, hoteći spasiti Pavla, spriječi njihov naum, te zapovjedi da oni koji mogu plivati prvi skoče i izađu na kopno, ⁴⁴ a ostali će, neki na daskama, drugi na ostacima lađe. I tako se svi spasiše prispjevši na kopno.

Na otoku Malti

28 Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta. ² Domoroci nam iskazivahu nesvakidašnju prijaznost. Zapalivši naime vatru, pozvaše nas sve, zbog kiše koja je padala i zbog studeni. ³ A Pavao prikupi naramak granja i stavi na vatru, kadli zbog vrućine izađe guja i pripije mu se za ruku. ⁴ A kad domoroci vidješe životinju gdje visi o njegovoj ruci, stadoše govoriti jedni drugima: »Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kad mu, iako se spasio iz mora, Pravda ne dopušta živjeti.« ⁵ Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa zlo. ⁶ Oni su pak očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav; ali pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se nikakvo zlo nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.

⁷ A u okolici onoga mjesta bijaše imanje prvaka otoka, imenom Publija koji, prihvativši nas, tri nas dana ljubazno ugosti. ⁸ Publijev je otac ležao bolestan od ognjice i srdobolje. Pavao mu priđe i pomoli se, te položi na njega ruke i izliječi ga. ⁹ Nakon toga stadoše dolaziti i drugi koji su na otoku bili bolesni, te ozdravljahu. ¹⁰ Oni nam iskazaše mnoge počasti te su nas, kad isplovljavasmo, opskrbili potrepštinama.

Dolazak u Rim

¹¹ Nakon tri mjeseca isplovismo na aleksandrijskoj lađi, sa znakom Dioskura, koja bijaše prezimila na otoku. ¹² Doplovivši tad u Sirakuzu, ostadosmo tri dana. ¹³ Odande, popuštajući priveze, stigosmo u Regij, a kako je dan kasnije zapuhao južnjak, drugoga dana stigosmo u Puteole. ¹⁴ Ondje nađosmo braću koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako dođosmo u Rim. ¹⁵ Kad tamošnja braća dočuše o nama, izađoše nam ususret sve do Apijeva trga i Triju gostionica. Ugledavši ih, Pavao izreče hvalu Bogu i ohrabri se. ¹⁶ A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da stanuje zasebno s vojnikom koji ga je čuvao.

Pavlov susret sa Židovima u Rimu

¹⁷ Nakon tri dana sazva Pavao židovske prvake te im, kad se okupiše, stade govoriti: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ili otačkih običaja, a ipak me u Jeruzalemu kao sužnja predadoše u ruke Rimljanima. ¹⁸ Oni me nakon istrage htjedoše pustiti, jer nije na meni bilo nikakve krivnje zbog koje bih zaslužio smrt. ¹⁹ Ali kako se Židovi tome usprotiviše, bijah prisiljen prizvati se na cara, ne hoteći ičim optužiti svoj narod. ²⁰ Zbog toga dakle razloga zamolih da vas vidim i da vam se obratim, jer sam zbog nade Izraelove vezan u ovim lancima.«

²¹ A oni mu rekoše: »Mi nikakva pisma o tebi nismo primili iz Judeje, niti je tko od braće došao nešto dojaviti ili loše govoriti o tebi. ²² Ali bismo htjeli od tebe čuti što misliš, jer o toj sljedbi znamo da se posvuda govori protiv nje.«

²³ Nato dogovoriše dan i dođoše k njemu u stan u velikom broju. I on im je izlagao svjedočeći kraljevstvo Božje, uvjeravajući ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka o Isusu. ²⁴ I neki vjerovahu onome što je govorio, drugi pak ne vjerovahu. ²⁵ Nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, pošto im Pavao reče još ovu riječ: »Dobro Duh Sveti po Izaiji proroku vašim ocima progovori:

²⁸ Neka vam dakle bude znano da je ovo Božje spasenje poslano poganima. Oni će ga poslušati.« ^(29) [c]

Zaključak

³⁰ Pavao pak ostade pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su mu dolazili, ³¹ propovijedajući kraljevstvo Božje i poučavajući o Gospodinu Isusu Kristu sa svom smjelošću i bez zapreka.