Book of Common Prayer
Slavni kralj
Davidova pjesma.
1 Zemlja i sve na njoj pripada BOGU,
njegovi su cijeli svijet i svi ljudi.
2 Jer, podigao ju je na morima,
izgradio na rijekama.
3 Tko će se popeti na BOŽJE brdo[a]?
Tko smije ući u njegov sveti Hram?
4 Onaj s čistim djelima i mislima,
onaj koji se ne koristi lažima,
i ne zaklinje lažnim obećanjima.
5 Takve će BOG blagosloviti,
spasiti i nevinima proglasiti.
6 Takav je naraštaj onih koji ga traže,
onih koji traže tebe, Bože Jakovljev. Selah
7 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
8 A tko je taj slavni Kralj?
On je BOG silan i snažan,
BOG nepobjediv u bitci!
9 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
10 A tko je taj slavni Kralj?
Taj slavni Kralj je BOG Svevladar! Selah
Glas BOGA u oluji
Davidova pjesma.
1 Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića[a],
veličajte BOŽJU slavu i moć.
2 Slavite BOŽJE slavno ime,
hvalite BOŽJU svetu ljepotu.
3 BOŽJI glas čuje se nad morem.
Nad vodenim prostranstvom
slavnog BOGA grmi glas.
4 Glas BOGA je silan,
veličanstven je BOŽJI glas.
5 Glas BOGA slama cedrova stabla,
libanonske cedrove lomi BOG.
6 Čini da planine Libanona kao tele poskakuju,
da Sirion[b] kao mladi bik podrhtava.
7 Glas BOGA udara kao munja.
8 Pustinju trese BOŽJI glas,
BOG potresa pustinju Kadeš[c].
9 Glas BOGA hrastove povija[d]
i šume na zemlju obrušava.
Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!«
10 BOG vlada nad vodenim prostranstvom,
BOG na prijestolju zauvijek kraljuje.
11 Neka BOG osnaži svoj narod,
neka BOG svom narodu pruži mir[e].
Božja slava i vrijednost čovjeka
Voditelju zbora, prema »gititu«[a]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Tvoja slava doseže iznad nebesa!
2 Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale,
stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja,
da zaustavi svakog protivnika i osvetnika.
3 Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih,
kako si mjesec i zvijezde postavio.
4 I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš,
zašto ti je stalo do ljudi?
5 Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića[b],
okrunio ih slavom i čašću.
6 Dao si im vlast nad svime što si stvorio,
sve si im podložio:
7 ovce i goveda, divlje zvijeri,
8 ptice na nebu i ribe u moru.
9 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Radost slavljenja u Hramu
Voditelju zbora. Na gititu. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Kako je divno tvoje prebivalište,
Svevladaru BOŽE!
2 Duša mi čezne za BOŽJIM Hramom,
a srce i tijelo kliču Bogu živome.
3 I vrapci si dom nalaze,
i lastavice gnijezda grade
da izlegnu mlade kraj BOŽJIH žrtvenika.
O, BOŽE Svevladaru, kralju moj!
4 Blago onima što u tvom domu borave
i bez prestanka te hvale! Selah
5 Blago onima čija je snaga u tebi,
čije srce čezne putovati u tvoj Hram.
6 Dok prolaze dolinom Baka,
ona se ispunjava izvorima,
natapa je jesenja kiša.
7 Oni putuju od grada do grada,
do Siona gdje susreću Boga
koji je nad svim bogovima.
8 BOŽE Svevladaru, čuj moju molitvu;
saslušaj me, Jakovljev Bože! Selah
9 Bože, čuvaj nam kralja, našeg zaštitnika![a]
Naklono pogledaj lice svog izabranika.
10 Bolji je jedan dan u tvom Hramu
nego tisuću bilo gdje drugdje.
Radije stojim na pragu Doma svog Boga
nego da boravim u domovima zlih.
11 BOG je sunce i štit,
BOG daje milost i slavu.
Nijedno dobro ne uskraćuje
onima koji ispravno žive.
12 BOŽE Svevladaru,
blago čovjeku koji se u tebe pouzdaje.
1 Ovo je zapis poruka proroka Jeremije, Hilkijinog sina. Jeremija je bio član obitelji svećenika iz Anatota[a], grada na području Benjaminovog plemena.
2 BOG je počeo govoriti Jeremiji u trinaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošije,[b] Amonovog sina. 3 Nastavio mu se obraćati tijekom vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, pa sve do trenutka kad je narod bio protjeran iz Jeruzalema i odveden u zatočeništvo. Dogodilo se to u petom mjesecu jedanaeste godine vladavine judejskoga kralja Sidkije, Jošijinog sina.
Bog poziva Jeremiju
4 Primio sam poruku od BOGA:
5 »Prije nego što sam te oblikovao
u majčinoj utrobi, poznavao sam te.
Izabrao sam te i prije nego što si bio rođen.
Postavio sam te za proroka narodima.«
6 »Ali, moj Gospodaru i BOŽE«, rekao sam, »ja ne znam govoriti pred drugima. Premlad sam.«
7 No BOG mi je rekao:
»Ne govori da si premlad
jer morat ćeš ići svima kojima te šaljem
i govoriti im sve što ti naredim da kažeš.
8 Ne boj se nikoga!
Uz tebe sam i branit ću te.«
Tako mi je rekao BOG.
9 Zatim je BOG pružio ruku i dotaknuo mi usne. Rekao je:
»Evo, stavio sam svoje riječi u tvoja usta.
10 Danas ti dajem vlast
u narodima i kraljevstvima
da čupaš i rušiš, razaraš i obaraš,
te da potom gradiš i sadiš.«
11 Nitko ne može položiti drugi temelj osim onoga koji je već položen, a to je Isus Krist. 12 Svatko može graditi na tom temelju, upotrebljavajući zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno ili slamu. 13 No rad svakoga čovjeka jasno će se vidjeti jer će ga prokazati Dan suda. Taj će se Dan pojaviti s vatrom i ta će vatra otkriti kakav je rad svakoga čovjeka. 14 Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, odoli vatri, 15 on će primiti nagradu. Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, izgori, čovjek će pretrpjeti gubitak. Međutim, on sâm bit će spašen, ali kao onaj koji je pobjegao kroz vatru.
16 Zar ne znate da ste vi Božji hram i da u vama živi Božji Duh? 17 Tko uništava Božji hram, Bog će uništiti njega jer je Božji hram svet. A vi ste Božji hram.
18 Nemojte se zavaravati. Ako netko od vas misli da je mudar po mjerilima ovoga svijeta, neka postane lud da bi mogao postati istinski mudar. 19 Jer, mudrost ovoga svijeta ludost je u Božjim očima. U Svetom pismu piše: »Bog hvata mudrace u njihovoj vlastitoj lukavosti.«[a] 20 Isto tako piše: »Bog zna da su misli mudrih bezvrijedne.«[b] 21 Stoga, neka se nitko ne ponosi ljudima. Sve pripada vama. 22 Bio to Pavao, Apolon, Kefa, život ili smrt, stvari sadašnje ili buduće—sve je vaše. 23 Vi pripadate Kristu, a Krist pripada Bogu.
Isusova prava obitelj
(Mt 12,46-50; Lk 8,19-21)
31 Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu. 32 Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.«
33 On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« 34 Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća! 35 Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«
Usporedba o sijaču
(Mt 13,1-9; Lk 8,4-8)
4 Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. 2 Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: 3 »Slušajte! Sijač je otišao sijati. 4 Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. 5 Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. 6 Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. 7 Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. 8 A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«
9 I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International