Book of Common Prayer
Čežnja za Bogom
Davidova pjesma, napisana kada je bio u judejskoj pustinji.
1 Bože, ti si Bog moj,
tebe tražim.
Za tobom čeznem,
čitavim bićem za tobom žudim,
u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.
2 U Hramu[a] sam tebe vidio,
tvoju snagu i slavu promatrao.
3 Da, tvoja je ljubav bolja od života,
moje će te usne slaviti.
4 Blagoslivljat ću te dok sam živ,
dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.
5 Duša mi je sita k'o od jela najboljega,
radosno te hvalim svojim usnama.
6 Na tebe mislim na svom ležaju,
o tebi razmišljam u noćnim satima.
7 Jer, ti si onaj koji mi pomaže,
kličem pod tvojim krilima.
8 Duša mi se k tebi privija,
tvoja me snažna ruka pridržava.
9 A oni koji mi žele uzeti život,
otići će duboko u podzemlje.
10 Maču će biti predani,
plijen šakala će postati.
11 A kralj će se radovati
zbog Božjih djela.
Ponosit će se svi koji se u Boga pouzdaju[b],
a usta lažljivaca bit će začepljena.
Čitav svijet neka slavi Boga!
Hvalospjev.
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu
jer čudesna je djela učinio!
Njegova silna i sveta desnica[a]
pobjedu mu je donijela.
2 BOG je svoje spasenje obznanio,
svoju je pravednost narodima otkrio.
3 Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti
prema Izraelovom narodu.
Svi su krajevi zemlje vidjeli
kako nas je Bog spasio.
4 Svi na zemlji, radosno BOGU kličite!
Slavite ga radosnim pjesmama i povicima.
5 Slavite BOGA lirama!
Da, lirama mu svirajte.
6 Pušite u trube i rogove.
Pred BOGOM, našim Kraljem, radosno kličite!
7 Neka huči more i sve što ga nastanjuje,
svijet i svi koji u njemu žive!
8 Rijeke, rukama plješćite,
planine, složno kličite,
9 pred BOGOM koji dolazi
zemljom vladati.
Svijetom će vladati pravedno
i narodima suditi pošteno.
Zahvala za Božju dobrotu i ljubav
1 Slavi BOGA, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo.
2 Slavi BOGA, dušo moja,
i ne zaboravi sva dobročinstva njegova.
3 On ti grijehe oprašta,
od bolesti te ozdravlja.
4 On ti od propasti čuva život,
iskazuje ti ljubav i milost.
5 On ti život ispunjava dobrima,
mladost ti kao orlu obnavlja.
6 BOG čini što je pravedno
i potlačenima donosi pravdu.
7 Svoje planove objavio je Mojsiju,
svoja djela izraelskom narodu.
8 BOG je suosjećajan i milostiv,
ne ljuti se lako i pun je ljubavi.
9 On neće stalno optuživati,
niti se zauvijek ljutiti.
10 Ne postupa s nama po našim grijesima
niti nam uzvraća po našoj krivnji.
11 Koliko je nebo visoko nad zemljom,
toliko on voli one koji ga poštuju.
12 Koliko je istok daleko od zapada,
toliko od nas naše grijehe udaljava.
13 Kao što se otac sažali na djecu,
tako se BOG sažali na one koji ga poštuju.
14 On zna kako smo stvoreni,
sjeća se da smo prah.
15 Čovjekov život je kao trava:
procvate kao poljski cvijet,
16 a onda puhne vjetar i on nestane,
ni njegovo mjesto ne pamti ga više.
17 Ali BOŽJA ljubav je vječna
prema onima koji ga poštuju.
Dobar je prema njihovim potomcima,
18 prema onima koji se drže njegovog saveza
i koji čuvaju njegove zapovijedi.
19 BOG je svoje prijestolje postavio na nebesima
i on kraljuje nad svima.
20 Slavite BOGA, njegovi moćni anđeli,
koji činite što vam kaže
i pokoravate se njegovoj riječi.
21 Slavite BOGA, sve vojske njegove,
sluge koji njegovu volju izvršavate.
22 Slavite BOGA, sva djela njegova,
na svim mjestima gdje on vlada.
Slavi BOGA, dušo moja!
6 Jadikujte, jer blizu je Božji dan,
dolazi kao uništenje od Svemoćnog.
7 Zato će se svi obeshrabriti,
klonut će im ruke i srca.
8 Užas će ih obuzeti,
zgrabit će ih bol i tjeskoba.
Previjat će se kao žena u trudovima,
pogledavat će se u strahu,
zažarenih lica.
9 Evo, dolazi BOŽJI dan,
okrutan, bijesan i srdit,
da opustoši zemlju
i zatre grešnike.
10 Neće svijetliti zvijezde
ni njihova zviježđa.
Potamnjet će sunce na izlasku,
a mjesec neće sjati.
11 Bog kaže:
»Kaznit ću svijet zbog njegovog zla
i opake zbog njihovoga grijeha.
Dokrajčit ću bahatost oholih
i poniziti nadmenost bezočnih.
12 Učinit ću da čovjek bude rjeđi od čistog zlata,
da ljudi bude manje nego zlata iz Ofira.
13 Zato ću zatresti nebesa
i zemlja će se pomaknuti s mjesta.«
Takva će biti srdžba BOGA Svevladara
na dan njegovog plamtećega gnjeva.
18 Vi niste, poput Izraelaca[a], pristupili planini Sinaj koja se može dotaknuti i koja gori u vatri. Niste došli na mjesto gdje vladaju tama, sumrak i oluja. 19 Niste pristupili na zvuk trube ni glasu koji je tako govorio da su oni, koji su čuli taj glas, molili da im više ne govori. 20 Nisu mogli podnijeti ono što im je naređeno: »Čak će i životinja, ako se dotakne planine, biti nasmrt kamenovana.«[b] 21 Prizor je bio toliko zastrašujući da je Mojsije rekao: »Drhtim od straha.«[c]
22 Vi ste, naprotiv, pristupili Sionskom brdu, gradu živoga Boga, nebeskom Jeruzalemu. Pristupili ste tisućama anđela u radosnom okupljanju. 23 Pristupili ste zajedništvu Božje prvorođene djece. Njihova su imena upisana na Nebu. Pristupili ste Bogu, sucu svih ljudi. Pristupili ste duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima. 24 Pristupili ste i Isusu, posredniku Novoga saveza, i njegovoj prolivenoj krvi koja govori bolje od Abelove.
25 Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Ako se nisu spasili oni što su odbili slušati onoga koji ih je opominjao na Zemlji, kako ćemo se spasiti mi ako se okrenemo od onoga koji nas opominje s Nebesa?! 26 Njegov je glas tada uzdrmao Zemlju, a sada daje ovo obećanje: »Još jednom ću uzdrmati ne samo Zemlju već i Nebesa.«[d] 27 Riječi »još jednom« ukazuju na to da će ono što je stvoreno biti uzdrmano i uklonjeno, a ostat će ono što se ne može uzdrmati.
28 Stoga, budući da primamo Kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, budimo zahvalni! S tom zahvalnošću štovat ćemo Boga onako kako je njemu ugodno—sa strahopoštovanjem. 29 Jer, naš je Bog »vatra koja proždire«.[e]
Isus i Ivan Krstitelj
22 Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. 23 Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. 24 Ivan još nije bio bačen u tamnicu.
25 Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju[a]. 26 Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana—onaj o kojem si govorio—on krsti i svi idu k njemu.«
27 Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. 28 Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. 29 Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. 30 On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International