Book of Common Prayer
Molitva patnika
Davidova pjesma za dan sjećanja.
1 O, BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kažnjavaj u svom bijesu.
2 Kao da me tvoje strijele bodu,
kao da si šaku spustio na mene.
3 Zbog tvog ogorčenja osjećam bol,
zbog mog grijeha kosti su mi slabe.
4 Moja krivnja cijelog me prekrila,
prevelika mi je njezina težina.
5 Napravio sam veliku glupost,
sad mi rane smrde i gnoje se.
6 Pognut sam i slomljen,
hodam uokolo tugujući.
7 Gorim u vrućici,[a]
cijelo tijelo me boli.
8 Potpuno sam iscrpljen i slomljen,
srce mi lupa, tjera me da vrištim.
9 Gospodaru, ti znaš što trebam,
ti čuješ sve moje uzdahe.
10 Srce mi lupa, snaga me izdaje,
čak mi i vid polako nestaje.
11 Zbog moje bolesti,
prijatelji i susjedi mi ne prilaze.
12 Oni koji me žele ubiti,
postavljaju mi zamke.
Žele me povrijediti i upropastiti,
prijete i smišljaju prijevare.
13 Kao da sam gluh, ništa ne čujem,
nijem sam, ne mogu govoriti.
14 Kao da ne čujem što ljudi govore,
ne odgovaram i ne branim se.
15 Tebe čekam da me braniš, BOŽE,
ti govori za mene, Bože i Gospodaru moj.
16 Molim te, neka se ne smiju mojoj boli
i ne rugaju se kad posrnem i padnem.
17 Jer, samo što se ne srušim,
moja bol ne prestaje.
18 Priznajem svoju krivnju,
žao mi je zbog moga grijeha.
19 Jaki su oni koji mrze moj život.
Mnogi me mrze bez razloga.
20 Uvijek mi vraćaju zlo za dobro,
optužuju me kad radim ispravno.
21 O, BOŽE, ne ostavljaj me,
ne udaljavaj se od mene, Bože moj!
22 Požuri i pomozi mi,
Gospodaru, spasitelju moj!
Dalet
25 Ležim, umirući u prašini.
Održi me na životu,
kao što si obećao.
26 Pričao sam ti kako živim,
a ti si mi odgovorio.
Sad me pouči svojim uredbama.
27 Daj da razumijem tvoja pravila,
razmišljat ću o tvojim čudesima.
28 Tuga me moja ubija,
ojačaj me svojom riječju.
29 Ne daj da krivim putem krenem,
blagoslovi me svojim učenjem.
30 Želim ti biti vjeran,
slijedim tvoje prosudbe.
31 Bože, tvojih pravila se držim,
nikad ne daj da se sramotim.
32 Revno slijedim tvoje zapovijedi
jer mi ti daješ želju
da ih sve bolje razumijem.
He
33 Nauči me, BOŽE, svojim odredbama
da ih mogu ispoštovati do kraja.
34 Pomozi mi da razumijem tvoja učenja,
da im se cijelim bićem podložim.
35 Pomozi da živim po tvojoj zapovijedi
jer to me čini sretnim.
36 Usmjeri me prema svojim pravilima,
a ne prema želji za lakom zaradom.
37 Ne daj da na isprazno pažnju obratim,
pomozi da na tvoj način živim.
38 Ispuni obećanje svojem slugi
da bi te ljudi još više poštovali.
39 Ne kori me, jer te se bojim,
sve tvoje prosudbe su dobre.
40 Tvoje pouke slijediti želim
jer si pravedan, daj da živim.
Vav
41 Pokaži, BOŽE, svoju vjernu ljubav,
spasi me, kao što si obećao.
42 Tada ću imati odgovor
za sve koji mi se rugaju
jer vjerujem u tvoju riječ.
43 Daj da uvijek govorim istinu,
jer oslanjam se na tvoju prosudbu.
44 Stalno ću poštovati tvoj zakon,
držat ću ga uvijek i zauvijek.
45 Živjet ću sasvim slobodan
jer sam tvoje pouke slijedio.
46 O tvojim pravilima
s kraljevima ću pričati,
i neću se posramiti.
47 Radosno vršim tvoje zapovijedi,
volim ih iznad svega.
48 Tvoje zapovijedi slavim[a] i volim,
o tvojim odredbama razmišljam.
Bog poziva Izaiju da bude prorok
6 One godine kad je umro kralj Uzija,[a] vidio sam Gospodara kako sjedi na prijestolju. Prijestolje je bilo visoko i uzvišeno, a skutovi njegovog ogrtača ispunjavali su Hram. 2 Nad njim su stajala leteća bića[b] od kojih je svako imalo šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakloni noge i dva da njima leti. 3 Dovikivala su jedno drugome:
»Svet, svet, svet je BOG Svevladar!
Cijeli je svijet ispunjen njegovom slavom!«
4 Od glasa onih koji su dovikivali tresli su se dovratci i pragovi, a Hram se ispunio dimom.[c]
5 Ja sam rekao: »Teško meni, umrijet ću! Živim u narodu čija su usta nečista, a i ja sam čovjek nečistih usta. A sad su moje oči vidjele kralja, BOGA Svevladara.«
6 Tada je do mene doletjelo jedno od letećih bića. Hvataljkom je uzelo žeravicu iz žrtvenika. Njome mi je dotaklo usta 7 i reklo: »Evo, ovo ti je dotaklo usne. Tvoja je krivnja uklonjena i grijeh ti je očišćen.«
8 Tada sam čuo glas Gospodara kako govori: »Koga da pošaljem? I tko će poći za nas?«
Rekao sam: »Evo mene! Mene pošalji!«
9 A on je nato rekao: »Idi i reci ovom narodu:
‘Slušajte i slušajte, ali nemojte razumjeti.
Gledajte i gledajte, ali nemojte vidjeti.’
10 Oduzmi razum ovom narodu;
otupi im uši i zatvori im oči.
Inače, očima bi vidjeli i ušima čuli,
razumjeli bi, obratili se i izliječili.«
11 A ja sam onda pitao: »Koliko dugo to moram raditi, Gospodaru?« On je odgovorio:
»Dok gradovi ne budu pusti i porušeni,
dok kuće ne ostanu bez svojih stanara,
dok njive ne budu prazne i neplodne.«
12 [d] BOG će ljude protjerati daleko,
a zemlja će posve propasti.
13 Ako ih i desetina ostane,
i oni će biti zatrti.
No panj ostaje nakon posječenoga hrasta,
a iz tog panja ponovo će niknuti.
1 Od Pavla, Silvana i Timoteja solunskoj crkvi, koja je u Bogu, našem Ocu, i Gospodinu Isusu Kristu.
2 Neka s vama budu milost i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista.
3 Braćo i sestre, uvijek moramo zahvaljivati Bogu za vas. Tako i dolikuje jer vaša vjera sve više raste. Raste i ljubav koju imate jedni za druge. 4 Zato se mi pred drugim Božjim crkvama hvalimo vama, zbog postojanosti i vjere koju imate u svim progonstvima i nevoljama što ih podnosite. 5 Sve je to dokaz Božjega pravednog suda. On želi da se pokažete dostojnima Božjega kraljevstva—zbog kojeg sada i trpite. 6 Bog će učiniti što je pravedno. Onima koji vam stvaraju nevolje, uzvratit će nevoljama, 7 a vama će dati odmor, kao i nama. Bit će to kad se Gospodin Isus pojavi s Neba sa svojim moćnim anđelima. 8 Doći će s plamenom vatrom i kazniti one koji ne priznaju Boga i one koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti našega Gospodina Isusa. 9 Oni će platiti kaznu vječne propasti—bit će isključeni iz Gospodinove prisutnosti i njegove slavne moći 10 onoga dana kada pokaže svoje veličanstvo među svetima. I svi će mu se vjernici diviti, i vi među njima, jer ste povjerovali našem svjedočenju o njemu.
11 Zbog toga stalno molimo za vas, da vas Bog učini dostojnima života na koji vas je pozvao. Molimo da po svojoj moći ispuni svako dobro nastojanje i svako djelo potaknuto vašom vjerom. 12 Molimo da se po vama proslavi ime našega Gospodina Isusa i da se vi proslavite u njemu po milosti našega Boga i Gospodina Isusa Krista.
53 Tada su se razišli i svaki je krenuo svojoj kući.[a]
Preljubnica
8 Isus je pak otišao na Maslinsku goru. 2 U zoru se ponovo vratio u Hram. Svi su se opet okupili oko njega. Isus je sjeo i počeo poučavati. 3 Uto su učitelji Zakona[b] i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu i postavili je pred ljude. 4 Rekli su Isusu: »Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu. 5 Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. Što ti kažeš na to?« 6 Ovo je pitanje bila zamka—da bi ga imali za što optužiti. No Isus se sagnuo i počeo nešto pisati prstom po zemlji. 7 Kako nisu prestajali ispitivati, uspravio se i rekao: »Tko od vas nikada nije sagriješio, neka prvi na nju baci kamen!« 8 Potom se ponovo sagnuo i nastavio pisati po zemlji.
9 Kad su to čuli, počeli su odlaziti jedan po jedan; stariji su otišli prvi. Na kraju je Isus ostao sâm sa ženom koja je još uvijek stajala pred njim. 10 Isus se uspravio i upitao je: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko nije osudio?«
11 »Nitko, gospodine«, odgovorila je.
»Ni ja te ne osuđujem«, rekao joj je Isus. »Idi i od sada više ne griješi!«[c]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International