Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja
Davidov »miktam«[a].
1 Čuvaj me, Bože,
uz tebe sam siguran.
2 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Gospodar
i sve moje dobro od tebe dolazi.«
3 A ti si rekao da cijeniš bogove ove zemlje,
čak da im se raduješ.[b]
4 Mnoge nevolje pratit će one
koji štuju druge bogove.
Ja neću za njih krv žrtava izlijevati,[c]
njihove idole neću slaviti.
5 BOŽE, daješ mi sve što trebam.
Moj udio je siguran.
6 Moj dio zemlje je divan,
krasno je nasljedstvo moje.
7 Slavim BOGA jer me dobro vodi,
noću moju savjest usmjerava.
8 BOG mi je uvijek u mislima,
pored mene je, neću posrnuti.
9 Zato sam sretan i pun radosti.
Moj život je siguran.
10 Jer, nećeš me ostaviti u mračnom grobu[d],
nećeš dati da tvoj vjernik istrune.
11 Pokazat ćeš mi put u život,
u tvojoj blizini radost je potpuna,
uz tebe slavlje nikada ne prestaje.
Molitva nevinog čovjeka
Davidova molitva.[e]
1 BOŽE, slušaj pravednu molbu,
obrati pažnju na moj plač,
čuj moju iskrenu molitvu.
2 Donesi dobru presudu o meni
jer tvoje oči vide što je pravedno.
3 Pretražio si moje srce,
u snu si me ispitao,
provjerio si i saznao
da ništa loše nisam rekao ni učinio.
4 Za razliku od drugih,
slijedio sam tvoje zapovijedi,
nisam postupao kao nasilnici.
5 Čvrstim sam koracima tvoj put slijedio
i s njega nikad nisam skrenuo.
6 Tebe zovem, Bože, jer ti odgovaraš.
Poslušaj me sad i čuj što govorim.
7 Pokaži mi svoju vjernu ljubav,
ti, spasitelju onih koji traže zaklon
od svojih neprijatelja.
8 Čuvaj me kao zjenicu oka!
U sjeni svojih krila sakrij me
9 od nasrtaja zlih ljudi,
od ubojitih neprijatelja
koji me okružuju.
10 Milost ne pokazuju,
i sobom se hvališu.
11 Ušli su mi u trag, opkoljen sam.
Sad će me na zemlju srušiti.
12 Kao mladi lavovi vrebaju iz zasjede.
Skrivaju se kao gladni lavovi,
spremni na plijen skočiti.
13 Ustani, BOŽE![f] Stani pred njih, pokori ih!
Svojim mačem izbavi me od zla.
14 Svojom snagom, BOŽE,
ukloni ih iz svijeta živih.
A miljenike svoje dobro nahrani,
daj obilje za njihovu djecu i unuke.
15 A ja, pravednik, gledat ću lice tvoje.
Kad se probudim, tvom liku se divim.
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[c] su mi suha kao osušena glina[d],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[e]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[f] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[g]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![h]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[i]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Tužaljka za Izrael
5 Poslušajte ovu tužaljku koju za vas pjevam, narode Izraela:
2 »Izrael je kao djevojka koja je pala
i koja više neće ustati.
Napuštena je u svojoj zemlji
i nitko joj neće pomoći.«
3 Gospodar Bog kaže:
»U grad, iz kojeg ode tisuću vojnika,
vratit će se samo stotinu.
U grad, iz kojeg ode sto vojnika,
vratit će se samo desetorica.«
4 Jer, BOG je rekao narodu Izraela:
»Vratite se k meni, pa ćete živjeti.
5 Ali ne tražite pomoć u Betelu i Gilgalu,
ne idite dolje na jug, u Beer Šebu[a].
Jer, ljudi iz Gilgala bit će prognani,
a Betel sravnjen sa zemljom.«
6 Okrenite se BOGU i živjet ćete,
ili će on doći kao požar na Josipov narod[b].
Vatra će progutati ljude u Betelu
i nitko je neće moći zaustaviti.
7 Teško vama, koji pravdu izvrćete[c]
i pravednost na tlo bacate.
8 Onaj koji je stvorio zvijezde,
rasporedio Orion i Vlašiće[d],
on mrklu noć u jutro pretače
i dan opet pretvara u noć.
On silne morske vode podiže,
izlijeva ih na površinu zemlje.
Njegovo ime je BOG.
9 On može razoriti i najjači grad,
srušiti sve obrambene zidine.
Izraelov grijeh
10 Vi mrzite onoga koji govori protiv zla
i prezirete osobu koja govori istinu.
11 Iskorištavate siromašne,
danak u žitu od njih uzimate.
Zato nećete moći živjeti
u svojim kućama od klesanoga kamena.
Zato nećete piti svoje vino,
uzgojeno u vašim lijepim vinogradima.
12 Jer, ja znam sve vaše zločine,
poznajem vaše bezbrojne grijehe.
Nevine ljude progonite, mito uzimate,
pravdu na sudu siromašnome uskraćujete.
13 U ova zla vremena,
razborita osoba ne progovara[e].
14 Morate tražiti dobro, a ne zlo,
da biste mogli živjeti.
Tada će BOG Svevladar biti stvarno uz vas,
a sada vi samo tvrdite da je tako.
15 Zamrzite zlo i zavolite dobro,
na svoje sudove vratite pravdu.
Možda će se tada BOG Svevladar
smilovati ostatku Josipovog naroda.
Dolazi vrijeme velike tuge
16 Zato Gospodar, BOG Svevladar, kaže:
»Plakat će ljudi na svakom trgu,
jauk će se čuti u svakoj ulici.
Zemljoradnici će biti pozvani da tuguju
i narikače koje najglasnije plaču.
17 Ljudi će plakati po vinogradima
jer ću proći i kazniti vas«.
Tako kaže BOG.
1 Od Jude, sluge Isusa Krista i Jakovljevog brata.
Svima vama koje je Bog pozvao. Bog Otac vas voli i zaštićeni ste u Isusu Kristu.
2 Neka vam Bog obilno daruje milost, mir i ljubav!
Osuda svih koji čine zlo
3 Dragi moji prijatelji, premda silno želim pisati o našem zajedničkom spasenju, moram vam pisati o nečem drugom: želim vas ohrabriti da se borite za vjeru koju je Bog zauvijek dao svojim svetima. 4 Među vas su se, naime, uvukli neki koji se protive Bogu. Oni su već osuđeni za ono što čine jer su Božju milost zamijenili nemoralom. Oni niječu Isusa Krista, našega jedinog Vladara i Gospodara.
5 Htio bih vas podsjetiti na nešto što već znate. Sjetite se da je Gospodin najprije spasio svoj narod iz egipatske zemlje, a kasnije je uništio one koji nisu vjerovali. 6 Sjetite se anđela koji su imali vlast, ali je nisu sačuvali, nego su napustili svoje prebivalište. Zato je Gospodin ostavio te anđele u tami, vezane vječnim lancima, da im sudi kada dođe onaj veliki Dan. 7 Sjetite se isto tako gradova Sodome i Gomore te gradova oko njih koji su bili poput tih anđela. Stanovnici tih gradova bludničili su i žudjeli da zadovolje svoje izopačene seksualne požude te služe kao primjer, trpeći kaznu u vječnoj vatri. 8 Takvi su ti ljudi. Vode ih njihovi snovi, kaljaju se grijehom, odbacuju Božji autoritet i govore pogrdno o nebeskim bićima. 9 Čak ni arkanđeo[a] Mihael nije to učinio dok se prepirao s đavlom za Mojsijevo tijelo. Nije se usuđivao osuditi ga uvredljivim riječima, već je rekao: »Neka te Gospodin prekori!«[b] 10 No ovi ljudi uvredljivim riječima napadaju ono što ne razumiju. Nešto razumiju, ali ne razumom, nego nagonima—poput nerazumnih životinja. I time se uništavaju. 11 Jao njima! Krenuli su Kainovim[c] putem. Za plaću su se predali istoj zabludi kao Balaam[d]. Stoga, bit će i uništeni poput onih koji su sudjelovali u Korahovoj pobuni[e] protiv Boga.
12 Ti su ljudi poput ljage na vašim gozbama ljubavi[f]. Kad se s vama časte, bez straha sami sebe nasićuju. Oni su oblaci bez vode koje gone vjetrovi. Oni su besplodna stabla u jesen, iščupana iz korijena i dvaput umrla. 13 Oni su bijesni morski valovi koji se pjene vlastitim sramotnim djelima. Oni su lutajuće zvijezde za koje je zauvijek pripremljena najcrnja tama.
14 Henok[g], sedmi čovjek nakon Adama, prorokovao je o njima: »Pazite! Dolazi Gospodin s tisućama i tisućama svojih svetih da sudi svima.«[h] 15 Gospodin će kazniti sve ljude za njihova bezbožna djela i za sve uvredljive riječi koje su izgovorili protiv njega.
16 Ti su ljudi mrmljavci i nezadovoljnici koji udovoljavaju vlastitim željama. Hvale se vlastitim ustima, a drugima laskaju radi dobitka.
Usporedba o kraljevskoj svadbi
(Lk 14,15-24)
22 Isus je narodu ponovo počeo govoriti u usporedbama. Rekao je: 2 »Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji je pripremio svadbu za svoga sina. 3 Poslao je sluge po one koji su bili pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći.
4 Tada je poslao druge sluge, govoreći: ‘Kažite onima što su pozvani: Evo, moja je gozba pripremljena, volovi i ugojena stoka su zaklani i sve je spremno. Dođite na svadbu!’
5 No oni se nisu odazvali, nego su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6 Ostali su zgrabili kraljeve sluge, zlostavljali ih i ubili. 7 Na to se kralj rasrdio pa je poslao svoje vojnike i oni su pogubili ubojice njegovih slugu i spalili njihov grad.
8 Tada je kralj rekao svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali oni koji su pozvani nisu bili dostojni. 9 Stoga, idite na raskrižja cesta i pozovite na svadbu sve koje nađete.’ 10 Oni su otišli na ulice i sakupili sve koje su našli—zle i dobre—i svadbena se dvorana napunila gostima.
11 A kad je kralj ušao da pogleda goste, vidio je ondje čovjeka koji nije bio u svadbenoj odjeći. 12 Rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbene odjeće?’ A čovjek je zanijemio. 13 Tada je kralj naredio svojim slugama: ‘Svežite mu ruke i noge pa ga bacite u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.’
14 Jer, mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International