Book of Common Prayer
Kralj kao Božji sin
1 Čemu narodi smišljaju urote,
čemu ljudi planiraju uludo?
2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe
protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja.
3 »Pobunimo se«, govore,
»oslobodimo ih se!«
4 No vladar neba se smije,
BOG im se izruguje.
5 Govori gnjevnim glasom
straši ih svojom ljutnjom:
6 »Postavio sam kralja,
na svetom brdu Sion[a].«
7 »Objavit ću vam«, kaže kralj,
»što mi je rekao BOG:
Od danas sam tvoj otac,
a ti si meni sin.
8 Traži, i dat ću ti sve narode,
sve na zemlji dat ću ti u vlast.
9 Pokorit ćeš ih velikom silom[b],
smrskati ih kao glineno posuđe.«
10 Stoga, urazumite se kraljevi,
vođe, poslušajte upozorenje!
11 Služite BOGU u strahopoštovanju.
12 Poklonite se njegovom sinu,[c]
da se ne razljuti i sve vas uništi.
To bi se moglo dogoditi brzo.
Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!
Molitva nevinog čovjeka
Davidova pjesma.
1 BOŽE, proglasi me nedužnim!
Jer, uvijek sam znao kako živjeti,
nisam ti nikad prestao vjerovati.
2 Ispitaj mi misli i osjećaje,
provjeri sve o meni, BOŽE.
3 Jer, tvoja me ljubav usmjerava,
uvijek me vodi vjernost tvoja.
4 Ne družim se s varalicama
i ništa nemam s lažljivcima.
5 Mrzim društvo zločinaca,
odbijam se družiti s ološem.
6 BOŽE, oprao sam ruke[a] da pokažem da sam nedužan,
da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati.
7 Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam,
o svim tvojim čudesima pričam.
8 BOŽE, volim Hram u kojem živiš,
volim mjesto gdje tvoja slava prebiva.
9 Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima,
poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama.
10 Služe se zlim sredstvima,
ruke su im pune mita.
11 A ja sam nedužan i živim kako treba,
zato mi se smiluj i budi mi sklon.
12 Od svake opasnosti ovdje sam siguran,
dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja.
13 Kličite, nebesa! Raduj se, zemljo!
Zapjevajte, planine!
Jer, BOG tješi svoj narod
i smilovat će se svojim napaćenima.
14 Ali sada Sion kaže:
»BOG me je ostavio,
Gospodar me zaboravio.«
A Gospodar odgovara:
15 »Može li žena zaboraviti svoje dojenče,
zar da se ne sažali na dijete koje je rodila?
Pa kad bi ga ona i zaboravila,
ja tebe neću zaboraviti.
16 Evo, urezao sam te u svoje dlanove,
tvoje zidine stalno su mi pred očima.
17 Sinovi ti se žurno vraćaju,
a odlaze oni koji su te pustošili.
18 Digni pogled i pogledaj uokolo:
svi se okupljaju i dolaze k tebi.
Tako mi mog života«, kaže BOG,
»sve ćeš ih na sebi nositi kao nakit,
ukrašavat će te kao mladenku.
19 Zemlja ti je bila razorena i opustošena,
ali uskoro će imati mnogo stanovnika.
A oni koji su te proždirali, bit će daleko.
20 Djeca rođena nakon one koju si izgubila
jednog dana na tvoje će uši reći:
‘Ovo nam je mjesto pretijesno;
napravi nam mjesta, da imamo gdje živjeti.’
21 Tada ćeš pomisliti:
‘Tko mi je sve njih rodio?
Izgubila sam djecu i bila besplodna,
prognana i odbačena.
Tko li ih je sve odgajao?
Bila sam ostala potpuno sama—
odakle su sad oni došli?’«
22 Ovako kaže Gospodar BOG:
»Evo, dat ću rukom znak poganima,
podići ću svoju zastavu narodima.
Oni će ti u naručju donijeti tvoje sinove,
tvoje kćeri nosit će na ramenima.
23 Kraljevi će ih podučavati,
a kraljice čuvati.
Klanjat će ti se licem do zemlje
i ljubiti ti prašinu s nogu.
Tada ćeš znati da sam ja BOG.
Tko se u mene pouzda,
neće se razočarati.«
Tko je najveći?
(Mk 9,33-37; Lk 9,46-48)
18 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga: »Tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?«
2 A Isus je pozvao k sebi dijete, postavio ga ispred njih 3 i rekao: »Istinu vam kažem: ako ponovo ne postanete poput male djece, nikada nećete ući u Kraljevstvo nebesko. 4 Dakle, tko se ponizi da bi bio poput ovoga djeteta—taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom.
5 I tko radi mene primi jedno ovakvo dijete, mene prima.«
Navođenje na grijeh
(Mk 9,42-48; Lk 17,1-2)
6 »Ali ako tko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen[a] oko vrata i da ga utope u dubini mora. 7 Jao ljudima u svijetu jer čine stvari koje navode na grijeh! No takve stvari moraju doći. No jao onomu po kome dolaze!
8 Stoga, ako te ruka ili noga navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život bez ruke ili noge nego da s obje ruke i noge budeš bačen u vječni plamen. 9 Zato, ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život samo s jednim okom nego da s oba oka budeš bačen u pakleni plamen.«
Usporedba o izgubljenoj ovci
(Lk 15,3-7)
10 »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih. Jer, kažem vam, njihovi su anđeli na nebesima stalno s mojim nebeskim Ocem. 11 [b]
12 Što mislite? Ako čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih odluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići potražiti odlutalu ovcu? 13 Istinu vam kažem: kad je nađe, bit će sretniji radi nje nego radi onih devedeset i devet koje nisu odlutale. 14 Isto tako, ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi itko od ovih malenih.«
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Molitva za oslobođenje
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 Kad BOG obnovi Sion,
bit će to kao u snu.
2 Sve puno smijeha,
i radosnog klicanja.
Drugi narodi tada će reći:
»Silna djela za njih čini BOG.«
3 Da, BOG za nas čini velika djela
i zato nas radost obuzima.
4 BOŽE, vrati dobra vremena,
kao što se voda vraća u pustinju.
5 Tada će oni, koji su tužni sijali,
radosno svoju žetvu skupljati.
6 Oni koji su u suzama
sjeme za sjetvu nosili,
vraćat će se veseli,
ruku punih snopova žita.
Isus prima djecu k sebi
(Mt 19,13-15; Lk 18,15-17)
13 Ljudi su Isusu dovodili djecu da bi ih dotaknuo, ali učenici su ih prekoravali. 14 Kad je to vidio, Isus se naljutio pa im je rekao: »Pustite djecu k meni! Nemojte ih priječiti, jer Božje kraljevstvo pripada takvima poput njih. 15 Govorim vam istinu. Tko ne prihvati Božje kraljevstvo kao što ga dijete prihvaća, nikada neće ući u njega.« 16 Onda je uzeo djecu u naručje, položio na njih ruke i blagoslovio ih.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International