Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
15 Teško nama zbog dana koji dolazi!
Jer, blizu je dan BOŽJEG suda.
Propast će doći od Svemoćnoga.
16 Gledali smo kako nestaje hrana
pa tako i slavlja iz Božjega Hrama.
17 Smežuralo se sjeme
pod grudama zemlje.
Spremišta su pusta,
a žitnice ruševne
jer nema usjeva.
18 Goveda muču od gladi.
Lutaju krda stoke
i uzalud traže pašnjake.
Čak i stada ovaca pate.
19 Tebi, BOŽE, vapim!
Pašnjaci izgledaju kao vatrom spaljeni,
a poljsko drveće kao izgoreno.
20 I divlje životinje tebi vape.
Jer, potoci su presušili,
a pašnjaci su spaljeni.
Dan Božjeg suda
2 Zatrubite u rog na Sionu!
Oglasite znak za uzbunu
na mom Svetome brdu!
Neka zadrhte svi stanovnici zemlje,
jer dolazi dan Božjeg suda.
Već je sasvim blizu.
2 Bit će to dan tame i mraka,
dan oblačan i tmuran.
Kao zora što se širi planinama,
dolazi velika i silna vojska,
kakve nije bilo nikada prije
niti će je biti ikada poslije.
3 Pred njima vatra proždire,
a za njima bukti plamen.
Pred njima je zemlja kao Edenski vrt,
a iza njih ostaje gola pustinja
—ništa im ne može pobjeći.
4 Izgledaju kao konji,
jure kao konjica.
5 Zvuče kao treštanje bojnih kola,
skaču preko vrhova planina,
zvuče kao vatra što proždire strnjiku,
kao silna vojska u bojnom poretku.
6 Pred njima groza hvata narode,
ljudima lica problijede.
7 Jurišaju kao ratnici,
veru se po zidinama kao vojnici.
Svi ravno koračaju,
sa svoga puta ne skreću.
8 Ne guraju jedan drugoga,
svatko se drži svoga smjera.
Prodiru kroz redove obrane
i ne zaustavljaju se.
9 Na grad navaljuju,
uzlaze na zidine.
Uz kuće se penju,
kao lopovi ulaze kroz prozore.
10 Pred njima se trese zemlja,
nebo podrhtava,
sunce i mjesec pomračuju,
gasne svjetlost zvijezda.
11 BOG gromovito zapovijeda
na čelu svoje vojske.
Njihov tabor je ogroman
i izvršava njegovu riječ.
Strašan je dan BOŽJEG suda.
Tko ga može podnijeti?
Nebesko mnoštvo slavi Boga
19 Nakon toga, čuo sam nešto poput buke velikog mnoštva na Nebu kako viče:
»Aleluja! Spasenje, slava i moć pripadaju našem Bogu.
2 Njegove su presude ispravne i pravedne.
On je presudio velikoj bludnici koja je
iskvarila Zemlju svojim bludničenjem.
On je osvetio smrt svojih slugu koje je ubila.«
3 I još su govorili:
»Aleluja! Dim će se dizati s nje zauvijek.«
4 Tada su dvadeset i četiri starješine i četiri bića pali ničice i poklonili se Bogu koji sjedi na prijestolju i rekli:
»Amen! Aleluja!«
5 A s prijestolja se začuo glas:
»Hvalite našega Boga svi koji mu služite
i svi vi—mali i veliki—koji ga se bojite!«
6 Onda sam začuo nešto poput velikog mnoštva ljudi. Zvučalo je kao huka velikih voda ili kao zvuk jakih gromova. Govorili su:
»Aleluja! Gospodin, naš Svemoćni Bog, kraljuje.
7 Radujmo se i budimo sretni!
Dajmo Bogu slavu jer je došlo vrijeme Janjetove svadbe!
Njegova je zaručnica spremna.
8 Dobila je čistu, sjajnu lanenu odjeću da se u nju obuče.«
Lanena tkanina predstavlja pravedna djela Božjih svetih ljudi.
9 Tada mi je anđeo rekao: »Zapiši ovo: blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!« Te je dodao: »Ove su Božje riječi istina.«
10 A ja sam mu pao pred noge da mu se poklonim, ali on mi je rekao: »Ne čini to! Ja sam sluga kao i ti i kao tvoja braća koja čuvaju istinu o Isusu. Bogu se pokloni! Jer, govorenje istine o Isusu je duh proroštva.«
Potpuna predanost Isusu
(Mt 10,37-38)
25 Mnoštvo je naroda išlo za Isusom. On se okrenuo i rekao im: 26 »Ako tko dođe k meni, a ne voli me više nego što voli oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa čak i vlastiti život, taj ne može biti moj učenik. 27 Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. 28 Ako tko od vas želi sagraditi kulu, neće li najprije sjesti i izračunati troškove da vidi ima li dovoljno da dovrši gradnju? 29 Inače, moglo bi se dogoditi da postavi temelje, a ne može dovršiti kulu. Tako će ga svi, koji to budu vidjeli, početi ismijavati i govoriti: 30 ‘Ovaj je počeo graditi, ali nije mogao dovršiti.’
31 Ako neki kralj odlazi u rat protiv drugoga kralja, neće li prvo sjesti i razmisliti može li se sa svojih deset tisuća ljudi suprotstaviti onome koji ide na njega s dvadeset tisuća ljudi? 32 Ako to ne može, poslat će izaslanike i pitati za uvjete mira još dok je njegov neprijatelj daleko. 33 Isto tako, dakle, nitko od vas tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«
Sol svijetu
(Mt 5,13; Mk 9,50)
34 »Sol je dobra. Ali ako izgubi svoj okus, što će joj ga vratiti? 35 Nije više dobra ni za tlo ni za gnojivo, nego se baca.
Tko sluša, neka shvati!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International