Book of Common Prayer
Molitva za obnovu Izraela
Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.
1 Izraelov pastiru, poslušaj nas!
Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
Neka se vidi tvoj sjaj
2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
Pokaži svoju snagu,
dođi i spasi nas!
3 Bože, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem[b]
i spasi nas.
4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
na molitve svojeg naroda?
5 Hraniš ga kruhom plača
i pojiš peharima suza.
6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
i da nam se neprijatelji rugaju.
7 Bože Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem
i spasi nas.
8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
istjerao si druge narode i posadio je.
9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
mladice je širila sve do Eufrata.
12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
proždiru je poljske zvijeri.
14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
Pogledaj nas s neba i vidi!
Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
na čovjeku koji ti je zdesna,
na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!
19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem,
i spasi nas!
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu
Asafova pjesma.
1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2 Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4 Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7 Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
Pomoć siromašnima
35 »Ako vaš sunarodnjak osiromaši toliko da se ne može uzdržavati, pomognite mu kao jednom od stranaca koji žive s vama. 36 Nemojte mu računati kamatu i nemojte zarađivati na njemu, nego imajte strahopoštovanja prema Bogu, da vaš sunarodnjak može i dalje živjeti među vama. 37 Nemojte tražiti kamatu kad mu posuđujete novac i nemojte ostvarivati zaradu na hrani koju mu prodajete. 38 Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta da bih vam dao zemlju Kanaan i da bih bio vaš Bog.«
Propisi za vlasnike robova
39 »Ako vaš sunarodnjak osiromaši toliko da vam se proda, ne prisiljavajte ga da radi kao rob. 40 Neka bude kod vas kao strani najamni radnik. Neka radi za vas do jubilarne godine. 41 Tada oslobodite njega i njegovu djecu, da se vrati u svoju obitelj i na svoju djedovinu. 42 Izraelci su moje sluge, koje sam izveo iz Egipta, i zato se ne smiju prodavati kao robovi. 43 Ne postupajte okrutno s njima. Poštujte svog Boga.
44 Po pitanju vaših robova: robove i ropkinje možete kupovati iz okolnih naroda. 45 Također, smijete kupovati djecu stranaca koji žive s vama i članove njihovih obitelji koji su rođeni u vašoj zemlji. Oni mogu biti vaše vlasništvo. 46 Njih možete ostaviti u nasljedstvo svojim potomcima, u trajno vlasništvo. S njima smijete postupati kao s robovima, ali ne budite okrutni prema svojim sunarodnjacima, Izraelcima.
47 Ako se obogati stranac, koji živi s vama, a vaš sunarodnjak osiromaši toliko da se proda tom strancu ili članu njegove obitelji, 48 on zadržava pravo da bude otkupljen nakon što se prodao. Može ga otkupiti netko od njegove braće, 49 stric, bratić, ili neki drugi krvni srodnik iz obitelji. A ako prosperira, može se i sam otkupiti. 50 Neka on i njegov kupac izračunaju broj godina otkad se prodao pa do jubilarne godine. Cijena neka se odredi prema broju godina i prema plaći koju bi primio najamni radnik za to vrijeme. 51 Ako je ostalo još mnogo godina, neka se za otkup plati veći dio cijene. 52 Ako je ostalo još malo godina, neka u skladu s tim plati za svoj otkup. 53 Stranac neka s njim postupa kao s najamnikom koji se unajmljuje od godine do godine. Pazite da stranac ne postupa okrutno s njim. 54 Ako se ne iskoristi ni jedna mogućnost otkupa za prodanog Izraelca, on i njegova djeca neka se oslobode u jubilarnoj godini. 55 Jer, Izraelci su moje sluge koje sam izveo iz Egipta. Ja sam vaš BOG.«
9 Stoga, od dana kad smo to čuli, ne prestajemo moliti za vas:
da vas Bog potpuno ispuni poznavanjem svoje volje; da uz to znanje imate svu mudrost i razumijevanje duhovnih stvari; 10 da živite na način koji je dostojan Gospodina te da mu ugodite u svemu; da vaša raznovrsna dobra djela donesu plod i da rastete u potpunom poznavanju Boga; 11 da vas Bog ojača svakovrsnom snagom koja odgovara njegovoj veličanstvenoj moći; i da vas osnaži da budete savršeno strpljivi kako biste mogli izdržati nevolje kada dođu.
12 Tada ćete moći radosno zahvaljivati Ocu koji vas je učinio dostojnima da sudjelujete u nasljedstvu svetih koji se nalaze u svjetlu. 13 On nas je izbavio iz vlasti tame i prenio u Kraljevstvo svojega voljenog Sina, 14 koji je platio za našu slobodu i oproštenje grijeha.
Usporedba o sijaču
(Mk 4,1-8; Lk 8,4-8)
13 Istoga je dana Isus izašao iz kuće i sjeo pokraj jezera. 2 Veliko se mnoštvo okupilo oko njega pa je ušao u lađu i sjeo dok je narod ostao na obali. 3 Govorio im je o mnogim stvarima u usporedbama. Rekao im je: »Sijač je krenuo sijati. 4 Dok je sijao, neko je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. 5 Neko je palo na kamenito tlo, gdje nije bilo puno zemlje. Brzo je niknulo jer zemlja nije bila duboka, 6 ali kad je izašlo sunce, uvenulo je od žege, a kako nije imalo korijena, osušilo se. 7 Neko je palo među trnje, ali trnje je izraslo i ugušilo ga. 8 A neko je palo na dobru zemlju i donijelo rod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog. 9 Tko sluša—neka čuje!«
Zašto Isus poučava u usporedbama?
(Mk 4,10-12; Lk 8,9-10)
10 Učenici su prišli Isusu i upitali ga: »Zašto im govoriš u usporedbama?«
11 A on im je odgovorio: »Vama je dano da znate tajne Kraljevstva nebeskog, ali njima nije. 12 Jer, tko ima, dat će mu se i imat će u izobilju. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. 13 Zato im govorim u usporedbama jer, iako gledaju—ne vide; iako slušaju—ne čuju i ne razumiju. 14 Tako se na njima ispunjava Izaijino proroštvo:
‘Slušat ćete i slušati,
ali nećete razumjeti.
Gledat ćete i gledati,
ali nećete vidjeti.
15 Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda;
uši su začepili i oči zatvorili.
Tako da ne vide svojim očima,
ne čuju svojim ušima,
ne razumiju svojim srcem
i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’[a]
16 Ali blago vašim očima jer vide i blago vašim ušima jer čuju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International