Book of Common Prayer

Bog kraljuje veličanstveno

Sva zemlja neka slavi Boga

(1 Ljet 16,23-33)

Hvalospjev Božjoj dobroti

^[a] Davidova pjesma, nastala nakon što je David prevario Abimeleka, praveći se da je lud.

Narod priznaje grijeh

10 Ezra se molio, priznavao grijehe, plakao i ležao potrbuške na zemlji pred Božjim Hramom. Veliko se mnoštvo Izraelaca—muškarci, žene i djeca—okupilo oko njega. Svi su gorko plakali.

² Tada je Šekanija, Jehielov sin, jedan od Elamovih potomaka, rekao Ezri: »Bili smo nevjerni svome Bogu kad smo se ženili strankinjama iz naroda što nas okružuju. No, unatoč tomu, još ima nade za Izrael. ³ Stoga, sklopimo savez pred svojim Bogom i obavežimo se da ćemo otpustiti sve te žene i njihovu djecu. Učinit ćemo kako su nas savjetovali Ezra i oni koji poštuju zapovijedi našeg Boga. Neka bude po Zakonu. ⁴ Učini to, jer ti je to dužnost, a mi ćemo te podržati. Budi hrabar i učini to!«

⁵ I Ezra je krenuo. Potaknuo je vodeće svećenike, Levite i sve Izraelce da prisegnu da će učiniti kako je rečeno.

⁶ Zatim je otišao od Božjega Hrama i ušao u odaju Johanana, Elijašibovog sina, gdje je proveo noć. Niti je jeo kruh niti je pio vodu jer je i dalje tugovao zbog nevjere povratnika. ⁷ Zatim je izdao proglas po čitavoj Judi i Jeruzalemu da se svi povratnici okupe u Jeruzalemu. ⁸ Ako tko ne dođe za tri dana, bit će mu zaplijenjena sva imovina i bit će isključen iz zajednice povratnika, u skladu s odlukom glavara i starješina. ⁹ Za tri su se dana svi muškarci s područja Judinog i Benjaminovog plemena okupili u Jeruzalemu. Dvadesetoga dana devetog mjeseca sav je narod sjedio na trgu pred Božjim Hramom. Drhtali su zbog svog prekršaja i zbog jake kiše.

¹⁰ Tada je svećenik Ezra ustao i rekao im: »Počinili ste prekršaj. Ženili ste se strankinjama i tako uvećali Izraelovu krivnju. ¹¹ Stoga, sad to priznajte BOGU svojih predaka i učinite što je po njegovoj volji. Razdvojite se od naroda koji žive u zemlji i od svojih žena strankinja.«

¹² Cijeli je skup glasno odgovorio: »Tako je! Moramo učiniti kako si rekao. ¹³ Ali ovdje je puno ljudi i kišno je razdoblje. Ne možemo stajati vani. Osim toga, taj se zadatak ne može izvršiti za dan-dva jer puno nas je počinilo tako težak prekršaj. ¹⁴ Neka naši glavari zastupaju cijeli skup pa neka se zakaže vrijeme za svakog muškarca iz naših gradova koji ima ženu strankinju. On će doći zajedno sa starješinama i sucima iz svoga grada. Tako ćemo raditi sve dok se naš Bog ne prestane ljutiti na nas zbog ovog prekršaja.«

¹⁵ Tome su se protivili samo Jonatan, Asahelov sin, i Jahzija, Tikvin sin, a u tome su ih podržali Mešulam i Levit Šabetaj.

¹⁶ Povratnici su učinili kako je rečeno. Svećenik Ezra odabrao je muškarce koji su bili glavari obitelji, po jednoga iz svakog plemena. Svi su bili poimence određeni. Glavari su počeli ispitivati slučajeve prvoga dana desetoga mjeseca^[a]. ¹⁷ Do prvoga dana prvoga mjeseca^[b] završili su sa svima koji su oženili strankinje.

¹⁰ Kad je upravitelj kretnjom dao znak Pavlu da može govoriti, Pavao je počeo: »Znam da si već mnogo godina sudac ovom narodu i zato mi je drago što se mogu braniti pred tobom. ¹¹ Kao što se možeš uvjeriti, nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam krenuo u Jeruzalem pokloniti se Bogu. ¹² Ovi me ljudi nisu zatekli da se i sa kim prepirem u Hramu, da dižem ljude na pobunu, bilo u sinagogama ili igdje drugdje u gradu. ¹³ Oni ne mogu pred tobom dokazati ove optužbe protiv mene. ¹⁴ No priznat ću ti: ja štujem Boga naših predaka i slijedim Put, koji oni nazivaju sektom. Vjerujem u sve što piše u Zakonu i Prorocima. ¹⁵ Isto tako, s ovim ljudima dijelim istu nadu da će Bog podići iz mrtvih i pravedne i nepravedne. ¹⁶ Stoga, dajem sve od sebe da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.

¹⁷ Nisam već godinama bio u Jeruzalemu, a sad sam došao da svom narodu donesem darove za siromašne i da prinesem žrtve. ¹⁸ Upravo sam završio obred pranja u Hramu kad su me pronašli. Nije bilo nikakve gužve oko mene niti ikakvog nemira. ¹⁹ Neki su Židovi iz Azije bili tamo, pa bi i oni trebali doći ovdje da svjedoče pred tobom i optužuju me, ako imaju što protiv mene. ²⁰ Stao sam i pred Vijeće u Jeruzalemu. Neka ovi što su ovdje kažu je li mi ono dokazalo ikakvu krivnju. ²¹ Osim ako se ne radi o jednoj stvari koju sam viknuo dok sam stajao među njima: ‘Vi mi danas sudite zbog toga što vjerujem u uskrsnuće mrtvih!’«

¹² Zatim je rekao onome koji ga je pozvao: »Kad priređuješ ručak ili večeru, nemoj pozvati svoje prijatelje, braću, rođake ili bogate susjede, da ti ne bi uzvratili pozivom i na taj te način nagradili. ¹³ Kad priređuješ gozbu, radije pozovi siromašne, invalide, hrome i slijepe. ¹⁴ Tako ćeš biti blagoslovljen. Oni ti ni sa čim neće moći uzvratiti, ali primit ćeš nagradu u vrijeme uskrsnuća pravednih.«

Gozba u Kraljevstvu

(Mt 22,1-10)

¹⁵ Kad je ovo čuo jedan od onih što su sjedili s njim za stolom, rekao je Isusu: »Blago onome tko bude jeo na gozbi u Božjem kraljevstvu!«

¹⁶ A Isus mu je rekao: »Neki je čovjek pripremao veliku večeru pa je pozvao mnogo ljudi. ¹⁷ Kad je došlo vrijeme da večera počne, poslao je svoga slugu da poruči uzvanicima: ‘Dođite, sve je spremno!’ ¹⁸ A oni su, svi odreda, počeli nalaziti isprike. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam njivu pa je moram otići vidjeti. Molim te, ispričaj me!’ ¹⁹ Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet pari volova pa ih idem iskušati. Molim te, ispričaj me!’ ²⁰ Jedan je pak rekao: ‘Oženio sam se pa ne mogu doći.’ ²¹ Kad se sluga vratio, prenio je sve svome gospodaru. On se na to razljutio i rekao slugi: ‘Izađi brzo na gradske ulice i u uličice te dovedi ovamo siromašne, invalide, slijepe i hrome!’ ²² Sluga je rekao: ‘Gospodaru, učinio sam što si zapovjedio, ali još uvijek ima mjesta.’ ²³ A gospodar je rekao slugi: ‘Izađi na putove i duž ograda pa natjeraj ljude da dođu, da se moja kuća napuni! ²⁴ Jer, kažem ti, ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti ništa od moje večere.’«