Book of Common Prayer

Prva knjiga Psalama

(Psalmi 1–41)

Sretna osoba

Kralj kao Božji sin

Molitva progonjenoga

Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.

Večernja molitva

Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.

Pravedan sudac

Skladba^[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.

⁹ Samo, pazi se i čuvaj da ne bi zaboravio ono što si svojim očima vidio, da ne bi to smetnuo s uma dok si živ. Uči o tome svoju djecu i unuke. ¹⁰ Ne zaboravi dan kad si stajao pred svojim BOGOM na planini Horeb. Tada mi je rekao: »Okupi narod preda mnom, da čuje moje riječi. Tako će imati strahopoštovanja prema meni dokle god živi na zemlji i učit će tome svoju djecu.«

¹¹ Prišli ste i stali u podnožju planine koja je plamtjela vatrom do neba, prekrivenog crnim oblacima i tamom. ¹² Tada vam je BOG govorio iz vatre. Čuli ste zvuk govora, ali niste vidjeli nikakav lik, već ste samo čuli glas. ¹³ On vam je objavio svoj savez. Zapovjedio vam je da vršite deset zapovijedi koje je napisao na dvije kamene ploče. ¹⁴ U to mi je vrijeme BOG zapovjedio da vas poučavam i drugim uredbama i zakonima koje trebate izvršavati u zemlji u koju ćete prijeći preko rijeke Jordan i zaposjesti je.

Pavao brani svoju službu

10 Ja, Pavao, osobno vas molim Kristovom blagošću i dobrotom; ja koji sam, po nekima, ponizan kad sam s vama, ali oštar prema vama kad sam odsutan. ² Molim vas, ne tjerajte me da, dok sam s vama, budem tako oštar i izravan kao što očekujem da ću biti prema nekima među vama koji misle da živimo po ljudskim tjelesnim željama. ³ Iako kao ljudi živimo u tijelu, ne borimo se na takav način. ⁴ Jer, naše oružje nije kao ljudsko. Naše oružje ima Božju snagu da obara neprijateljske utvrde. Njime obaramo ljudska dokazivanja ⁵ i svaku oholost koja priječi spoznaju Boga. Zarobljavamo svaku misao da bi se pokorila Kristu. ⁶ Spremni smo kazniti svaku vrstu neposlušnosti kad vaša poslušnost bude savršena.

⁷ Gledajte ono što je očito! Ako je tko uvjeren da pripada Kristu, neka ponovo razmisli i shvatit će da i mi pripadamo Kristu jednako kao i on. ⁸ Ako se još budem hvalio ovlaštenjima—koja nam je Gospodin dao da bismo vas ojačali, a ne porazili— ⁹ neću se zbog toga posramiti. Ne želim da izgleda kao da vas pokušavam zastrašiti svojim pismima. ¹⁰ »Njegova pisma«, kažu neki, »snažna su i moćna, ali kada je prisutan, slab je i to što govori ništa ne vrijedi.« ¹¹ No onaj koji to govori neka ima na umu da nema razlike između riječi u mojim pismima, kad smo udaljeni, i naših postupaka kad smo s vama.

¹² Jer, mi se ne usuđujemo uspoređivati s pojedinim ljudima koji se smatraju vrlo važnima niti se svrstavamo među njih. Oni međusobnim uspoređivanjem i mjerenjem pokazuju svoju ludost. ¹³ Bilo kako bilo, nećemo se prekomjerno hvaliti, nego ćemo ograničiti svoje hvale na područje djelovanja koje nam je odredio Bog, da i vas uključimo. ¹⁴ Ne hvalimo se previše, kao što bi bilo da nismo došli k vama, jer mi smo prvi došli k vama s Radosnom vijesti o Kristu. ¹⁵ Ne hvalimo se prekomjerno ni tuđim radom. No nadamo se da će vaša vjera rasti i da će se naš rad širiti među vama u okviru našeg područja djelovanja. ¹⁶ Na taj način želimo propovijedati Radosnu vijest i dalje od vašega kraja. Ne želimo se hvaliti već obavljenim poslom na tuđem području. ¹⁷ »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.«^{[a] 18} Ako netko sâm sebe preporučuje, to ne znači ništa. Ono što ima vrijednost jest kada nekoga preporuči Bog.

⁷ Kada molite, ne ponavljajte isprazne riječi kao pogani, koji misle da će dobiti što traže zbog količine izgovorenih riječi. ⁸ Ne budite, dakle, kao oni, jer vaš Otac zna što vam je potrebno i prije negoli ga zamolite. ⁹ Zato molite ovako:

¹⁴ Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, onda će i vaš Otac nebeski vama oprostiti vaše. ¹⁵ No ako vi ne oprostite drugima njihove pogreške, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaše.«