Add parallel Print Page Options

Preljubnica

A Isus ode na Maslinsku goru. U zoru opet dođe u Hram. Sav je narod dolazio k njemu, te on sjede i stade ih poučavati.

A pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu te, postavivši je u sredinu, reknu mu: »Učitelju, ova je žena zatečena u samom činu preljuba. Mojsije nam u Zakonu zapovjedi da takve kamenujemo. A što ti kažeš?« Govorili su to da ga iskušaju kako bi ga imali zašto optužiti. A Isus se sagnu i stade prstom pisati po tlu. Kako su ga pak nastavljali zapitkivati, on se uspravi i reče im: »Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.« I ponovno se sagnu i nastavi pisati po tlu. Kad oni to čuše, stadoše jedan za drugim odlaziti, počevši od starješina, te on ostade sam - i žena koja je još stajala u sredini. 10 Isus se uspravi i upita je: »Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?« 11 Ona reče: »Nitko, gospodine.« A Isus joj reče: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi.«[a]

Isus, svjetlo svijeta

12 Isus im onda ponovno progovori: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, zasigurno neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.«

13 Tada mu farizeji rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.«

14 Isus im odgovori: »Premda svjedočim sam za sebe, moje je svjedočanstvo istinito, jer znam odakle dođoh i kamo idem, a vi ne znate odakle dolazim ni kamo idem. 15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga. 16 Pa ako ja i sudim, moj je sud istinit, jer nisam sam, nego: ja i Onaj koji me posla, Otac. 17 I u vašem je Zakonu zapisano da je svjedočanstvo dvojice istinito. 18 Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a za mene svjedoči i Onaj koji me posla, Otac.« 19 Pitali su ga nato: »Gdje je tvoj Otac?« Isus odgovori: »Ne poznajete ni mene, ni Oca mojega. Da ste upoznali mene, upoznali biste i Oca mojega.«

20 Ove riječi prozbori Isus pokraj riznice, dok je poučavao u Hramu. I nitko ga ne uhiti, jer još ne bijaše došao njegov čas.

Read full chapter

Footnotes

  1. Iv 7,53 - 8,11 Smatra se da ovaj odlomak, ispušten u mnogim važnim rukopisima, ne pripada izvornom tekstu Ivanova Evanđelja, ali je tradicijski vrlo rano posvjedočen i kanonski prihvaćen. U nekim je rukopisima umetnut iza Iv 7,36, ponegdje iza Iv 21,25, a neki ga svrstavaju u Evanđelje po Luki, iza 21,38.