Prva poslanica Solunjanima 2

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Pavlova služba u Solunu

2 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio zaludan. ² Premda, kao što znate, prethodno štošta pretrpjesmo i bijasmo zlostavljani u Filipima, uz tešku borbu odvažismo vam se, u Bogu našemu, navješćivati Evanđelje Božje. ³ Doista, naše ohrabrivanje nije iz zablude, niti je iz nečistote, niti je iz prijevare; ⁴ nego, kao što nas je Bog smatrao valjanima da nam povjeri Evanđelje, tako govorimo - ne kao oni koji nastoje ugoditi ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. ⁵ Jer nikada, kao što znate, ne nastupismo ni laskavom riječju, ni pritajenom pohlepom - Bog je svjedok - ⁶ niti smo od ljudi tražili slave - ni od vas, ni od drugih - ⁷ premda smo vam mogli nametnuti svoj ugled, kao apostoli Kristovi. Naprotiv, bijasmo dječica među vama. Kao što majka hrani i njeguje svoju djecu,^{[a] 8} tako vam, ispunjeni ljubavlju prema vama, htjedosmo udijeliti ne samo Evanđelje Božje nego i svoje duše, jer ste nam omiljeli. ⁹ Sjećate se, doista, braćo, našega truda i muke: noću i danju radeći - da ne bismo koga od vas opteretili - propovijedali smo vam Evanđelje Božje. ¹⁰ Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto i pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. ¹¹ Kao što znate, svakoga smo od vas, kao otac svoju djecu, ¹² hrabrili i tješili i zahtijevali da živite dostojno Boga koji vas poziva u svoje kraljevstvo i slavu.

¹³ I mi neprestance zahvaljujemo Bogu i zato što primivši od nas riječ poruke Božje prihvatiste ju ne kao riječ ljudsku, nego - kao što uistinu i jest - riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. ¹⁴ Vi, braćo, doista postadoste nasljedovatelji Božjih crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi pretrpjeste od svojih sunarodnjaka isto kao i oni od Židova, ¹⁵ koji su ubili i Gospodina Isusa i proroke, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i suprote se svim ljudima^{[b] 16} priječeći nam navješćivati poganima da se spase, dopunjujući uvijek grijehe svoje. Ali se na njih konačno sručio gnjev Božji.

Pavlova čežnja za ponovnim susretom

¹⁷ A mi, braćo, odijeljeni od vas zakratko - licem, ne srcem - u svojoj velikoj čežnji još više pohitasmo da ugledamo vaše lice. ¹⁸ Jer smo htjeli doći k vama - a ja, Pavao, i jedanput, i dvaput - no Sotona nas spriječi. ¹⁹ Jer što je naša nada ili radost ili vijenac dični pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? ²⁰ Jer vi ste naša slava i radost.