13 Kad bih jezicima ljudskim i anđeoskim govorio,
a ljubavi ne bih imao,
mjed sam onda što ječi ili cimbal što zveči.
² I kad bih dar prorokovanja imao
i znao sve tajne i sve znanje,
i kad bih svu vjeru imao, tako da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam.
³ I kad bih razdao sav svoj imetak,
i kad bih predao tijelo svoje da se uzvisim,
a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi.^[a]
4 Ljubav je strpljiva, dobrostiva je ljubav,
ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se.
⁵ Nije nedolična, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
⁶ ne raduje se nad nepravdom, a raduje se s istinom;
⁷ sve podnosi, sve vjeruje,
svemu se nada, sve trpi.
⁸ Ljubav nikada ne prestaje.
A prorokovanja? Prestat će.
A jezici? Umuknut će.
A znanje? Nestat će.
⁹ Jer djelomice spoznajemo i djelomice prorokujemo.
¹⁰ A kad dođe savršeno, nestat će ovo djelomično.
¹¹ Kad bijah djetešce, govorah kao djetešce,
mišljah kao djetešce, rasuđivah kao djetešce.
Kada postadoh odrastao čovjek,
odbacio sam djetinje.
¹² Jer sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomice,
a onda ću spoznati posvema,
kao što sam i posvema spoznat.
¹³ Sada pak ostaje vjera, nada, ljubav,
ovo troje,
a od njih najveća je ljubav.