Poslanica Hebrejima 6

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

6 Zato ostavimo početnički nauk o Kristu kako bismo k zrelosti krenuli, ne postavljajući ponovno temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, ² nauk o krštenjima, polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. ³ I to ćemo učiniti, samo ako Bog dopusti.

⁴ Jer nemoguće je da se oni, koji su jednom prosvijetljeni, i okusili nebeski dar, i postali sudionici Duha Svetoga, ⁵ i okusili dobru riječ Božju i sile budućega svijeta, ⁶ a otpali, ponovno obnove na obraćenje, kad sami iznova razapinju Sina Božjega i ruglu ga izlažu. ⁷ Jer zemlja koja se natopi kišom što na nju često pada, i rađa bilje korisno onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; ⁸ a ona što donosi trnje i drač odbačena je i blizu prokletstvu; u vatri joj svršetak.

⁹ Premda tako govorimo, ipak smo uvjereni za vas, ljubljeni, u bolje, u ono što je na spasenje. ¹⁰ Jer Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav koju iskazaste njegovu imenu, posluživši i poslužujući svetima. ¹¹ Želimo pak da svaki od vas pokazuje tu istu revnost, za ispunjenje nade, sve do svršetka; ¹² da ne budete lijeni, nego nasljedovatelji onih koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja.

Držati se ponuđene nade

¹³ Bog doista, davši obećanje Abrahamu, budući da se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom, ¹⁴ govoreći: »Blagoslivljajući te - zaista ću te blagosloviti, i umnažajući te - umnožiti.« ¹⁵ I tako, strpivši se, stekao je obećanje. ¹⁶ Jer ljudi se zaklinju onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svakoj prepirci. ¹⁷ Tako i Bog, hoteći baštinicima obećanja izobilnije pokazati nepromjenljivost svoje odluke, zajamči je zakletvom, ¹⁸ kako bismo tim dvjema nepromjenljivim stvarima - u kojima je nemoguće da bi Bog lagao - mi koji smo mu pribjegli imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. ¹⁹ Nju imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost, iza zastora, ²⁰ gdje je Isus kao preteča ušao za nas, postavši zauvijek Velesvećenik po redu Melkisedekovu.