Add parallel Print Page Options

Bog nam progovori u Sinu

U više je navrata i na više načina Bog nekoć govorio ocima u prorocima; u ove posljednje dane progovori nam u Sinu, koga postavi baštinikom svega, po kome i svjetove sazda. On, koji je odsjev Slave i otisak njegova bića, sve nosi svojom silnom riječju; pošto izvrši očišćenje od grijeha, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;[a] postade toliko veći od anđela koliko je uzvišenije no oni baštinio ime.

Ta kojemu od anđela ikada reče:

»Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio«,

i opet:

»Ja ću njemu biti Otac, i on će meni biti Sin«?

A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori:

»Nek se pred njim poklone
svi anđeli Božji.«

A o anđelima govori:

»On anđele svoje čini vjetrima,
i službenike svoje plamom ognjenim«,

o Sinu pak:

»Prijestolje je tvoje, Bože,
u vijeke vjekova,
i pravedno je žezlo -
žezlo tvojega kraljevstva.
Zavolio si pravednost,
a zamrzio bezakonje;
stoga te pomaza Bog, Bog tvoj,
uljem veselja,
povrh drugova tvojih.«

10 I:

»Ti u početku,
Gospodine,
utemelji zemlju,
i nebesa su djelo tvojih ruku.
11 Ona će propasti,
ali ti ostaješ;
sve će ostarjeti kao haljina.
12 Smotat ćeš ih poput plašta
i poput haljine zamijeniti,
A ti si pak isti
i tvoje godine neće uminuti.«[b]

13 I kojemu je od anđela ikada rekao:

»Sjedi meni zdesna
dok neprijatelje tvoje ne položim
za podnožje nogama tvojim«?

14 Nisu li svi oni poslužnički duhovi poslani na službu onima koji imaju baštiniti spasenje?

Footnotes

  1. Heb 1,3 Neki rukopisi prije »izvrši«, dodaju: »sam«.
  2. Heb 1,12 Neki rukopisi izostavljaju: »poput haljine«.