Poslanica Rimljanima 9  Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Tuga zbog Izraelaca

9 Istinu govorim u Kristu, ne lažem, susvjedoči mi savjest moja u Duhu Svetome,

² da je velika tuga i neprekidna bol u srcu mojemu.

³ Jer bih želio ja sam proklet biti i odijeljen od Krista, a poradi braće svoje, sunarodnjaka svojih po tijelu.

⁴ Oni su Izraelci, i njihovo je posinjenje, i slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje, i obećanja.

⁵ Njihovi su i oci, od njih je i Krist, po tijelu, koji je nad svime Bog, blagoslovljen u vjekove. Amen.

Djeca tijela i djeca obećanja

⁶ To nije kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji su od Izraela, ⁷ niti su svi djeca zato što su potomstvo Abrahamovo, nego: »Po Izaku će se nazivati tvoje potomstvo.« ⁸ To jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u potomstvo. ⁹ Jer je riječ obećanja ovakva: »U ovo ću vrijeme doći, i Sara će imati sina.«

¹⁰ I ne samo to, nego je i Rebeka samo od jednoga imala djecu, od Izaka, našega oca. ¹¹ Jer dok oni ne bijahu još ni rođeni, niti počiniše što dobro ili zlo - da bi Božja odluka o izabranju ostala, ¹² ne po djelima nego po Onome koji poziva - bilo joj je rečeno: »Stariji će služiti mlađemu«, ¹³ kao što je pisano: »Jakova zavoljeh, a Ezava zamrzih.«

Kod Boga nema nepravednosti

¹⁴ Što ćemo dakle reći? Da je nepravednost kod Boga? Nipošto! ¹⁵ Jer Mojsiju govori: »Bit ću milosrdan komu god hoću biti milosrdan, sažalit ću se nad kim god se hoću sažaliti.« ¹⁶ Nije dakle do onoga koji hoće, niti do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. ¹⁷ Jer Pismo kaže faraonu: »Zato te i podigoh da na tebi pokažem svoju moć, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.« ¹⁸ Milosrdan je dakle komu hoće, i otvrdnjuje koga hoće.

¹⁹ Ti ćeš mi dakle reći: »Zašto nas onda još kori? Jer tko da se volji njegovoj suprotstavi?« ²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da proturječiš Bogu? Zar će tvorevina reći Onomu koji je stvori: »Zašto me načini takvom?« ²¹ Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od iste smjese načini jednu posudu plemenitu, a drugu običnu? ²² Što ako je pak Bog, hoteći pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, s velikom snošljivošću podnio posude svojega gnjeva, pripravljene za propast, ²³ da obznani bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa koje unaprijed pripravi za slavu, ²⁴ pa i na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?

²⁵ Kao što kaže u Hošei: »Nazvat ću ne-narod moj narodom svojim i neljubljenu ljubljenom.

²⁶ I na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste narod moj, tamo će se nazvati sinovi Boga živoga«.

²⁷ A Izaija viče o Izraelu: »Pa bude li broj sinova Izraelovih kao pijeska u moru, ipak će se samo Ostatak spasiti.

²⁹ I kao što je prorekao Izaija: »Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi potomstva, postali bismo kao Sodoma i bili bismo Gomori nalik.«

Do pravednosti - po vjeri, a ne djelima

³⁰ Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu težili za pravednošću postigoše pravednost - pravednost po vjeri. ³¹ A Izrael koji je težio za zakonom pravednosti, do zakona ne stiže. ³² Zašto? Jer ne htjedne vjerom, nego djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, ³³ kao što je pisano: »Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; ali tko u njega vjeruje, neće se postidjeti.