Add parallel Print Page Options

Bog je odabrao Izrael

U nazočnosti Kristovoj govorim istinu - ne lažem - a moja savjest i Sveti Duh potvrđuju da je ovo što govorim istina.

Srce mi je ispunjeno silnom tugom i beskrajnom boli

zbog mojeg naroda, zbog moje židovske braće i sestara. Pristao bih biti zauvijek proklet - odsječen od Krista! - kad bi to njih moglo spasiti.

Oni su izabrani izraelski narod, izabrani da budu posebna Božja djeca. Bog im je objavio svoju slavu. Sklopio je s njima savez i dao im svoj Zakon. Imaju povlasticu da ga štuju i da primaju njegova divna obećanja.

Njihovi su preci bili veliki Božji ljudi, a i sam je Krist bio židov po tjelesnom podrijetlu. A on je Bog koji vlada nad svime i dostojan je vječne slave! Amen.

Zar je Bog prekršio svoja obećanja židovima? Nije. Jer su ta obećanja samo za one koji su uistinu židovi. No nije svatko tko je rođen u židovskoj obitelji pravi židov.

Sama činjenica da potječu od Abrahama ne čini ih pravom Abrahamovom djecom. Jer u Svetome pismu piše: 'Po Izaku će ti se nazivati potomstvo

To znači da nisu svi Abrahamovi tjelesni potomci ujedno i Božja djeca. Samo djeca obećanja su Božja djeca.

Jer Bog je obećao: 'Nagodinu ću opet doći i Sara će imati sina.'[a]

10 Taj je sin bio naš predak Izak. Njegova žena Rebeka nosila je blizance.

11 Ali prije nego što su rođeni, prije nego što su učinili išta dobro ili zlo, primila je poruku od Boga. Ta je poruka dokaz da Bog bira prema vlastitom naumu,

12 a ne prema našim dobrim ili lošim djelima. Rekao joj je: 'Potomci tvojega starijeg sina služit će potomcima mlađega.'[b]

13 Ili, riječima Svetoga pisma: 'Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.'[c]

14 Zar je Bog bio nepravedan? Nipošto.

15 Jer Mojsiju je rekao:
    'Smilovat ću se komu se želim smilovati
            i sažalit ću se nad kime se želim sažaliti.'[d]

16 Zato ne ovisi o nama hoćemo li primiti Božje obećanje. Ne možemo ga dobiti svojom voljom ili teškim trudom. Bog će se smilovati kome bude htio.

17 U Svetome pismu piše da je Bog kazao faraonu: 'Postavio sam te za vladara zato da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime razglasi po svoj zemlji.'[e]

18 Bog se dakle nekima smiluje samo zato što tako želi, a čini i da nekima srce otvrdne te da ga ne poslušaju.

19 Mogli biste pitati: 'Zašto onda Bog okrivljuje ljude da nisu poslušni? Ne postupaju li oni samo kako im je on odredio?'

20 No nemojte tako govoriti. Tko ste vi, obični ljudi, da prigovarate Bogu? Zar da stvorenje pita stvoritelja: 'Zašto si me učinio ovakvim?'

21 Kada lončar od istoga grumena gline načini vrčeve, nema li pravo jedan od njih namijeniti plemenitoj, a drugi neplemenitoj uporabi?

22 Pa što ako je Bog, odabravši pokazati svoj gnjev i moć, s velikim strpljenjem podnosio one koji su izazvali njegov gnjev i bili spremni za uništenje?

23 Što ako je to učinio kako bi onima kojima iskazuje milost i koje je unaprijed pripremio za slavu, pokazao bogatstvo svoje slave -

24 pa tako i nama, koje je pozvao ne samo od židova već i od pogana.

25 Kao što piše u Knjizi proroka Hošee:
    'One koji nisu moj narod
            prozvat ću svojim narodom
    i voljet ću one
            koje prije nisam volio.'[f]

26 I još:
    'Jednom im je rečeno:
            "Vi niste moj narod.'
    Ali sada će im se reći:
            "Vi ste djeca živoga Boga.''[g]

27 Za Izrael, opet, Izaija kaže:
    'Iako je izraelski narod brojan
            kao zrnca morskog pijeska,
            samo će se mali broj spasiti.

28 Jer Gospodin Bog će potpuno i brzo
    ostvariti svoju riječ i kaznom poharati zemlju.'[h]

29 Na drugome mjestu Izaija kaže:
    'Da Svemogući Gospodin
            nije poštedio nas nekolicinu,
    bili bismo posve zatrti,
            poput Sodome i Gomore.'[i]

Izraelova nevjera

30 Što reći o svemu tome? Pogani su pred Bogom opravdani po vjeri iako nisu iskali pravednost.

31 A židovi koji su se toliko trudili opravdati pred Bogom ispunjavanjem Zakona nisu u tome uspjeli.

32 Zašto? Zato što su pokušavali pred Bogom postignuti pravednost ispunjavajući zakonske odredbe i čineći dobra djela, a ne vjerom. Spotaknuli su se o 'kamen spoticanja'.

33 A Bog ih je opomenuo u Svetome pismu:
    'Postavljam u Jeruzalemu[j] kamen spoticanja.
    Ali tko u njega vjeruje
            neće se razočarati.'[k]

Footnotes

  1. Poslanica Rimljanima 9:9 Postanak 18:10-14.
  2. Poslanica Rimljanima 9:12 Postanak 25:23.
  3. Poslanica Rimljanima 9:13 Malahija 1:3.
  4. Poslanica Rimljanima 9:15 Izlazak 33:19.
  5. Poslanica Rimljanima 9:17 Izlazak 9:16.
  6. Poslanica Rimljanima 9:25 Hošea 2:25.
  7. Poslanica Rimljanima 9:26 Vidjeti: Hošea 1:9.
  8. Poslanica Rimljanima 9:28 Izaija 10:22-23.
  9. Poslanica Rimljanima 9:29 Izaija 1:9.
  10. Poslanica Rimljanima 9:33 U grčkome: na Sionu.
  11. Poslanica Rimljanima 9:33 Izaija 8:14.

Tuga zbog Izraelaca

Istinu govorim u Kristu, ne lažem, susvjedoči mi savjest moja u Duhu Svetome,

da je velika tuga i neprekidna bol u srcu mojemu.

Jer bih želio ja sam proklet biti i odijeljen od Krista, a poradi braće svoje, sunarodnjaka svojih po tijelu.

Oni su Izraelci, i njihovo je posinjenje, i slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje, i obećanja.

Njihovi su i oci, od njih je i Krist, po tijelu, koji je nad svime Bog, blagoslovljen u vjekove. Amen.

Djeca tijela i djeca obećanja

To nije kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji su od Izraela, niti su svi djeca zato što su potomstvo Abrahamovo, nego: »Po Izaku će se nazivati tvoje potomstvo.« To jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u potomstvo. Jer je riječ obećanja ovakva: »U ovo ću vrijeme doći, i Sara će imati sina.«

10 I ne samo to, nego je i Rebeka samo od jednoga imala djecu, od Izaka, našega oca. 11 Jer dok oni ne bijahu još ni rođeni, niti počiniše što dobro ili zlo - da bi Božja odluka o izabranju ostala, 12 ne po djelima nego po Onome koji poziva - bilo joj je rečeno: »Stariji će služiti mlađemu«, 13 kao što je pisano: »Jakova zavoljeh, a Ezava zamrzih.«

Kod Boga nema nepravednosti

14 Što ćemo dakle reći? Da je nepravednost kod Boga? Nipošto! 15 Jer Mojsiju govori: »Bit ću milosrdan komu god hoću biti milosrdan, sažalit ću se nad kim god se hoću sažaliti.« 16 Nije dakle do onoga koji hoće, niti do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. 17 Jer Pismo kaže faraonu: »Zato te i podigoh da na tebi pokažem svoju moć, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.« 18 Milosrdan je dakle komu hoće, i otvrdnjuje koga hoće.

19 Ti ćeš mi dakle reći: »Zašto nas onda još kori? Jer tko da se volji njegovoj suprotstavi?« 20 Čovječe, tko si ti zapravo da proturječiš Bogu? Zar će tvorevina reći Onomu koji je stvori: »Zašto me načini takvom?« 21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od iste smjese načini jednu posudu plemenitu, a drugu običnu? 22 Što ako je pak Bog, hoteći pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, s velikom snošljivošću podnio posude svojega gnjeva, pripravljene za propast, 23 da obznani bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa koje unaprijed pripravi za slavu, 24 pa i na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?

25 Kao što kaže u Hošei: »Nazvat ću ne-narod moj narodom svojim i neljubljenu ljubljenom.

26 I na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste narod moj, tamo će se nazvati sinovi Boga živoga«.

27 A Izaija viče o Izraelu: »Pa bude li broj sinova Izraelovih kao pijeska u moru, ipak će se samo Ostatak spasiti.

28 Jer zasigurno će i brzo izvršiti Gospodin
riječ na zemlji.«[a]

29 I kao što je prorekao Izaija: »Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi potomstva, postali bismo kao Sodoma i bili bismo Gomori nalik.«

Do pravednosti - po vjeri, a ne djelima

30 Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu težili za pravednošću postigoše pravednost - pravednost po vjeri. 31 A Izrael koji je težio za zakonom pravednosti, do zakona ne stiže. 32 Zašto? Jer ne htjedne vjerom, nego djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, 33 kao što je pisano: »Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; ali tko u njega vjeruje, neće se postidjeti.

Footnotes

  1. Rim 9,28 »Zasigurno će i brzo« prevedeno je umjesto doslovnoga, teško prevodiva izričaja »dovršujući i krateći« (Usp. Iza 10,22-23, LXX) Neki rukopisi dodaju umetak i mijenjaju red riječi: »Jer riječ će dovršiti i ubrzati u pravednosti: Gospodin će izvršiti brzu presudu (riječ) na zemlji.«