Otkrivenje 14
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Pjesma otkupljenih
14 Tada sam pogledao ispred sebe i ugledao Janje. Stajalo je na Sionskoj gori[a]. S njim su bile i sto četrdeset i četiri tisuće koje su na čelima imale zapisano Janjetovo ime i ime njegovog Oca. 2 Tada sam začuo glas s neba sličan huci velikih voda ili jakoj grmljavini. No glas je također zvučao kao kada glazbenici sviraju harfe. 3 Mnoštvo je pjevalo novu pjesmu pred prijestoljem, pred četirima bićima i starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset i četiri tisuće. Oni su bili otkupljeni sa Zemlje. 4 Oni su ti koji se nisu okaljali grešnim odnosima sa ženama. Održali su se čistima. Slijede Janje kamo god ono ide. Otkupljeni su od ostalog čovječanstva i prvi su plodovi žetve za Boga i Janje. 5 U njihovim se ustima ne može naći laž. Oni su bez mane.
Trojica anđela
6 Tada sam spazio drugog anđela kako leti visoko na nebu. Trebao je onima koji žive na Zemlji—svakom narodu, plemenu, jeziku i rasi—objaviti vječnu poruku Radosne vijesti. 7 Govorio je jakim glasom: »Poštujte Boga i dajte mu slavu! Došlo je vrijeme da on sudi svima. Poklonite se Bogu! On je stvorio nebo, Zemlju, more i izvore voda.«
8 Tada je drugi anđeo prišao i rekao: »Pao je! Pao je veliki Babilon, koji je natjerao sve narode da piju žestoko vino bijesa i bluda.«
9 Treći je anđeo došao za njima i rekao jakim glasom: »Oni koju štuju Zvijer i njezin kip, i prihvaćaju njezin znak na čelo ili ruku, 10 pit će vino Božje srdžbe koje je nerazblaženo u čaši njegovoga gnjeva. Bit će mučeni u gorućem sumporu u prisutnosti svetih anđela i Janjeta. 11 A dim od njihovog mučenja dizat će se zauvijek. Oni koji štuju Zvijer i njezin kip—i svi koji su obilježeni njezinim imenom—neće imati mira ni danju ni noću.« 12 Ovdje Božji ljudi, oni koji se pridržavaju Božjih zapovijedi, trebaju biti ustrajni i ostati vjerni Isusu.
13 Tada sam s neba začuo glas: »Zapiši: od sada su blagoslovljeni oni koji umru služeći Gospodinu!«
»Tako je«, kaže Duh. »Oni se mogu odmoriti od svoga truda jer ih prate njihova djela.«
Zemaljski urod
14 Tada sam pogledao ispred sebe i primijetio bijeli oblak. Na oblaku je sjedio netko sličan Sinu Čovječjem. Na glavi je imao zlatnu krunu, a u ruci oštar srp. 15 Tada je iz hrama izašao drugi anđeo. Viknuo je jakim glasom onomu što sjedi na oblaku: »Uzmi svoj srp i saberi urod! Došlo je vrijeme žetve. Zemaljski je urod dozrio.« 16 Onaj što je sjedio na oblaku zamahnuo je svojim srpom nad Zemljom i požnjeo urod na Zemlji.
17 Tada je iz hrama na Nebu izašao neki drugi anđeo. I on je imao oštar srp. 18 A sa žrtvenika je opet došao drugi anđeo koji je imao moć nad vatrom. Doviknuo je jakim glasom onomu što je imao oštar srp: »Uzmi svoj oštri srp i skupi grozdove zemaljske loze! Jer, grožđe je zrelo.« 19 Anđeo je zamahnuo srpom nad Zemljom i skupio urod zemaljskoga vinograda. Bacio je grožđe u veliki tijesak Božjega gnjeva 20 i zgazio ga izvan grada. Iz tijeska je tekla krv. Digla se sve do konjskih uzda, na daljinu od tristotinjak kilometara[b].
Otkrivenje 14
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Jaganjac i sto četrdeset i četiri tisuće
14 I vidjeh, i gle: Jaganjac stoji na gori Sionskoj, i s njime sto četrdeset i četiri tisuće onih koji na svojim čelima imaju napisano ime njegovo i ime njegova Oca.[a] 2 I začuh zvuk s neba kao huk mnogih voda i kao prasak snažna groma; taj je zvuk što ga začuh kao onaj u citraša koji citaraju na svojim citrama. 3 Pjevaju kao pjesmu novu pred prijestoljem i pred četirima bićima i starješinama. I nitko nije mogao naučiti te pjesme, osim onih sto četrdeset i četiri tisuće otkupljenih sa zemlje. 4 To su oni koji se ne okaljaše sa ženama - djevci su; oni koji slijede Jaganjca kamo god pođe; oni koji su otkupljeni od ljudi - prvina Bogu i Jaganjcu. 5 U ustima se njihovim ne nađe laž; neporočni su.
Tri anđela
6 I vidjeh jednoga drugog anđela gdje leti vrh neba noseći vječno Evanđelje da ga navijesti svima koji prebivaju na zemlji - svakom narodu i plemenu i jeziku i puku, 7 te u sav glas govori: »Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas njegova suda! Poklonite se Onomu koji načini nebo i zemlju i more i izvore voda!« 8 I još jedan, drugi anđeo, dođe za njim govoreći: »Pade, pade Babilon veliki, koji je vinom srdžbe i svojega bluda opio sve narode!« 9 I opet jedan, treći anđeo, dođe za njim govoreći u sav glas: »Pokloni li se tko Zvijeri i njezinu liku, i primi žig na svoje čelo ili na ruku - 10 taj će piti od vina Božje srdžbe, nerazrijeđena, natočena u čašu gnjeva njegova. I bit će mučen u ognju i sumporu pred svetim anđelima i pred Jaganjcem. 11 I dim se muke njihove uzdiže u vijeke vjekova; ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinu liku, i tko god primi žig s njezinim imenom.« 12 U tome je ustrajnost svetih koji drže Božje zapovijedi i vjeru Isusovu. 13 I začuh glas s neba gdje govori: »Napiši! Blaženi mrtvi koji odsad umiru u Gospodinu. Da, govori Duh, neka počinu od napora svojih, jer prate ih njihova djela!«
Žetva zemaljska
14 I vidjeh, i gle: bijel oblak, i na oblaku gdje Netko sjedi nalik Sinu Čovječjemu; zlatan vijenac mu na glavi i britak srp u ruci. 15 I jedan drugi anđeo izađe iz hrama vičući jakim glasom Onomu koji sjedi na oblaku: »Zamahni svojim srpom i žanji, jer dođe čas žetve; dozrela je žetva zemaljska!« 16 I Onaj koji sjedi na oblaku spusti svoj srp na zemlju, te zemlja bi požnjevena. 17 Tada još jedan anđeo izađe iz nebeskoga hrama; i on ima britak srp! 18 I opet jedan anđeo, koji ima vlast nad ognjem, izađe od žrtvenika i jakim se glasom oglasi onomu sa srpom britkim, govoreći: »Zamahni svojim britkim srpom te otrgni grozdove sa zemaljskog trsa, jer mu grožđe već dozri!«[b] 19 I anđeo spusti svoj srp na zemlju te otrga zemaljski trs, a otrgano sasu u veliki tijesak Božje srdžbe. 20 I tijesak bi izgažen izvan grada, te se iz tijeska izli krv konjima sve do uzda, tisuću i šesto stadija u daljinu.
Pahayag 14
Ang Salita ng Dios (Tagalog Contemporary Bible)
Ang Awit ng mga Tinubos
14 Pagkatapos, nakita ko ang Tupa na nakatayo sa bundok ng Zion. Kasama niya ang 144,000 tao. Nakasulat sa noo nila ang pangalan ng Tupa at ng kanyang Ama. 2 Nakarinig ako ng ingay mula sa langit, na parang lagaslas ng talon o dagundong ng malakas na kulog. At para ring tugtugan ng mga manunugtog ng alpa. 3 Ang 144,000 tao ay umaawit sa harap ng trono, ng apat na buhay na nilalang, at ng mga namumuno. Bago ang kanilang awit at walang nakakaalam maliban sa kanila na 144,000 na tinubos mula sa mundo. 4 Sila ang mga lalaking hindi sumiping sa babae at hindi nag-asawa. Sumunod sila sa Tupa kahit saan siya pumunta. Tinubos sila mula sa mga tao upang maging unang handog sa Dios at sa Tupa. 5 Hindi sila nagsinungaling kailanman at wala silang anumang kapintasan.
Ang Tatlong Anghel
6 At nakita ko ang isa pang anghel na lumilipad sa himpapawid. Dala niya ang walang kupas na Magandang Balita upang ipangaral sa mga tao sa buong mundo, sa lahat ng bansa, angkan, wika, at lahi. 7 Ito ang isinisigaw niya, “Matakot kayo sa Dios, at purihin ninyo siya, dahil dumating na ang oras na hahatulan niya ang lahat. Sambahin ninyo ang Dios na lumikha ng langit, lupa, dagat at mga bukal.”
8 Kasunod namang lumipad ang pangalawang anghel na sumisigaw, “Bumagsak na! Bumagsak na ang dakilang lungsod ng Babilonia! Ang mga mamamayan nito ang humikayat sa mga tao sa buong mundo na sumunod sa imoralidad nila na kinamumuhian ng Dios.”
9 Sumunod pa ang isang anghel sa dalawang anghel na nauna. Sumisigaw din siya, “Ang lahat ng sumamba sa halimaw at sa imahen nito, at tumanggap ng tatak nito sa noo o sa kanang kamay, 10 ay makakaranas ng galit ng Dios. Sapagkat parurusahan sila sa nagniningas na apoy at asupre sa harapan ng Tupa at ng mga anghel ng Dios. 11 Ang usok ng apoy na magpapahirap sa kanila ay papailanlang magpakailanman. Araw-gabi ay wala silang pahinga sa kanilang paghihirap, dahil sinamba nila ang halimaw at ang imahen nito at nagpatatak ng pangalan nito.”
12 Kaya kayong mga pinabanal[a] ng Dios na sumusunod sa kanyang mga utos at patuloy na sumasampalataya kay Jesus, kinakailangang maging matiisin kayo.
13 Pagkatapos, may narinig akong tinig mula sa langit na nagsasabi, “Isulat mo ito: Mapalad ang mga taong namatay na naglilingkod sa Panginoon. Mula ngayon, makakapagpahinga na sila sa mga paghihirap nila, dahil tatanggapin na nila ang gantimpala para sa mabubuti nilang gawa. At ito ay pinatotohanan mismo ng Banal na Espiritu.”
Ang Pag-ani sa Mundo
14 Pagkatapos, nakakita ako ng maputing ulap na may nakaupong parang tao.[b] May gintong korona siya at may hawak na isang matalim na karit. 15 At may isa pang anghel na lumabas mula sa templo at sumigaw sa nakaupo sa ulap, “Gamitin mo na ang karit mo, dahil panahon na ito ng pag-aani. Hinog na ang aanihin sa lupa!” 16 Kaya ginapas na ng nakaupo sa ulap ang aanihin sa lupa.
17 Nakita ko ang isa pang anghel na lumabas sa templo roon sa langit, at may karit din siyang matalim.
18 At mula sa altar ay lumabas ang isa pang anghel. Siya ang anghel na namamahala sa apoy doon sa altar. Sumigaw siya sa anghel na may matalim na karit, “Gamitin mo na ang karit mo at anihin mo na ang mga ubas sa lupa dahil hinog na!” 19 Kaya inani niya ito at inilagay doon sa malaking pisaan ng ubas. Ang pisaang iyon ay ang parusa ng Dios. 20 Pinisa ang mga ubas sa labas ng lungsod, at umagos mula sa pisaan ang dugo na bumaha ng hanggang 300 kilometro ang layo at isang dipa ang lalim.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International
Copyright © 2001 by Life Center International
Ang Salita ng Dios (Tagalog Contemporary Bible) Copyright © 2009, 2011, 2014, 2015 by Biblica, Inc. ®