Add parallel Print Page Options

Janje je otvorilo prvi pečat, a ja sam pogledao i začuo jedno od četiriju bića. Govorilo je glasom koji je zvučao poput grmljavine: »Dođi!« Tada sam pogledao, a ispred mene je stajao bijeli konj, a jahač na njemu imao je lûk. Bio mu je dan vijenac te je on otišao pobjeđivati i osvajati.

Kad je Janje otvorilo drugi pečat, čuo sam kako drugo biće kaže: »Dođi!« Tada se pojavio drugi konj. Bio je vatreno crven. Jahaču je bilo dopušteno da sa Zemlje digne mir, da se ljudi međusobno ubijaju. Dobio je i veliki mač.

Kad je Janje otvorilo treći pečat, čuo sam kako treće biće kaže: »Dođi!« Tada sam pogledao, a ispred mene je stajao crni konj. Njegov je jahač u ruci držao vagu. Tada sam čuo neki glas koji je dopirao od tih četiriju bića. Rekao je: »Jedan kilogram[a] brašna ili tri kilograma ječma koštat će punu dnevnu plaću. Ali ne nanesi štetu ulju i vinu!«

Kad je Janje otvorilo četvrti pečat, začuo sam glas četvrtoga bića. Reklo je: »Dođi!« Pogledao sam, a ispred mene je stajao sivi konj. Njegov jahač zvao se Smrt, a pratio ga je svijet mrtvih. Njima je dana moć nad četvrtinom Zemlje da ubijaju ratom, glađu, bolešću i divljim zvijerima.

Kad je Janje otvorilo peti pečat, ugledao sam ispod žrtvenika duše onih koji su bili zaklani zbog Božje poruke i zbog svjedočanstva koje su držali. 10 Te su duše vikale jakim glasom: »Sveti i istiniti Gospodaru, koliko ćeš još odgađati presudu stanovnicima Zemlje i kaznu što su nas ubili?« 11 Svatko od njih dobio je bijelu haljinu. Rečeno im je da se strpe još malo dok se ne ispuni broj njihove braće, Kristovih slugu, koji trebaju biti ubijeni kao i oni.

12 Onda sam vidio kako je Janje otvorilo šesti pečat, a u tom je trenu nastao jak potres. Sunce je postalo crno kao tkanina za žalovanje. Mjesec je postao kao krv. 13 Zvijezde su pale s neba na Zemlju, kao što kasne smokve padaju s drveta kada ga protrese snažan vjetar. 14 Nebo se smotalo kao svitak. A sve planine i otoci pomaknuli su se sa svoga mjesta.

15 Tad su se svi ljudi—zemaljski kraljevi, vladari, generali, bogataši i moćnici, robovi i slobodni—sakrili u pećine i iza stijena u planinama. 16 Govorili su planinama i stijenama: »Padnite na nas i sakrijte nas od onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetova gnjeva! 17 Došao je velik dan njihova gnjeva i tko ga može preživjeti?«

Footnotes

  1. 6,6 kilogram Doslovno na grčkom: »hoiniks« (dnevna mjera žitarica za vojnika). Isto dalje u retku.

Otvaranje šesterih pečata

I vidjeh kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata i - kao prasak groma - začuh gdje prvo od četiriju bića govori: »Dođi!« I vidjeh, i gle: konj bijelac! U njegova konjanika luk i vijenac mu se dade te on izađe kao pobjednik, da pobijedi.

I kad otvori drugi pečat, začuh drugo biće gdje govori: »Dođi!« I izađe drugi konj, riđan, i njegovu konjaniku bi dano da uzme mir sa zemlje te da ljudi jedni druge pokolju; i dade mu se velik mač.

I kad otvori treći pečat, začuh treće biće gdje govori: »Dođi!« I vidjeh, i gle: konj vranac! U ruci njegova konjanika tezulja. I začuh kao neki glas usred četiriju bića gdje govori: »Mjera pšenice za denar i tri mjere ječma za denar; a ulju i vinu ne čini štete!«

I kad otvori četvrti pečat, začuh glas četvrtoga bića gdje govori: »Dođi!« I vidjeh, i gle: konj sivac! Njegovu je konjaniku ime »Smrt«, a pratilo ga je Podzemlje. I dade im se vlast da nad četvrtinom zemlje ubijaju mačem i glađu i kugom i zvijerima zemaljskim.

I kad otvori peti pečat, vidjeh ispod žrtvenika duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10 I jakim su glasom vikali: »Dokle još, Gospodaru, Sveti i Istiniti, nećeš suditi i osvetiti krv našu na stanovnicima zemaljskim?« 11 I svakome se od njih dade bijela haljina i bi im rečeno neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova i njihove braće, koji imaju biti pobijeni kao i oni.

12 I vidjeh kad otvori šesti pečat, a to veliki potres nastade, i sunce postade crno kao dlakava kostrijet, a mjesec sav postade kao krv. 13 I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbaci nedozrele plodove kad je zatrese jak vjetar. 14 A nebo se povuče kao svitak kad se smota, i svaka se gora i otok pomaknuše sa svojih mjesta. 15 Zemaljski kraljevi, i velikaši, i vojskovođe, i bogataši, i moćnici, i svaki rob i slobodnjak - sakriše se po pećinama i gorskome stijenju 16 govoreći gorama i stijenju: »Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Jaganjčeva! 17 Jer dođe onaj veliki Dan njihova gnjeva, i tko može opstati?«[a]

Footnotes

  1. Otk 6,17 Umjesto »njihova«, neki rukopisi imaju: »njegova«.