Pad Babilona - Bludnice

18 Potom vidjeh jednoga drugog anđela gdje silazi s neba, s velikom vlašću, i zemlja bi osvijetljena njegovom slavom. ² On povika moćnim glasom: »Pade, pade Babilon veliki, i postade prebivalište zloduha i stanište svakog duha nečistog, i stanište svake ptice nečiste, i stanište svake zvijeri nečiste i mrske;^{[a] 3} jer su svi narodi pili od vina srdžbe i bluda njezina. I zemaljski se kraljevi s njom bludu odadoše, a trgovci se zemaljski obogatiše od njezine silne raskoši.^{[b] 4} I začuh drugi glas s neba gdje govori: »Izađite iz nje, narode moj, da ne budete suzajedničari njezinih grijeha te da vas ne zadese njezine pošasti! ⁵ Jer grijesi se njezini nagomilaše sve do neba i Bog se spomenu njezinih zločina. ⁶ Uzvratite joj kako je i ona uzvratila, naplatite joj dvostruko prema njezinim djelima. U čašu u koju je natočila, natočite joj dvostruko. ⁷ Koliko je slave i raskoši sebi priuštila, toliko joj muke zadajte i tuge, jer u srcu svojem ona govori: 'Sjedim kao kraljica, udovica nisam, i za tugu doista ne želim znati.' ⁸ Stoga će je u jednom danu zadesiti pošasti: smrt i tuga i glad. I bit će spaljena u ognju, jer moćan je Gospodin Bog, njezin Sudac.« ⁹ I plakat će i naricati za njom zemaljski kraljevi, koji su se s njom bludu odali i raskošno proživjeli, kad budu gledali dim njezina požara. ¹⁰ Podalje stoje, u strahu od njezinih muka, te jadikuju: »Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade moćni; u jednom času dođe tvoja osuda!« ¹¹ I zemaljski trgovci plaču za njom i žaluju, jer nitko više ne kupuje njihove robe: ¹² ni robe od zlata i srebra i dragoga kamenja i biserja; ni od najfinijeg lana ni od grimiza ni od svile ni od skrleta; ni ikakva mirisava drveta, ni ikakva predmeta od slonovače, ni ikakva predmeta od skupocjena drveta, od mjedi, od željeza i od mramora; ¹³ ni cimeta ni balzama ni miomirisa ni pomasti ni tamjana; ni vina ni ulja, ni bijeloga brašna ni pšenice; ni goveda ni ovaca ni konja ni kočija; ni robova ni roblja ljudskog. ¹⁴ A zrelo voće za kojim ti je duša žudjela ode od tebe, i sve poslastice i blještavilo spadoše s tebe da ih doista više ne bude!

¹⁵ Trgovci svim time, koji se od nje obogatiše, u strahu od njezinih muka podalje će stajati, plačući i žalujući: ¹⁶ »Jao, jao, grade veliki, koji bijaše odjeven u najfiniji lan i grimiz i skrlet, sav u zlatu, dragom kamenju i biserju! ¹⁷ Ta u jednom se času opustoši toliko bogatstvo.« I svi kormilari i svi koji od mjesta do mjesta plove, mornari i oni što od mora žive, stadoše podalje^{[c] 18} te, gledajući dim njezina požara, vikahu: »Koji li je grad nalik gradu ovom velikom?« ¹⁹ I pÖsuše prahom svoje glave te plačući i žalujući vikahu: »Jao, jao, grade veliki, u kojemu se dragocjenostima njegovim obogatiše svi brodovlasnici, a - u jednom času opustje!«

²⁰ Veselite se nad njom, nebo, i vi sveti i vi apostoli i vi proroci, jer nju osudivši Bog za vas presudi!

²¹ Tada jedan snažni anđeo uze kamen velik poput žrvnja i baci ga u more, govoreći: »Ovakvom će žestinom biti bačen Babilon, grad veliki, i zasigurno se više neće naći!«