Otkrivenje 16
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
16 I začuh jak glas gdje iz hrama govori sedmorici anđela: »Idite i izlijte sedam plitica Božje srdžbe na zemlju.« 2 Tada prvi ode i izli svoju pliticu na zemlju, i izbije čir, zloćudan i odvratan, na ljudima koji imaju žig Zvijeri i klanjaju se njezinu liku.
3 A drugi izli svoju pliticu po moru, i ono postade krv kao u mrtvaca, i sve živo što je u moru izginu.
4 A treći izli svoju pliticu na rijeke i na izvore voda; i postadoše krv. 5 I začuh anđela voda gdje govori:
»Pravedan si,
ti što si »Ja jesam i bijah«, Sveti,
što si tako dosudio.
6 Jer oni proliše krv svetih i proroka,
te im se krvi daješ napiti,
što i zaslužuju!«
7 I začuh onoga od žrtvenika gdje govori: »Da, Gospodine, Bože Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!«
8 A četvrti izli svoju pliticu na sunce, kojem je dano da ljude oprži ognjem. 9 I velika pripeka oprži ljude te stadoše huliti na ime Boga koji ima vlast nad tim pošastima. I ne obratiše se da mu odaju slavu.
10 A peti izli svoju pliticu na prijestolje Zvijeri, i kraljevstvo joj se zamrači, te su jezike svoje izgrizali od muke 11 i hulili na Boga nebeskoga zbog svojih muka i čireva. I ne obratiše se od svojih djela.
12 A šesti izli svoju pliticu na veliku rijeku Eufrat, te njezina voda presahnu kako bi se pripravio put kraljevima s istoka sunčeva. 13 I vidjeh gdje iz usta Zmaja i iz usta Zvijeri i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri nečista duha, kao žabe. 14 To su, doista, đavolski zlodusi koji čine znamenja; koji odlaze kraljevima svega svijeta, da ih okupe na boj u veliki Dan Boga Svevladara.
15 »Evo dolazim kao kradljivac! Blažen je onaj tko bdije i čuva svoje haljine, da ne bi gol hodio i sramota mu se vidjela!«
16 I okupi ih na mjesto koje se na hebrejskom zove Harmagedon.
17 A sedmi izli svoju pliticu na zrak, te izađe jak glas iz hrama, od prijestolja, govoreći: »Svršeno je!«[a] 18 I nastadoše munje i glasovi i gromovi, i velik potres nastade kakva ne bje otkad je čovjek na zemlji - kakav li samo potres, tako velik! 19 I veliki se grad raspade na tri dijela, i gradovi se naroda srušiše. I spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dadne čašu vina svoje srdžbe i gnjeva. 20 I svi se otoci ukloniše i gore više ne opstaše. 21 S neba se tad na ljude spusti velika tuča, teška kao talenat; a ljudi stadoše huliti na Boga zbog pošasti tuče, jer pošast njezina bje vrlo velika.
Footnotes
- Otk 16,17 Umjesto »iz hrama«, neki rukopisi imaju: »iz hrama nebeskoga«.
Otkrivenje 16
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Posude ispunjene Božjom srdžbom
16 Tada sam iz hrama začuo jaki glas kako govori sedmorici anđela: »Idite i izlijte na Zemlju sedam posuda Božjega gnjeva!«
2 Prvi je anđeo otišao i izlio svoju posudu na kopno. Na onim ljudima, koji su imali znak Zvijeri i klanjali se njezinom kipu, izbile su užasne, bolne rane.
3 Tada je drugi anđeo izlio svoju posudu na more. More se pretvorilo u krv sličnu krvi mrtvaca. Svako je živo biće u moru umrlo.
4 Tada je treći anđeo izlio svoju posudu na rijeke i izvore voda. Oni su se pretvorili u krv. 5 Tada sam čuo anđela voda kako kaže:
»Ti si onaj koji jest i koji je oduvijek bio.
Ti si svet i pravedan.
To pokazuju ove presude koje si donio.
6 Ljudi su prolili krv tvojih svetih ljudi i proroka
pa si im dao da piju krv.
To je ono što zaslužuju.«
7 Tada sam čuo kako žrtvenik kaže:
»Da, Gospodaru Bože Svevladaru,
tvoje su presude istinite i pravedne.«
8 Tada je četvrti anđeo izlio svoju posudu na Sunce kojemu je bilo dopušteno paliti ljude vatrom. 9 Pekla ih je velika vrućina. Proklinjali su Božje ime jer on je taj koji ima vlast nad tim pošastima, ali se nisu pokajali niti mu dali slavu. 10 Tada je peti anđeo izlio svoju posudu na prijestolje Zvijeri i njezino je kraljevstvo utonulo u mrak. Ljudi su od boli grizli svoje jezike. 11 Proklinjali su nebeskoga Boga zbog bolova i zbog svojih rana. No nisu se obratili od svojih zlih djela.
12 Tada je šesti anđeo izlio svoju posudu na veliku rijeku Eufrat i njezina je voda presušila. To se dogodilo da se pripremi put kraljevima s istoka. 13 Tada sam vidio tri nečista duha slična žabama. Izašli su iz Zmajevih usta, iz usta Zvijeri i iz usta lažnoga proroka. 14 Ovi su zli duhovi demoni koji imaju moć činiti čuda. Otišli su svim kraljevima svijeta da ih okupe za bitku, na veliki dan Boga Svevladara.
15 »Slušaj! Doći ću iznenada kao lopov. Blago onomu tko ostane budan i zadrži svoju odjeću pokraj sebe tako da ne hoda gol i ne bude sramotno otkriven.«
16 Zli su duhovi tada doveli sve kraljeve na mjesto koje se na hebrejskom jeziku zove Harmagedon.
17 Tada je sedmi anđeo izlio svoju posudu u zrak, a jaki glas začuo se s prijestolja iz hrama. Rekao je: »Gotovo je!« 18 Tada su se pojavile munje, buka, grmljavina i veliki potres. To je bio najveći potres koji se ikada dogodio otkako je čovječanstvo na Zemlji. 19 Veliki se grad raskolio na tri dijela. Gradovi nežidova su se srušili. Bog nije zaboravio kazniti veliki Babilon. Dao mu je čašu punu vina svoga žestokog gnjeva. 20 Svi su otoci nestali i ni jedna planina nije ostala. 21 Velika tuča, s komadima od gotovo četrdeset kilograma[a], pala je s neba na ljude. A oni su proklinjali Boga zbog toga zla jer je bilo užasno.
Footnotes
- 16,21 četrdeset kilograma Doslovno: »jedan talenat«, što je približno 40 kilograma.
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International