Matej 25
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Usporedba o deset djevojaka
25 »Tada će Kraljevstvo nebesko biti poput deset djevojaka[a] koje su uzele svoje svjetiljke i pošle ususret mladoženji. 2 Pet ih je bilo ludih, a pet mudrih. 3 Lude su djevojke uzele svoje svjetiljke, ali nisu ponijele ulje. 4 No mudre su, zajedno sa svjetiljkama, uzele i ulje u posudama. 5 Budući da je mladoženja kasnio, sve su djevojke zadrijemale i zaspale.
6 No u ponoć začuo se glas: ‘Evo mladoženje! Izađite mu u susret!’
7 Tada su sve djevojke ustale i pripremile svoje svjetiljke. 8 Lude su djevojke rekle mudrima: ‘Dajte nam malo vašega ulja, jer nam se gase svjetiljke.’
9 Ali mudre su im djevojke odgovorile: ‘Ne možemo jer neće biti dovoljno ni za nas ni za vas. Radije otiđite prodavaču i kupite ulje.’
10 Dok su išle kupiti ulje, mladoženja je stigao. One djevojke koje su bile spremne, pošle su s njim na svadbenu svečanost, a vrata su se za njima zatvorila.
11 Kasnije su stigle i ostale djevojke pa su rekle: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam vrata!’
12 A on im je odgovorio: ‘Istinu vam kažem: ja vas ne poznajem.’
13 Stoga, budite spremni, jer ne znate ni dan ni sat kada će doći Sin Čovječji.«
Usporedba o povjerenom novcu
(Lk 19,11-27)
14 »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji se spremao na put pa je pozvao sluge i predao im svoju imovinu na upravljanje. 15 Jednom od njih dao je pet talenata[b], drugome dva talenta, a trećemu jedan. Svakom je dodijelio prema njegovim sposobnostima, a zatim je otputovao. 16 Onaj koji je primio pet talenata odmah je uložio novac te zaradio još pet talenata. 17 Isto tako, onaj koji je primio dva talenta zaradio je još dva. 18 No onaj koji je primio jedan talenat otišao je, iskopao jamu u zemlji i sakrio gospodarev novac.
19 Nakon mnogo vremena vratio se gospodar i zatražio od slugu da mu polože račun. 20 Pristupio mu je onaj koji je dobio pet talenata te je donio još pet talenata. Rekao je: ‘Gospodaru, povjerio si mi pet talenata, a ja sam, evo, zaradio još pet.’
21 Gospodar mu je rekao: ‘Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malome pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!’
22 Zatim mu je pristupio onaj koji je dobio dva talenta pa mu rekao: ‘Gospodaru, povjerio si mi dva talenta, a ja sam, evo, zaradio još dva.’
23 Gospodar mu je odgovorio: ‘Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malom pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!’
24 Tada mu je pristupio onaj koji je dobio jedan talenat te mu rekao: ‘Gospodaru, znao sam da si tvrd čovjek i da ubireš gdje nisi posadio i skupljaš gdje nisi posijao. 25 Bojao sam se pa sam otišao i sakrio talenat u zemlju. Evo, uzmi što je tvoje!’
26 Gospodar mu je na to odgovorio: ‘Zli i lijeni slugo! Znao si da ubirem gdje nisam posadio i da skupljam gdje nisam posijao. 27 Zato si trebao odnijeti moj novac u banku pa bih, kada dođem, uzeo svoje zajedno s kamatama.
28 Zato mu oduzmite talenat i dajte ga onomu koji ima deset talenata! 29 Jer, svakomu tko ima dat će se još, pa će imati u izobilju, a svakomu tko nema, oduzet će se i ono što ima. 30 Stoga, bacite ovoga beskorisnog slugu u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba!’«
Sud svih naroda
31 »Kad Sin Čovječji dođe u svojoj slavi, sa svim svojim anđelima, sjest će na svoje slavno prijestolje. 32 Tada će se pred njim okupiti svi narodi i on će razdvojiti jedne od drugih, kao što pastir razdvaja ovce od jaraca. 33 Ovce će postaviti sa svoje desne strane, a jarce s lijeve.
34 Tada će kralj reći onima s desne strane: ‘Dođite, vi blagoslovljeni od moga Oca, i primite u nasljedstvo Kraljevstvo pripremljeno za vas od postanka svijeta! 35 To je vaša nagrada, jer bio sam gladan, a vi ste me nahranili; bio sam žedan, a vi ste me napojili; bio sam stranac, a vi ste me ugostili; 36 bio sam gol, a vi ste me obukli; bio sam bolestan, a vi ste se brinuli za mene; bio sam u zatvoru, a vi ste me posjetili.’
37 Tada će mu pravednici reći: ‘Gospodine, kad smo te to vidjeli gladnoga i nahranili te, ili žednoga i dali ti piti? 38 Kad smo te vidjeli kao stranca i ugostili te, ili bez odjeće i obukli te? 39 I kad smo te to vidjeli bolesnoga, ili u zatvoru, i posjetili te?’
40 A kralj će im odgovoriti: ‘Istinu vam kažem: kad god ste učinili nešto za jednoga od ove moje najmanje braće, za mene ste učinili!’
41 Zatim će kralj reći i onima sa svoje lijeve strane: ‘Idite od mene, vi prokleti, u vječni plamen koji je pripremljen za đavla i njegove anđele! 42 Jer, bio sam gladan, a niste me nahranili; bio sam žedan, a niste mi dali piti; 43 bio sam stranac, a niste me primili u svoj dom; bio sam bez odjeće, a niste me odjenuli; bio sam bolestan i u zatvoru, a niste me posjetili.’
44 Tada će mu i oni reći: ‘Gospodine, kad smo te to vidjeli gladnog ili žednog, ili kao stranca, ili bez odjeće, ili bolesnog, ili u zatvoru, pa ti nismo pomogli?’
45 A on će im odgovoriti: ‘Istinu vam kažem: kad god niste nešto učinili za jednoga od ovih najmanjih, niste učinili ni za mene.’
46 Takvi će otići u vječnu muku, a pravednici u vječni život.«
Evanđelje po Mateju 25
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Deset djevica
25 »Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i otiđoše u susret zaručniku. 2 Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih; 3 jer lude uzeše svoje svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. 4 A mudre sa svjetiljkama uzeše i ulje u posudama. 5 Kako je zaručnik okasnio, sve zadrijemaše i pozaspaše. 6 O ponoći je nastala vika: 'Evo zaručnika! Izađite mu u susret!' 7 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. 8 A lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svojega ulja, jer se naše svjetiljke gase!' 9 Mudre im odgovoriše: 'Nipošto! Ne bi nikako bilo dovoljno nama i vama. Nego radije idite trgovcima te ga sebi kupite.' 10 Dok su one išle kupiti, dođe zaručnik. I one koje bijahu pripravne, uđoše s njime na svadbu. I vrata se zatvoriše. 11 Dođu pak kasnije i one druge djevice govoreći: 'Gospodine, Gospodine, otvori nam!' 12 Ali on odgovori: 'Zaista, kažem vam, ne poznajem vas!' 13 Bdijte dakle, jer ne znate dana ni časa!«[a]
Povjereni talenti
14 »I kao kad čovjek koji, polazeći na put, dozva svoje sluge i preda im svoj imetak; 15 jednomu dade pet talenata, drugomu dva, trećemu jedan - svakomu prema njegovoj sposobnosti. I otputova. Odmah 16 onaj koji je primio pet talenata ode te, radeći s njima, stekne drugih pet. 17 Isto tako onaj s dvama stekne druga dva. 18 Ali onaj koji je primio jedan, ode, iskopa zemlju i sakri novac svojega gospodara. 19 Poslije dugo vremena dođe gospodar tih sluga i stane s njima sređivati račun. 20 Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet talenata govoreći: 'Gospodaru, predao si mi pet talenata, evo drugih sam pet stekao!' 21 Njegov mu gospodar reče: 'Dobro, slugo dobri i vjerni. Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svojega!' 22 A pristupi i onaj s dva talenta te reče: 'Gospodaru, predao si mi dva talenta, evo druga sam dva talenta stekao!' 23 Njegov mu gospodar reče: 'Dobro, slugo dobri i vjerni. Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svojega.' 24 Pristupi pak i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: tvrd si čovjek, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao; 25 pobojah se, pa odoh i sakrih tvoj talenat u zemlju. Evo, imaš svoje!' 26 A njegov mu gospodar odgovori: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao. 27 Trebao si dakle moj novac dati novčarima, i ja bih, vrativši se, podigao svoje s dobitkom. 28 Uzmite dakle od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. 29 Jer svakomu tko ima dat će se, i obilovat će, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. 30 A beskorisnoga slugu izbacite van, u tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.'«
Razlučivanje pravednika od nepravednika
31 »Kad Sin Čovječji dođe u slavi svojoj i svi anđeli s njime, sjest će tada na prijestolje slave svoje.[b] 32 I skupit će se pred njim svi narodi, a on će razlučiti jedne od drugih kao što pastir razlučuje ovce od jaraca; 33 ovce će postaviti sebi zdesna, a jarce slijeva.
34 Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo što vam je pripravljeno od postanka svijeta. 35 Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; 36 gol, i zaodjenuste me; oboljeh, i pohodiste me; u tamnici bijah, i dođoste k meni.' 37 Tada će mu odgovoriti pravednici: 'Gospodine, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo te, ili žedna pa te napojismo? 38 Kada te to vidjesmo kao stranca, i primismo te, ili gola pa te zaodjenusmo? 39 Kada te to vidjesmo bolesna ili u tamnici pa dođosmo k tebi?' 40 A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.'
41 Tada će reći onima slijeva: 'Odlazite od mene, vi prokletnici, u oganj vječni, pripravljen đavlu i njegovim anđelima! 42 Jer ogladnjeh, a ne dadoste mi jesti; ožednjeh, a ne napojiste me; 43 stranac bijah, a ne primiste me; gol, a ne zaodjenuste me; bolestan i u tamnici, a ne pohodiste me!'
44 Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, kada te vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, a da te ne poslužismo?' 45 A on će im tada odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.' 46 I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
ﻣﺘﻰ 25
Arabic Bible: Easy-to-Read Version
مَثَلُ الفَتَيَاتِ العَشْر
25 «حينَئِذٍ يُشْبِهُ مَلَكُوتُ السَّمَاوَاتِ عَشْرَ فَتَيَاتٍ أخَذْنَ مَصَابِيحَهُنَّ وَخَرَجْنَ لِلِقَاءِ العَرِيسِ. 2 خَمْسَةٌ مِنْهُنَّ غَبِيَّاتٌ، وَخَمْسَةٌ ذَكِيَّاتٌ. 3 فَأخَذَتِ الغَبِيَّاتُ مَصَابِيحَهُنَّ، لَكِنْ لَمْ يَأْخُذْنَ زَيْتًا إضَافِيًّا مَعَهُنَّ. 4 أمَّا الذَّكِيَّاتُ فَأخَذْنَ زَيْتًا إضَافِيًّا فِي أبَارِيقِهِنَّ مَعَ المَصَابِيحِ. 5 فَتَأخَّرَ العَرِيسُ، فَنَعِسَتِ الفَتَيَاتُ جَمِيعًا وَنِمْنَ.
6 «لَكِنْ فِي مُنْتَصَفِ اللَّيلِ صَرَخَ أحَدُهُمْ: ‹العَرِيسُ قَادِمٌ، فَاخرُجنَ لِلِقَائِهِ.›
7 «حِينَئِذٍ استَيْقَظَتِ الفَتَيَاتُ وَأعدَدْنَ مَصَابِيحَهُنَّ. 8 وَقَالَتِ الغَبِيَّاتُ لِلذَّكِيَّاتِ: ‹أَعْطِينَنَا شَيْئًا مِنْ زَيْتِكُنَّ، فَمَصَابِيحُنَا تَكَادُ تَنْطَفِئُ.›
9 «فَأجَابَتِ الذَّكِيَّاتُ: ‹لَا نَسْتَطِيعُ، فَهوَ لَا يَكْفِي لَنَا وَلَكُنَّ. فَاذْهَبْنَ إلَى البَاعَةِ لِشِرَاءِ زَيْتٍ بِأنفُسِكُنَّ.›
10 «وَبَيْنَمَا كُنَّ ذَاهِبَاتٍ لِشِرَاءِ الزَّيْتِ، وَصَلَ العَرِيسُ. وَكَانَتِ الذَّكِيَّاتُ مُسْتَعِدَّاتٍ، فَدَخَلْنَ مَعَهُ إلَى وَلِيمَةِ العُرْسِ. ثُمَّ أُغلِقَ البَابُ.
11 «وَأخِيرًا جَاءَتْ بَقِيَّةُ الفَتَيَاتِ وَقُلْنَ: ‹يَا سَيِّدُ، يَا سَيِّدُ، افتَحْ لَنَا البَابَ.›
12 «وَلَكِنَّهُ قَالَ: ‹أقُولُ لَكُنَّ الحَقَّ، إنَّنِي لَا أعرِفُكُنَّ!› 13 لِذَلِكُ تَيَقَّظُوا، لِأنَّكُمْ لَا تَعْرِفُونَ اليَوْمَ وَلَا السَّاعَةَ الَّتِي سَيَأْتِي فِيهَا ابْنُ الإنْسَانِ.
المَلَكُوتُ وَالوَكَالَة
(لُوقَا 19:11-27)
14 «كَذَلِكَ يُشْبِهُ مَلَكوتُ السَّمَاوَاتِ رَجُلًا كَانَ سَيُسَافِرُ. فَدَعَا عَبِيدَهُ وَوَكَّلَهُمْ عَلَى كُلِّ مُمتَلَكَاتِهِ. 15 فَأعطَى وَاحِدًا مِنْهُمْ خَمْسَةَ أكيَاسٍ[a] مِنَ النُّقُودِ، وَأعْطَى الثَّانِيَ كِيسَينِ، وَالثَّالِثَ كِيسًا وَاحِدًا. أعْطَى كُلَّ وَاحِدٍ بِحَسَبِ قُدْرَتِهِ. ثُمَّ سَافَرَ بَعْدَ ذَلِكَ عَلَى الفَوْرِ. 16 فَابْتَدَأ الَّذِي أخَذَ الأكيَاسَ الخَمْسَةَ بِاستِثمَارِهَا فَوْرًا فِي التِّجَارَةِ، فَكَسِبَ خَمْسَةَ أكيَاسٍ أُخْرَى. 17 وَعَمِلَ الَّذِي أخَذَ الكِيسَينِ مِثْلَ الأوَّلِ، وَكَسِبَ كِيسَينِ آخَرَينِ. 18 أمَّا الَّذِي أخَذَ كِيسًا وَاحِدًا، فَقَدْ ذَهَبَ وَحَفَرَ حُفرَةً فِي الأرْضِ، وَخَبَّأ فِيهَا مَالَ سَيِّدِهِ.
19 «وَبَعْدَ زَمَنٍ طَوِيلٍ، رَجِعَ سَيِّدُ هَؤُلَاءِ العَبِيدِ، وَابْتَدَأ يُحَاسِبُهُمْ. 20 فَجَاءَ الَّذِي أخَذَ الأكيَاسَ الخَمْسَةَ، وَكَسِبَ خَمْسَةَ أكيَاسٍ أُخْرَى، وَقَالَ: ‹يَا سَيِّدِي، أعْطَيْتَنِي خَمْسَةَ أكيَاسٍ، وَهَذِهِ خَمْسَةُ أكيَاسٍ أُخْرَى كَسِبْتُهَا.› 21 فَقَالَ لَهُ سَيِّدُهُ: ‹أحسَنتَ أيُّهَا العَبْدُ الصَّالِحُ وَالأمِينُ. كُنْتَ أمِينًا فِي القَلَيلِ، لِذَلِكَ سَأُوكِلُكَ عَلَى الكَثِيرِ. ادخُلْ وَشَارِكْ فِي فَرَحِ سَيِّدِكَ.›
22 «ثُمَّ جَاءَ الَّذِي أخَذَ الكِيسَينِ، وَقَالَ: ‹يَا سَيِّدِي، أعْطَيْتَنِي كِيسَينِ، وَهَذَانِ كِيسَانِ آخَرَانِ كَسِبْتُهُمَا.› 23 فَقَالَ لَهُ سَيِّدُهُ: ‹أحسَنتَ أيُّهَا العَبْدُ الصَّالِحُ وَالأمِينُ. كُنْتَ أمِينًا فِي القَلَيلِ، لِذَلِكَ سَأُوكِلُكَ عَلَى الكَثِيرِ. ادخُلْ وَشَارِكْ فِي فَرَحِ سَيِّدِكَ.›
24 «ثُمَّ جَاءَ الَّذِي أخَذَ كِيسًا وَاحِدًا، وَقَالَ: ‹يَا سَيِّدُ، أعْرِفُ أنَّكَ رَجُلٌ قَاسٍ، فَإنَّكَ تَحْصُدُ مِنْ مَحصُولٍ لَمْ تَزْرَعْهُ، وَتَجْنِي مِنْ حُقُولٍ لَمْ تَبْذُرْهَا. 25 وَقَدْ كُنْتُ خَائِفًا مِنْكَ، فَذَهَبْتُ وَخَبَّأتُ كِيسَكَ فِي الأرْضِ. فَخُذْ مَالَكَ.›
26 «فَأجَابَهُ سَيِّدُهُ: ‹أنْتَ عَبْدٌ شِرِّيرٌ وَكَسُولٌ. فَمَا دُمْتَ تَعْرِفُ أنِّي أحصُدُ مِنْ مَحصُولٍ لَمْ أزرَعْهُ، وَأجنِي مِنْ حُقُولٍ لَمْ أبذُرْهَا، 27 فَلِمَاذَا لَمْ تُودِعْ مَالِي فِي المَصْرِفِ، وَعِنْدَ رُجُوعِي كُنْتُ آخُذُ مَالِي مَعَ فَائِدَةٍ؟›
28 «لِذَلِكَ خُذُوا الكِيسَ مِنْهُ، وَأعطُوهُ لِصَاحِبِ الأكيَاسِ العَشرِ. 29 لِأنَّهُ سَيُعطَى المَزِيدُ لِمَنْ يَمْلِكُ، بَلْ وَسَيَفِيضُ عَنْهُ، أمَّا الَّذِي لَا يَمْلِكُ شَيْئًا، فَسَيُنتَزَعُ مِنْهُ حَتَّى مَا يَمْلِكُهُ. 30 أمَّا ذَلِكَ العَبْدُ غَيْرُ النَّافِعِ لِشَيءٍ، فَألقُوهُ فِي الخَارِجِ، إلَى الظَّلَامِ، حَيْثُ يَبْكِي النَّاسُ وَيَصِرُّونَ عَلَى أسنَانِهِمْ.
ابْنُ الإنْسَانِ هُوَ دَّيَانُ الجَمِيع
31 «وَعِنْدَمَا يَأتِي ابْنُ الإنْسَانِ فِي مَجْدِهِ مَعَ كُلِّ مَلَائِكَتِهِ، سَيَجْلِسُ عَلَى عَرشِهِ المَجِيدِ. 32 ثُمَّ تُجمَعُ كُلُّ الأُمَمِ أمَامَهُ. وَهُوَ سَيَفْرِزُ بَعْضَهُمْ عَنْ بَعْضٍ، كَمَا يَفْرِزُ الرَّاعِي الخِرَافَ عَنِ الجِدَاءِ فِي قَطِيعِهِ. 33 فَسَيَضَعُ الخِرَافَ عَنْ يَمِينِهِ، وَالجِدَاءَ عَنْ يَسَارِهِ.
34 «ثُمٍّ سَيَقُولُ المَلِكُ لِلَّذِينَ عَنْ يَمِينِهِ: ‹تَعَالَوْا يَا مَنْ بَارَكَهُمْ أبِي. خُذُوا المَلَكُوتَ الَّذِي أُعِدَّ لَكُمْ مُنْذُ خَلْقِ العَالَمِ. 35 لِأنِّي كُنْتُ جَائِعًا فَأطعَمْتُمُونِي. كُنْتُ عَطشَانًا فَسَقَيتُمُونِي. كُنْتُ غَرِيبًا فَآوَيتُمُونِي. 36 كُنْتُ عُريَانًا فَألبَسْتُمُونِي. كُنْتُ مَرِيضًا فَاعتَنَيتُمْ بِي. كُنْتُ مَسجُونًا فَزُرتُمُونِي.›
37 «فَيُجيبُهُ الأبْرَارُ: ‹يَا رَبُّ مَتَى رَأينَاكَ جَائِعًا فَأطعَمْنَاكَ، أوْ عَطشَانًا فَسَقَينَاكَ؟ 38 وَمَتَى رَأينَاكَ غَرِيبًا فَآوَينَاكَ، أوْ عُريَانًا فَألبَسْنَاكَ؟ 39 وَمَتَى رَأينَاكَ مَرِيضًا أوْ مَسجُونًا فَزُرْنَاكَ.› 40 فَيَقُولُ المَلِكُ: ‹أقُولُ الحَقَّ لَكُمْ، كُلُّ شَيءٍ عَمِلْتُمُوهُ لِأحَدِ إخْوَتِي الضُّعَفَاءِ فَإنَّمَا قَدْ عَمِلْتُمُوهُ لِي.›
41 «ثُمَّ يَقُولُ المَلِكُ لِلَّذِينَ يَقِفُونَ عَنْ يَسَارِهِ: ‹ابتَعِدُوا عَنِّي أيُّهَا المَلعُونُونَ، وَاذْهَبُوا إلَى النَّارِ الأبَدِيَّةِ المُعَدَّةِ لإبلِيسَ وَمَلَائِكَتِهِ. 42 لِأنِّي كُنْتُ جَائِعًا فَلَمْ تُطْعِمُونِي. كُنْتُ عَطشَانًا فَلَمْ تَسْقُونِي. 43 كُنْتُ غَرِيبًا فَلَمْ تَأْوُونِي. وَكُنْتُ عُريَانًا فَلَمْ تُلبِسُونِي. وَكُنْتُ مَرِيضًا وَمَسجُونًا فَلَمْ تَزُورُونِي.›
44 «فَيُجِيبُهُ الأشْرَارُ: ‹يَا رَبُّ، مَتَى رَأينَاكَ جَائِعًا أوْ عَطشَانًا أوْ غَرِيبًا أوْ عُريَانًا أوْ مَرِيضًا أوْ مَسجُونًا، وَلَمْ نُقَدِّمْ لَكَ مَا تَحتَاجُ؟›
45 «فَيَقُولُ المَلِكُ: ‹أقُولُ الحَقَّ لَكُمْ، عِنْدَمَا أهمَلْتُمْ عَمَلَ ذَلِكَ لِأحَدِ إخْوَتِي الضُّعَفَاءِ، فَإنَّكُمْ إنَّمَا أهمَلْتُمْ عَمَلَهُ لِي أنَا.›
46 «وَهَكَذَا يَذْهَبُ الأشْرَارُ إلَى عِقَابٍ أبَدِيٍّ، أمَّا الأبْرَارُ فَيَذْهَبُونَ إلَى حَيَاةٍ أبَدِيَّةٍ.»
Footnotes
- 25:15 خمسة أكيَاس حرفيًا «وزنَات.» وَالوزنة تعَادل نحو 27 إلَى 36 كيلوغرَامًا من الذَّهبِ أوِ الفضّة أوِ النُّحَاس.
Matthew 25
New American Standard Bible
Parable of Ten Virgins
25 “Then (A)the kingdom of heaven will be comparable to ten virgins, who took their (B)lamps and went out to meet the groom. 2 Five of them were foolish, and five were (C)prudent. 3 For when the foolish took their lamps, they did not take extra oil with them; 4 but the (D)prudent ones took oil in flasks with their lamps. 5 Now while the groom was delaying, they all became drowsy and began to sleep. 6 But at midnight [a]there finally was a shout: ‘Behold, the groom! Come out to meet him.’ 7 Then all those virgins got up and trimmed their lamps. 8 But the foolish virgins said to the prudent ones, ‘Give us some of your oil, because our lamps are going out.’ 9 However, the (E)prudent ones answered, ‘No, there most certainly would not be enough for us and you too; go instead to the merchants and buy some for yourselves.’ 10 But while they were [b]on their way to buy the oil, the groom came, and those who were (F)ready went in with him to (G)the wedding feast; and (H)the door was shut. 11 Yet later, the other virgins also came, saying, ‘(I)Lord, lord, open up for us.’ 12 But he answered, ‘Truly I say to you, I do not know you.’ 13 (J)Be on the alert then, because you do not know the day nor the hour.
Parable of the Talents
14 “(K)For it is just like a man (L)about to go on a journey, who called his own slaves and entrusted his possessions to them. 15 To one he gave five [c](M)talents, to another, two, and to another, one, each according to his own ability; and he (N)went on his journey. 16 The one who had received the five (O)talents immediately went and did business with them, and earned five more talents. 17 In the same way the one who had received the two talents earned two more. 18 But he who received the one talent went away and dug a hole in the ground, and hid his [d]master’s money.
19 “Now after a long time the master of those slaves *came and *(P)settled accounts with them. 20 The one who had received the five (Q)talents came up and brought five more talents, saying, ‘Master, you entrusted five talents to me. See, I have earned five more talents.’ 21 His master said to him, ‘Well done, good and (R)faithful slave. You were faithful with a few things, I will (S)put you in charge of many things; enter the joy of your [e]master.’
22 “Also the one who had received the two (T)talents came up and said, ‘Master, you entrusted two talents to me. See, I have earned two more talents.’ 23 His master said to him, ‘Well done, good and (U)faithful slave. You were faithful with a few things, I will put you in charge of many things; enter the joy of your master.’
24 “Now the one who had received the one (V)talent also came up and said, ‘Master, I knew you to be a hard man, reaping where you did not sow, and gathering where you did not scatter seed. 25 And I was afraid, so I went away and hid your talent in the ground. See, you still have what is yours.’
26 “But his master answered and said to him, ‘You [f]worthless, lazy slave! Did you know that I reap where I did not sow, and gather where I did not scatter seed? 27 Then you ought to have [g]put my money in the bank, and [h]on my arrival I would have received my money back with interest. 28 Therefore: take the talent away from him, and give it to the one who has the ten talents.’
29 “(W)For to everyone who has, more shall be given, and he will have an abundance; but from the one who does not have, even what he does have shall be taken away. 30 And throw the worthless slave into (X)the outer darkness; in that place there will be weeping and gnashing of teeth.
The Judgment
31 “But when (Y)the Son of Man comes in His glory, and all the angels with Him, then (Z)He will sit on His glorious throne. 32 And all the nations will be (AA)gathered before Him; and He will separate them from one another, (AB)just as the shepherd separates the sheep from the goats; 33 and He will put the sheep (AC)on His right, but the goats (AD)on the left.
34 “Then the King will say to those on His right, ‘Come, you who are blessed of My Father, (AE)inherit the kingdom prepared for you (AF)from the foundation of the world. 35 For (AG)I was hungry, and you gave Me something to eat; I was thirsty, and you gave Me something to drink; (AH)I was a stranger, and you invited Me in; 36 (AI)naked, and you clothed Me; I was sick, and you (AJ)visited Me; (AK)I was in prison, and you came to Me.’ 37 Then the righteous will answer Him, ‘Lord, when did we see You hungry, and feed You, or thirsty, and give You something to drink? 38 And when did we see You as a stranger, and invite You in, or naked, and clothe You? 39 And when did we see You sick, or in prison, and come to You?’ 40 And (AL)the King will answer and say to them, ‘Truly I say to you, (AM)to the extent that you did it for one of the least of these brothers or sisters of Mine, you did it for Me.’
41 “Then He will also say to those on His left, ‘(AN)Depart from Me, you accursed people, into the (AO)eternal fire which has been prepared for (AP)the devil and his angels; 42 for I was hungry, and you gave Me nothing to eat; I was thirsty, and you gave Me nothing to drink; 43 I was a stranger, and you did not invite Me in; naked, and you did not clothe Me; sick, and in prison, and you did not visit Me.’ 44 Then they themselves also will answer, ‘Lord, when did we see You hungry, or thirsty, or as a stranger, or naked, or sick, or in prison, and did not [i]take care of You?’ 45 Then He will answer them, ‘Truly I say to you, to the extent that you did not do it for one of the least of these, you did not do it for Me, either.’ 46 These will go away into (AQ)eternal punishment, but the righteous into (AR)eternal life.”
Footnotes
- Matthew 25:6 Lit a shout has occurred
- Matthew 25:10 Lit departing
- Matthew 25:15 A talent was worth about fifteen years’ wages for a laborer
- Matthew 25:18 Or lord’s
- Matthew 25:21 Or lord
- Matthew 25:26 Or wicked
- Matthew 25:27 Lit cast...to the bankers
- Matthew 25:27 Lit having come
- Matthew 25:44 Or serve
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International
Copyright © 2001 by Life Center International
Copyright © 2009, 2016 by Bible League International
New American Standard Bible®, Copyright © 1960, 1971, 1977, 1995, 2020 by The Lockman Foundation. All rights reserved.
